Broj: Gž 680/19-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz S. K. Z., OIB: … zastupanog po punomoćniku I. Z., odvjetniku u K., protiv tuženika M. S. iz S. K. Z., OIB: …, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u  Krapini poslovni broj Psp-25/2018-9 od 29. ožujka 2019., dana 22. svibnja 2019.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tuženika M. S. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Psp-25/2018-9 od 29. ožujka 2019. u dijelu pod toč. 1. izreke.

Obrazloženje

Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"1.Tuženik M. S. iz V. OIB …  smetao je tužitelja I. D. iz S. K. Z., OIB  … u zadnjem mirnom i stvarnom posjedu katastarske  čestica broj 558/14 u naravi put sa 388 m2, upisana u z.k.ul. 847 k.o. Z., na način što je dana 6. svibnja 2018. ispred ulazne ograde postavio dvije drvene palete te na njih stavio natpis "zabranjen prolaz, privatan posjed M. S.", a na samu ogradu stavio željezni lanac kojega je zaključao lokotom, te dva natpisa "zabranjen prolaz , privatan posjed M. S.", pa mu se slijedom toga zabranjuje  svako takvo i tome slično smetanje uz naknadu parničnog postupka u  iznosu od 2.500,00 kn (slovima:dvijetisućepetstokuna), a sve to u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom u dijelu  kojim je zatražena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, kao neosnovan."

Protiv citiranog rješenja u dijelu pod toč. 1. izreke, kako se to zaključuje iz sadržaja žalbe, žalbu je izjavio tuženik pobijajući ga zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba uvaži, rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, podredno da se isto rješenje preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. U žalbi ističe da smatra da bi se pružila posjedovna zaštita tužitelju bilo bi potrebno utvrditi tko je i na koji način bio u posljednjem posjedu sporne nekretnine u trenutku utuženog smetanja, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno. Tuženik je posjed spornog puta vršio na način da je prolazio istim i održavao ga čistim i prohodnim i to posebice nakon vremenskih neprilika kada bi se za vrijeme kiše nakupilo blata i suhe trave te je u utuženom razdoblju, kao i prije toga, prema potrebama vršio čišćenje puta i popravak ograde, a pri čemu mu je ponekad pomagala i njegova majka, koja na nekretnini ima pravo doživotnog uživanja. Protivi se snašanju troškova postupka u cijelosti, a s obzirom da je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva. Smatra da bi u tom slučaju svaka stranka trebala snositi svoje troškove.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. istoga Zakona, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi da ga je tuženik smetao u zadnjem mirnom posjedu čest.zem. 558/14 k.o. Z. na način što je 6. svibnja 2018. ispred ulazne ograde postavio dvije drvene palete te na njih stavio natpis "zabranjen prolaz, privatan posjed M. S.", a na samu ogradu stavio željezni lanac kojega je zaključao lokotom te dva natpisa "zabranjen prolaz, privatan posjed M. S.", pa da mu se slijedom toga zabrani svako takvo i tome slično smetanje.

Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tuženik doista  ispred ulazne ograde koja se nalazi na nekretnini oznake čest.zem. 558/14 postavio dvije drvene palete te na njih stavio navedeni natpis, a na samu ogradu stavio željezni lanac koji je zaključao lokotom, te dva natpisa kako je ranije navedeno i to upravo 6. svibnja 2018., kao i da je predmetna nekretnina u posjedu tužitelja, slijedom čega mu je sukladno odredbama čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu  i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP) pružio posjedovnu zaštitu kao pod toč. 1. izreke, a s obzirom da je tužitelj koristeći se svojim pravom na zaštitu posjeda ponovno uspostavio ranije posjedovno stanje.

Odredbom čl. 21. st. 1. ZVDSP propisano je da koga drugo samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda, s tim da je prema čl. 22. st. 2. istog Zakona posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZVDSP tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštiti za vrijeme trajanja rokova iz čl. 21. st. 3. istoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć). 

Pravilno je sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, utvrdio posljednji mirni posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini koji traje od 2000. godine, kada je predmetnu nekretninu kupio od oca tuženika i kada mu je ista predana u posjed, a nakon čega je istu asfaltirao i na njoj postavio ulaznu ogradu, kao i da je tuženik svojim radnjama, koje niti ne osporava, počinio smetanje posljednjeg mirnog posjeda tužitelja.

Stoga, kako je sud prvog stupnja u predmetnom postupku utvrdio postojanje zakonskih pretpostavki za pružanje posjedovne zaštite tužitelju (čl. 22. st. 1. i 2. ZVDSP), to je pravilno primijenio materijalno pravo kada je pod toč. 1. izreke udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu, bez obzira na utvrđenu činjenicu što je tužitelj koristeći se svojim pravo na zaštitu posjeda ponovno uspostavio posjed, budući da je moguće usvojiti tužbeni zahtjev na utvrđenje da je počinjen čin smetanja bez objektivne nemogućnosti uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja, kada je dio tužbenog zahtjeva izricanje daljnje zabrane svakog takvog i sličnog smetanja posjeda.

Pravilno je sud prvog stupnja u cijelosti tužitelju dosudio parnični trošak, budući da u postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, kako to propisuje odredba čl. 154. st. 3. ZPP.

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja u dijelu pod toč. 1. izreke.

U nepobijanom dijelu pod toč. 2. izreke rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

U Zadru 22. svibnja 2019.