Broj: Gž-452/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Smiljke Premužić kao predsjednice vijeća, sutkinje Davorke Hudoletnjak kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. P. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. V., odvjetniku iz P., protiv tuženika A. C. iz M., OIB: …, radi predaje, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu broj P-54/18-7 od 7. lipnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu broj P-54/18-7 od 7. lipnja 2018. u točkama I. i II. i u tom dijelu se predmet vraća na ponovno suđenje.

 

Točka III. prvostupanjske presude je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je u cijelosti kako slijedi:

 

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed vozilo M., broj šasije … te se utvrđuje da je tužitelj na navedenom vozilu vlasnik, što je tuženik dužan priznati, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda na način da tužitelj temeljem ove presude ima pravo upisa prava vlasništva navedenog vozila u upisnicima i registrima nadležnih državnih tijela, a svoje se obveze tuženik može osloboditi ako isplati tužitelju 18.724,06 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2017. pa do isplate po stopi od 8,14% te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.574,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja 7 lipnja 2018. pa do isplate po stopi od 8,14% te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, sve u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog."

 

Protiv te presude žalbu je podnio tuženik ne navodeći žalbene razloge i predlaže žalbu uvažiti i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

U ovom postupku je tužitelj kao zajmodavac koji je tuženiku kao zajmoprimcu pozajmio ukupan iznos od 48.000,00 kn zahtijevao da se utvrdi da je vlasnik vozila M., broj šasije …, te da mu tuženik predmetno vozilo preda u posjed, a koje vozilo je tuženik tužitelju dao kao zalog temeljem ugovora o kratkoročnoj pozajmici od …, time da tužitelj postavlja alternativni tužbeni zahtjev na način da se prethodno navedene obveze tuženik može osloboditi podmirenjem iznosa od 18.724,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom (neotplaćeni iznos zajma).

 

Kako je tuženik na ročištu na kojemu je održan i zaključen prethodni postupak te provedena i zaključena glavna rasprava samo osporio tužbeni zahtjev navodeći da je dug podmirio, te da je eventualno ostalo potraživanje od oko 200 do 300 eura, dok u svrhu dokazivanja takvih svojih tvrdnji nije predložio izvođenje bilo kakvih dokaza (sada u žalbi ih predlaže), prvostupanjski sud je, nakon što je temeljem dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis utvrdio da je ustezanjem od plaće, odnosno terenskog dodatka na ime pozajmljenog iznosa preostalo dugovanje u iznosu od 18.724,06 kn, u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, pozivom na čl. 4. ugovora o kratkoročnoj pozajmici koji glasi“.... tuženik kao zajmoprimac obvezuje da, ukoliko ne vrati zajam u roku predviđenim čl. 2. predmetnog ugovora (1. ožujka 2017.), će tužitelju kao zajmodavcu predati vozilo M., broj šasije …".

 

Dakle, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj vlasnik predmetnog vozila te nalaže tuženiku da tužitelju preda vozilo, a koje obveze se tuženik može osloboditi ukoliko podmiri iznos od 18.724,06 kn, no donoseći takvu odluku, prvostupanjski sud uopće ne daje razloge o odlučnoj činjenici načina stjecanja vlasništva vozila od strane tužitelja, odnosno ne daje razloge temeljem čega bi tužitelju pripadalo pravo vlasništva predmetnog vozila.

 

Naime, odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) je propisano da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

 

Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da je za stjecanje prava vlasništva vozila marke M., broj šasije … bilo potrebno da kod tuženika kao vlasnika predmetnog vozila postoji pravni temelj u vidu očitovanja volje tuženika usmjeren na prijelaz vlasništva na tužitelja.

 

Prvostupanjski sud nije dao razloge na koji način je tužitelj stekao vlasništvo pa da bi mu pripadalo pravo zahtijevati predaju u posjed predmetnog vozila, a što po ocjeni ovoga suda predstavlja odlučnu činjenicu, a iz same formulacije čl. 4. ugovora o kratkoročnoj pozajmici se ne može zaključiti da je volja tuženika kao zajmoprimca bila prenijeti u vlasništvo predmetno vozilo tužitelju, pa kako nema razloga o odlučnoj činjenici, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koju bitnu povredu, obzirom na stanje spisa, nije bilo moguće otkloniti primjenom čl. 373.a st. 3. ZPP-a, i to poglavito uzevši u obzir činjenicu da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio kao facultas alternativa, pa nije bilo moguće o istome odlučivati dok se ne utvrde odlučne činjenice u pogledu prvopostavljenog tužbenog zahtjeva.

 

Zbog navedenoga je valjalo prvostupanjsku presudu primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje a prvostupanjski sud će, ovisno o prijedlozima stranka izvesti dokaze koje će stranke u nastavku postupka predložiti obzirom da se, sukladno čl. 377. st. 1. ZPP-a, postupak vraća u fazu prethodnog postupka, utvrditi da li je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnog vozila na jedan od zakonom propisanih načina, a ovisno o tome i pripada li mu pravo zahtijevati predaju u posjed vodeći pri tome računa da ugovor na koji se poziva tužitelj je ugovor o zajmu koji sadrži odredbu o predaji vozila tuženika tužitelju u slučaju nevraćanja zajma u određenom roku, pa je sadržaj te odredbe potrebno ocijeniti u smislu čl. 34. st. 1. ZVDSP-a, odnosno utvrditi pravu volju stranaka, što znači utvrditi da li su stranke ugovorile prijenos prava vlasništva vozila ili je volja stranaka bila stjecanje založnog prava tužitelja na predmetnom vozilu, te da li je takovo raspolaganje bilo dopušteno ili protivno prisilnim propisima, a nakon toga ponovno će odlučiti o tužbenom zahtjevu i troškovima postupka.

 

              Točka III. izreke prvostupanjske presude je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

 

Bjelovar, 23. svibnja 2019.