Broj: Gž-816/17-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Marine Tante, kao predsjednice vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ante Milovca, kao člana vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice-protutuženice Z. B. pok. M.-K. ud. M., OIB: …, (dalje-tužiteljice), zastupana po punomoćniku A. S., odvjetniku u Z., protiv tuženice-protutužiteljice K. B., OIB:…, (dalje-tuženice), zastupana po punomoćnici G. Š., odvjetnici u Z., radi predaje u posjed i utvrđenja prava suvlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru od 26. lipnja 2017. poslovni broj P-1874/2016, u sjednici vijeća održanoj dana 10. svibnja 2019.,             

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvažava se žalba tuženice K. B. te se ukida presuda Općinskog suda u Zadru od 26. lipnja 2017. poslovni broj P-1874/2016 u točki I., III. i  IV. njezine izreke i u tom dijelu predmet vraća istom prvostupanjskom sudu radi održavanja glavne rasprave pred drugim sucem/sutkinjom pojedincem, dok u nepobijanom odbijajućem dijelu u točki II. i V. izreke ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

             

Uvodno označenom presudom suđeno je:

 

„I.- Nalaže se tuženici K. B., OIB:…, iz Ž., da iseli iz kata kuće nalazeće na čest. br. 180 k.o. Ž., te da predmetni kat sve slobodno od svoje osobe i svojih stvari preda u posjed tužiteljici Z. B., OIB:… iz Ž., sve u roku od 15 dana.

 

II.- Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog, dakle u dijelu u kojem se traži iseljenje tužene iz prizemlja kuće i dvorišta nalazeće na čest. zem. 180 k.o. Ž. i predaja u posjed slobodno od osoba i stvari prizemlja kuće i dvorišta tužiteljici.    

 

III.- Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice koji glasi:

 

Utvrđuje se da je tuženica-protutužiteljica K. B. iz Ž., OIB:…, suvlasnica nekretnine oznake čest. zem. 180 k.o. Ž. ukupne površine 1361 m2, a koji suvlasnički udio će se precizirati nakon provedenog vještačenja, što je tužiteljica-protutuženica dužna priznati i slijedom toga dozvoliti tuženici-protutužiteljici da to svoje pravo suvlasništva i upiše u zemljišne knjige uz istovremeno brisanje prava suvlasništva s imena tužiteljice-protutuženice za utvrđeni suvlasnički udio, sve u roku od 15 dana.

 

IV.- Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 10.675,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

V.- Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.“

 

Protiv gornje presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, pobijajući i odluku o trošku, uz prijedlog da se odluka ukine.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

Svoju odluku sud obrazlaže time:

 

- da je po svojoj pravnoj naravi tužba tužiteljice u ovom sporu tzv. prava vlasnička tužba iz čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje - ZVDSP) po kojoj vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema čl. 162. st. 1. ZVDSP-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, jer je u zemljišnoj knjizi tužiteljica upisana kao samovlasnica, da se tuženik može suprotstaviti isticanjem prigovora: 1) koji tužiteljev zahtjev negiraju (to su prigovori kojima se osporavaju pravne činjenice na kojima tužitelj temelji postojanje prava vlasništva), 2) koji tužiteljev zahtjev ukidaju (to su prigovori koji ne osporavaju tužiteljeve činjenične navode, ali im suprotstavljaju takve nove činjenice koje uzrokuju prestanak tužiteljevog zahtjeva), te 3) koji tužiteljev zahtjev zaustavljaju odnosno odgađaju (to su prigovori koji ne osporavaju tužiteljevo pravo vlasništva, ali mu suprotstavljaju tuženikovo stvarno pravo ili obvezno pravo prema kojem je ovlašten da stvar drži u posjedu),

 

- da nekretnina oznake čest. zem. 180 k.o. Ž. u naravi predstavlja kuću koja se sastoji od prizemlja i jednog kata sa dvorištem, da je prvotno bila vlasništvo tužiteljičinog supruga sada pok. M. B., da je prizemlje kuće koja se nalazi na čest. zem. 180 k.o. Ž. izgradio tužiteljičin suprug M. B. koji je oko 10-tak godina radio u Nj. i koji je umro 1985. godine, da su iza smrti pok. M. B. predmetno zemljište sa kućom prizemnicom naslijedili tužiteljica i njezin sin M. svaki za 1/2 dijela, da se kat kuće počeo raditi kratko vrijeme nakon smrti pok. M. B., da su tuženica i suprug M. B. bili u braku od 1982. godine pa do 2015. godine kada su se sudski razveli, međutim, njihova bračna zajednica je prestala 2009. godine, da je u njihovom braku rođeno petero djece, da tužena i njezin bivši suprug za vrijeme trajanja svoga braka nisu nikada živjeli u katu kuće, već su živjeli u prizemlju kuće, da je ovdje tužena K. B. protiv svog bivšeg supruga M. B. pred ovim sudom pokrenula postupak (tužba zaprimljena u ovaj sud dana 9. lipnja 2015. godine) radi utvrđenja bračne stečevine koji postupak se vodi pod poslovnim brojem P Ob-114/15, u kojem postupku ista traži da se utvrdi da je po osnovi bračne stečevine suvlasnica nekretnine oznake čest. zem. 180 k.o. Ž. za 1/4 dijela (u odnosu na koju nekretninu je u vrijeme podnošenja te tužbe ovdje tužiteljica Z. B. u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica za cijelo) i da se u zemljišnoj knjizi ovoga suda uknjiži kao suvlasnica predmetne nekretnine za navedeni udio, te da tužena od 2010. godine pa nadalje živi na katu predmetne kuće, dok u prizemlju kuće žive njezin bivši suprug M. B. i njegova majka Z. B., tužiteljica. U konkretnom slučaju tužena u svom iskazu navodi da je po osnovi bračne stečevine s bivšim suprugom M. B., tužiteljičinim sinom, suvlasnica kata kuće za 1/2, dok da ne polaže prava na prizemlje kuće, a protutužbom traži utvrđenje prava suvlasništva i uknjižbu prava suvlasništva na čitavoj nekretnini oznake čest. zem. 180 k.o. Ž., na kojoj čestici se nalazi izgrađena kuća koja se sastoji od prizemlja i spornog kata s dvorištem. U svezi tvrdnje tužene da kat kuće predstavlja bračnu stečevinu nje i bivšeg supruga M. B. svakog za 1/2 dijela, za navesti je da su u prilog toj tvrdnji tužene iskazivali svjedoci Š. P., D. B. i D. U., dok su svjedoci P. B., D. S., M. B., D. R., B. B. iskazivali da je gradnja kata kuće bila financirana ušteđevinom pok. M. B., koja je nakon njegove smrti ostala njegovoj supruzi Z., a koju ušteđevinu da je M. B. stekao radom u Nj., dok svjedoci M. P., S. P. i S. T. nisu imali saznanja o tome čijim novcem je financirana gradnja kata kuće. S obzirom da nije sporno da nekretnina oznake čest. zem. 180 površine 1361 m² k.o. Ž. u naravi predstavlja kuću koja se sastoji od prizemlja i spornog kata sa dvorištem, da je prizemlje kuće za svoga života na svom zemljištu izgradio M. B., tužiteljičin suprug, i to prije nego što se tužena udala za M. B., sina pok. M. B. i tužiteljice, te da je nadogradnja kata kuće započeta nakon smrti M. B. koji je umro 1985. godine, a kojeg su na prizemlju kuće s dvorištem naslijedili supruga Z. i sin M., svaki za 1/2 dijela, to u pogledu protutužbenog zahtjeva tužene koji je stvarnopravni zahtjev i koji je usmjeren na utvrđenje prava suvlasništva na čitavoj čest. zem. 180 površine 1361 m² k.o. Ž., da valja navesti da je čl. 156. st. 1. ZVDSP-a propisano da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine, a prema stavku 2. istoga članka pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava. U ovom slučaju, ako bi se i prihvatio iskaz tužene i svjedoka Š. P., D. B. i D. U. o tome da su tužena i njezin bivši suprug M. B. za vrijeme trajanja svoga braka svojim financijskim sredstvima izgradili, odnosno nadogradili kat kuće, to bi tuženoj (koja je inače u svom iskazu između ostalog navela da su kat kuće ona i bivši suprug mislili ostaviti sinu I. iz razloga što je sin Ivan učestvovao u gradnji kata kuće) na temelju eventualnih financijskih ulaganja u gradnju kata kuće, a koji kat je nadograđen na postojeće prizemlje kuće, na koje prizemlje s okućnicom tužena nesporno nema nikakvih prava, eventualno stajao na raspolaganju obveznopravni zahtjev za izvršeno financijsko ulaganje, a ne stvarnopravni zahtjev,

 

- da temeljem čl. 156. ZVDSP-a odbio prijedlog tuženice da se provede građevinsko vještačenje na okolnost utvrđenja kolika vrijednost zemljišta sudjeluje u vrijednosti kata na nekretnini/dijela objekta sa zemljištem, a radi utvrđenja suvlasničkog omjera tužene na bračnoj stečevini, a s obzirom na načelo jedinstvenosti nekretnine (superficies solo cedit) i čl. 156. st. 1. ZVDSP-a tuženica temeljem eventualnih ulaganja svojih financijskih sredstava i svoga fizičkog rada u gradnju kata kuće, koji kat je nadograđen na postojeće prizemlje kuće, a na koje prizemlje s okućnicom tužena nesporno nema nikakvih prava, ne može steći pravo suvlasništva na čitavoj nekretnini oznake čest. zem. 180 površine 1361 m² k.o. Ž. na kojoj čestici se nalazi izgrađena kuća s dvorištem (a na što je protutužbeni zahtjev usmjeren), dakle, tuženica nema pravo na stvarnopravni zahtjev, već ima pravo na obveznopravni zahtjev (koji zahtjev međutim nije postavila, a i nije više mogla izvršiti objektivnu preinaku tužbe s obzirom na zaključenje prethodnog postupka), slijedom čega je protutužbeni zahtjev tužene koji je postavljen kao stvarnopravni zahtjev i koji istodobno predstavlja prigovor kojim se tužena suprotstavlja tužbenom zahtjevu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan, jer da je tužiteljica vlasnica za cijelo nekretnine oznake čest. zem. 180 površine 1361 m² k.o. Ž.a u naravi kuća koja se sastoji od prizemlja i jednog (spornog) kata s dvorištem te da se tuženica nalazi samo u posjedu kata predmetne kuće u kojem katu živi, dok se tuženica ne nalazi i u posjedu preostale nekretnine oznake čest. zem. 180 k.o. Ž. i to prizemlja kuće i dvorišta, te s obzirom na iz gore navedenih razloga neosnovanosti protutužbenog zahtjeva tužene, koji ujedno predstavlja prigovor kojim se tužena suprotstavlja tužbenom zahtjevu tužiteljice pa je valjalo odlučiti kao u točki I. i II. izreke.

 

Po ocjeni ovog suda pobijana presuda je opterećena apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) na koju pazi i po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Pored toga, s pravom se u žalbi navodi da je činjenično stanje manjkavo utvrđeno zbog čega se posljedično ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava na koju ovaj sud u smislu citirane procesne odredbe također pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, sud prvog stupnja ne utvrđuje kada je sporna nadogradnja izvršena, a od toga ovisi primjena materijalnog prava, na koje okolnosti su pitani samo neki svjedoci (P. B. pok. K., D. S. pok. J. i M. B.) iz kojih iskaza bi se moglo zaključiti da je nadogradnja izvršena u razdoblju od 1985. do 1990.

 

To bi značilo da bi nadogradnja bila izvršena za vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima («Narodne novine», broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje ZOVO) koji Zakon bi se ovdje imao primijeniti u smislu čl. 388. st. 2. ZVDSP-a.

 

Prema činjeničnoj osnovi peremptorne protutužbe, koja osnova veže sud, u pitanju je nadogradnja prizemnice na način da je izgrađena etaža na katu i to kao samostalna građevinska cjelina, odnosno posebni dio zgrade, u kojoj nesporno stanuje tuženica.

 

Po stabilnoj sudskoj praksi tužiteljica je po osnovu bračne tečevine tada ipak mogla u smislu čl. 24. ZOVO-a steći pravo vlasništva, odnosno suvlasništva građenjem na izgrađenom - dograđenom dijelu zgrade, a time i na zemljištu koje je pod zgradom i koje služi redovitoj upotrebi zgrade, pod uvjetom da se radi o savjesnom, odnosno poštenom graditelju, tj. ako je vlasnik znao za gradnju i tome se nije protivio te da nadograđeni dio predstavlja samostalnu građevinsku cjelinu sa svojim posebnim ulazom potpuno odvojenim od prizemnog dijela stambenog objekta (v. odluke Vrhovnog suda Republika Hrvatske broj Rev 750/1990, Rev 936/2000, Rev-x 10/2008 i Rev 1914/2015 koje se temelje na Načelnom stajalištu XLII. Zajedničke sjednice Saveznog suda, Vrhovnog vojnog suda i vrhovnih sudova republika i autonomnih pokrajina od 23. listopada 1990. što je objavljeno u PSP-47/17).

 

Ako se pak ne bi radilo o nadogradnji kao samostalnoj građevinskoj cjelini nego tek o adaptacijama postojeće kuće onda se načelno ne stječu stvarnopravni zahtjevi, ali ako su u pitanju znatni adaptacijski radovi tada sudionik može eventualno steći suvlasništvo objekta u skladu sa svojim doprinosom na cijeloj nekretnini (v. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1075/1994).

 

Treba reći da tužbena osnova determinira, odnosno treba opravdati postavljeni tužbeni zahtjev, s time da je tuženica u protutužbi postavila uopćeni zahtjev koji nije bio podoban za raspravljanje.

 

Konačno, sud prvog stupnja ne daje prosudbu suprotnih iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, sukladno svojoj procesnoj ovlasti, ali i dužnosti iz čl. 8. ZPP-a, koju ocjenu je trebao dati po svom slobodnom uvjerenju te isto opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ima pravnu i činjeničnu osnovu, vodeći računa da su na odlučne, ali sporne okolnosti nadogradnje saslušani brojni svjedoci, među kojima i bliski rođaci stranaka i vrlo moguće pristrani, čime je također došlo do ostvarenja navedene bitne povrede odredbe parničnog postupka.

 

Slijedom navedenog obrazloženja valjalo je uvažiti žalbu tuženice i temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke, s time da će se zbog naravi procesne povrede glavna rasprava održati pred drugim sucem/sutkinjom pojedincem (čl. 371. ZPP-a).

 

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će biti dužan u smislu čl. 377. st. 2. ZPP-a provesti sve predložene dokaze prije svega građevinsko vještačenje, na čemu se opravdano inzistira i u žalbi jer je potrebno razjasniti, kako je rečeno, vrlo stručna pitanja o kakvim se to radovima nadogradnje radilo od čega ovise postavljeni petiti, nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevima stranaka, s time da je od incidentalnog značaja za razrješenje ove pravne stvari okončanje parnice pod brojem P Ob-114/15 jer se mora riješiti pitanje suvlasničkog udjela tuženice na zajedničkoj imovini u smislu Zakona o braku i porodičnim odnosima («Narodne novine», broj 11/78, 59/90 i 45/98). Odluka o trošku žalbenog postupka u smislu čl. 166. st. 3. ZPP-a je izostala jer nije popisan trošak sastava žalbe.

 

U Zadru, 10. svibnja 2019.