Broj: Gž-903/17-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja: 1) V. Š. i 2) N. Š. iz Z., …, zastupani po punomoćniku O. društvu Č. & R. iz P., …, protiv predloženika: 1) M. M. iz Z., … i 2) M. M. iz Z., …, zastupani po punomoćnici M. M., odvjetnici iz Z., …, radi uređenja međe, odlučujući o žalbama predlagatelja pod 1) V. Š. i pod 2) N. Š. te predloženika pod 1) M. M. i pod 2) M. M. protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe Biograd na Moru, poslovni broj R1-651/15 od 26. travnja 2017., dana 28. svibnja  2019.,

 

r i j e š i o   j e

             

Odbijaju se žalbe predlagatelja pod 1) V. Š. i pod 2) N. Š. te predloženika pod 1) M. M. i pod 2) M. M. kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe Biograd na Moru poslovni broj R1-651/15 od 26. travnja  2017.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, riješeno je:

 

„Utvrđuje se da među između nekretnine predlagatelja označena kao čest. zem. … k.o.Z. i nekretnine predloženika označene kao čest. zem. … k.o.Z. predstavlja linija naznačen na skici mjernika dipl. ing. P. N. 30.ožujka 2017.godine - koja je sastavni dio ovog rješenja - slovima A, B, C i označen crvenom bojom.“

 

Protiv citiranog rješenja žalbu su izjavili predlagatelji pod 1) V. Š. i pod 2) N. Š. iz svih žalbenih razloga, navodeći da je prvostupanjski sud tijekom postupka ignorirao navode stranaka i da je iste odbio unijeti u zapisnik, kao i da je rješenje o odgodi ročišta dostavio e-mailom na adresu prethodne punomoćnice žalitelja, a čime je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku. Žalitelji ističu da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju uopće nije cijenio ni naveo dokaze koje su oni predložili, a s druge strane je koristio presudu poslovni broj P–39/08 koju su dostavili predloženici, čime su stranke stavljene u neravnopravan položaj. Žalitelji ukazuju da su na ročištu 28. ožujka 2017. priložili dokaze o položaju kamena betonskog zida starosti preko 100 godina, te ukazali da se među strankama vode parnice zbog smetanja posjeda pod poslovnim brojem Psp-5/17, te Psp-25/17, što u najmanju ruku ukazuje da posjed predloženika nije miran, a koje dokaze sud nije odbacio a niti komentirao već jednostavno ignorirao. Žalitelji ističu da nije jasno kako je prvostupanjski sud uredio među prema posljednjem mirnom posjedu kada na te okolnosti nije provodio dokaze, čak niti saslušao stranke, a prema sadržaju obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud svoju odluku temelji na presudi poslovni broj P-39/08, protiv koje je podnesena revizija, te unatoč tomu što mu je u ukidnom rješenju ukazano kako navedena presuda nije od utjecaja na postupak za uređenje međe. Žalitelji ukazuju da nije jasno kako je prvostupanjski sud, iako u obrazloženju i sam navodi da je dio nekretnine dijelio kameno-betonski zid, među utvrdio sa druge strane tog zida na nekretnini žalitelja, a ne sredinom toga zida. Žalitelji ističu kako navodi prvostupanjskog suda da u jednom dijelu među čini zid njihove kuće je u suprotnosti sam sa sobom, sa izrekom rješenja, a također i nalazom i mišljenjem vještaka, u kojem je jasno i nedvosmisleno označena  pozicija betonskog podesta koji su srušili predloženici, a koji se nalazio između zida kuće žalitelja i kameno-betonskog zida koji su također oni srušili. Žalitelji ukazuju kako je u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-39/08, u skici vještaka, također jasno pokazan i naznačen betonski plato u posjedu, tamo tuženika ovdje žalitelja, a koji se nalazio između njihove kuće i kamen-betonskog zida. Žalitelji ističu da je prvostupanjski sud dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku, s obzirom da o žalbama na pobijano rješenje može odlučivati bilo koji drugostupanjski sud u Republici Hrvatskoj a ne nužno Županijski sud u Zadru. Žalitelji predlažu da drugostupanjski sud njihovu žalbu uvaži, pobijano rješenje ukine te predmet vrati na ponovno suđenje, potražuju  trošak za sastav žalbe u iznosu od 781,25 kuna.

 

Predloženici pod 1) M. M. i pod 2) M. M. u odgovoru na žalbu ukazuju da doista iz sadržaja pobijanog rješenja ne proizlazi jasno zakonska odredba prema kojoj je prvostupanjski sud uredio među, na što i oni ukazuju u svojoj žalbi, no ističu da su netočni navodi predlagatelja o njihovom navodnom posljednjem mirnom posjedu, kao i oni koji se odnose na katastarske međe koja nisu na snazi više od 30 godina, te ukazuju da ovim postupkom predlagatelji žele dovesti u pitanje vlasništvo dijela njihove nekretnine, iako je o tome prvostupanjski sud jasno zauzeo stav u predmetu poslovni broj P-39/08, kao što je glede posljednjeg mirnog posjeda u predmetu pod poslovnim brojem P-1550/2006., a koje odluke su pravomoćne. Dalje navode da predlagatelji žalbu koriste da bi opet pokrenuli pitanje starih katastarskih izmjera iz sadržaja reambulacije koji nisu na snazi, pa je stoga nepotrebno bilo premjeravati dužine spornih nekretnina, posebice što se radi o uređenju međa a ne o tužbi na utvrđenje prava vlasništva. Ukazuju da su o posljednjem mirnom posjedu već više puta isticali, u ovom ali i u drugim postupcima među istim strankama, da je u postupku pod poslovnim brojem P-1550/06 utvrđeno da su oni bili u posljednjem mirnom posjedu spornog zida, pa kako tužba odnosno pokretanje postupka zbog smetanja posjeda, s obzirom da je pravomoćnim rješenjem takva tužba odbijena, ne prekida mirni posjed koji je do podnošenja tužbe trajao, pa stoga drže da prigovori predlagatelja kako je miran posjed upitan nije osnovan. Predlažu žalbu predlagatelja odbiti kao neosnovanu.

 

Protiv citiranog rješenja žalbu su podnijeli predloženici pod 1) M. M. i pod 2) M. M. iz svih žalbenih razloga, navodeći da im je prije svega pobijano rješenje nerazumljivo, posebice što sud nije valjano obrazložio na kojoj pravnoj osnovi temelji aktivnu legitimaciju predlagatelja, s obzirom da uređenje međe, po svojoj pravnoj prirodi, spada u susjedska prava, pa time ista mogu ostvarivati samo vlasnici susjednih nekretnina, a predlagatelji to nisu. Žalitelji ukazuju da je također prvostupanjski sud nerazumljivo usporedio međašnu liniju u pobijanom rješenju pravcem A-B-C, sa onom označenom slovima C-D iz predmeta Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-39/08, jer takvu usporedbu može učiniti samo vještak, a ne sud samostalno. Žalitelji ističu da iz obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi jasno na koji od načina predviđenih odredbom čl. 103 st. 3. Zakona o vlasništvu drugim stvarnim pravima je prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju, uredio među, posebice što su žalitelji pristali na uređenje međe po katastarskom planu, iako prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi kako stranke nisu suglasne. Ističu da nalaz i mišljenje vještak P. N. nije donio sukladno rješenju suda, već je sam, pristrano i protivno pravilima struke sačinio skicu od 30. ožujka 2017., koja ne sadržava oznaku katarske međe sukladno rješenju prvostupanjskog suda donesenom dana 28. ožujka 2017., prilikom očevida na licu mjesta, posebice što ova skica potpuno nejasno i nerazumljivo sadrži naznaku „uklopljena međa po skici reambulacije B. iz 1983. godine“, označenu zelenim isprekidanim crtama, iako takav nalog vještaku nije dat, a ovakvim prikazivanjem vještak je izbjegao prikazati katastarsku među, odnosno istu u odnosu na stanje na terenu, iako je vještaku prvostupanjski sud naložio da sačini skicu lica mjesta i naznači određenu među te katastarske međe, a koje je, uzgred rečeno, vještak nazivao "granice parcele" koja formulacija je zbunjujuća. Žalitelji ukazuju da je vještak u svom nalazu koristio isprekidano plavu liniju za koju ne postoji tumačenje u legendi, pa nije jasno što bi ona uopće trebala označavati, a zbunjujuće je i to što je isprekidana plava linija nacrtana u neposrednoj blizini crvene linije koja to prvostupanjskom sudu predstavlja uređenu među. Nadalje, ukazuju da je vještak u nalazu označio plavom punom linijom granice parcele, s obrazloženjem da ista predstavlja situaciju na terenu, a u stvarnosti je to katastarska međa, pa ju je trebalo označiti crnom bojom, a zbog čega je skica nerazumljiva. Žalitelji ističu da su prvostupanjskom sudu predložili da se o ovom postupku obavijesti O. državno odvjetništvo u Z., žalbi prilažu dopis M. državne imovine upućen O. državnom odvjetništvu u Z. od 21. travnja 2017. iz kojeg proizlazi interes R. H. za sudjelovanje u ovom postupku. Žalitelji predlažu njihovu žalbu uvažiti, pobijano rješenje preinačiti tako da se prijedlog odbaci, a podredno među utvrdi sukladno skici vještaka I. M. od 13. listopada 2014. i to  kako je označeno linijom plave boje i slovima C-D.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Prije svega treba reći da se u ovom izvanparničnom postupku, temeljem odredbe paragrafa 21. Zakona o vanparničnom postupku (Službene novine broj: 45-174/1934. – dalje ZVP), a koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine broj: 73/91.), podredno primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćen tekst, 25/13. i 89/14. - dalje ZPP).

 

Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11., u svezi čl. 381. ZPP, na koju opisno ukazuju predlagatelji pod 1) V. Š. i pod 2) N. Š. te predloženici pod 1) M. M. i pod 2) M. M. u žalbi, a na koju i ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, jer je izreka rješenja razumljiva, u obrazloženju su izneseni jasni razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku, tako da se pobijano rješenje može valjano ispitati.

 

Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6., u svezi čl. 381. ZPP, a na koju ukazuju predlagatelji pod 1) V. Š. i pod 2) N. Š..

 

Prije svega treba reći da se, sukladno odredbi čl. 103 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 70/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje ZV), postupak uređenja ili obnove međe provodi u izvanparničnom postupku, a koji postupak je neformalniji u odnosu na parnični postupak, čije postupovne odredbe se samo podredno, sukladno paragrafu 21. ZVP,  primjenjuju u ovom izvanparničnom postupku.

 

Po stavu suda, time što je prvostupanjski sud rješenje o odgodi ročišta zakazanog za 7. veljače 2017., punomoćnici predlagatelja pod 1) V. Š. i pod 2) N. Š. dostavio putem elektroničke pošte, nije onemogućeno ovim strankama sudjelovanje u postupku, posebice kada se uzme da je ta pošta uredno zaprimljena.

 

Neosnovano predlagatelji pod 1) V. Š. i pod 2) N. Š. u žalbi upiru da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju uopće nije cijenio niti naveo dokaze koje su oni predložili te da je u zapisnik odbio unijeti njihove navode i prijedloge odnosno da je iste ignorirao, pa da time stranke nisu bile u jednakom položaju, jer osim paušalnih navoda u žalbi o tome nisu date konkretne činjenice koje navode i činjenice sud nije htio unijeti u zapisnik i koje dokaze sud nije cijenio u pobijanom rješenju.

 

Naime, ove paušalne tvrdnje su u suprotnosti sa sadržajem zapisnika od 28. ožujka 2017. održanom na licu mjesta radi uređenja međe, a na kojem ročištu su sudjelovale stranke kao njihovi punomoćnici te su imali mogućnost, kako to proizlazi iz zapisnika, očitovati se o prijedlogu i dokazima u spisu, kao i stanju na terenu, a činjenica što je sud svoju odluku donio na temelju dokaza predloženih od strane predloženika pod 1) M. M. i pod 2) M. M., a razloge prihvaćanja tih dokaza obrazložio u pobijanom rješenju, ne ukazuje i ne znači da stranke u postupku nisu bile ravnopravne, odnosno da bi predloženici pod 1) M. M. i pod 2) M. M. od strane prvostupanjskog bili favorizirani tijekom ovog postupka.

 

Dakle, i po stavu ovog suda, suprotno žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud spornu među između nekretnina oznake k.č. … i k.č. …, obije k.o. Z. obnovio sukladno u odredbi čl. 103 st. 3. ZV prema posljednjem mirnom posjedu, što je valjano obrazložio u pobijanom rješenju.

 

Naime i po stavu ovog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-39/08 od 3. studenoga 2011., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-691/12 od 17. siječnja 2014., utvrđeno da su tamo tužitelji M. M. i M. M., a ovdje predloženici pod 1) i 2), svaki za ½ dijela vlasnici kameno-betonskog zida, izgrađenog na k.č. …, k.o. Z. koja je u njihovom vlasništvu, koji se dakle nalazi i u njihovom posjedu, pa je valjano prvostupanjski sud među obnovio vanjskim rubom toga kameno-betonskog zida, odnosno linijom u označenom slovima A-B-C i crvenom bojom na skici uređenjem od 30. ožujka 2017.

 

Neosnovano predlagatelji pod 1) V. Š. i pod 2) N. Š. u žalbi upiru kako je prvostupanjski sud dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku, jer iako je čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (" Narodne novine" broj 102 108/14. ) propisano da su za odlučivanje o žalbama protiv odluka općinskih sudova u ostalim građanskim predmetima (osim obiteljskih, radnih i zemljišnoknjižnih predmeta) nadležni svi županijski sudovi u Republici Hrvatskoj, odredbom čl. 5. st. 2. istog Zakona je propisano da, ako je povodom žalbe odluka ukinuta, u slučaju ponovne žalbe predmet se dodjeljuje istom županijskom sudu, a kako je u postupku pobijano rješenje prvostupanjskog suda doneseno nakon što je prethodno ukinuo ovaj županijski sud, to je svakako na odlučivanje po žalbi protiv ovog rješenja predmet morao doći ovom sudu.

 

Nisu u pravu predloženici pod 1) M. M. i pod 2) M. M. kada u žalbi ukazuju da iz pobijanog rješenja ne proizlazi po kojoj pravnoj osnovi prvostupanjski sud priznaje aktivnu legitimaciju predlagatelja u ovom postupku jer, iako se u žalbi pravilno ukazuje da je postupak uređenja međe propisan odredbama ZV u dijelu susjedskih prava, koje izlaze iz vlasničkih prava, ali pogrešno se u žalbi tvrdi i tumači da pravo tražiti i predlagati obnovu ili uređenje međe imaju samo vlasnici susjednih nekretnina, jer je to pravo puno šire i odnosi se i na posjednike odnosno ovlaštenih koji te nekretnine posjeduju odnosno koriste, pa i po stavu ovog suda, iako predlagatelji pod 1) V. Š. i pod 2) N. Š. nisu zemljišnoknjižni vlasnici, što valjano utvrđuje prvostupanjski sud, oni imaju pravo tražiti uređenje odnosno obnovu međe nekretnine koju posjeduju prema susjednoj nekretnini, pa im je prvostupanjski sud pravilno priznao aktivnu legitimaciju za pokretanje ovog postupka.

 

Po stavu ovog suda činjenica što je prvostupanjski sud, u obrazloženju pobijanog rješenja, uspoređivao utvrđenu među na ročištu 28. ožujka 2017., kako je to označeno u skici tog očevida crvenom linijom i slovima A-B-C, sa linijom označenom slovima B-C na skici očevida u predmetu poslovni broj P-39/08, nije ni na koji način utjecala na valjanost odluke prvostupanjskog suda u ovom postupku, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja jasno izrazio svoj stav da je među obnovio osnovom zadnjeg mirnog posjeda, a koji posjed je utvrdio uvidom u spis poslovni broj P-39/08, te pravomoćnu presudu u tom premetu, pa dakle njegova konstatacija da se ove dvije linije podudaraju, iako iste nisu potvrđene od vještaka geodetske struke, ne utječe na valjanost odluke o pravcu međe, posebice stoga što je prvostupanjski sud, kako to proizlazi iz zapisnika od 28. ožujka 2017., te obrazloženja pobijanog rješenja, međašnu liniju utvrdio i označio na licu mjesta, a ista je kao takva prenesena na skicu uređenja međe, a što je u cijelosti sukladno odredbi čl. 103. st. 3. i 4. ZV.

 

Za pravilnost pobijane odluke nisu od utjecaja niti žalbene tvrdnje i prigovori predloženika pod 1) M. M. i pod 2) M. M. na skicu vještaka sa provedenog ročišta za uređenje međe jer iz iste skice jasno i nedvojbeno proizlazi pravac utvrđene međe između spornih nekretnina susjeda, te je ista podobna za provođenje u katastarskoj evidenciji, a terminologija označavanja ostalih podataka u legendi skice očevida ne utječe na njenu valjanost i mogućnost provođenja pobijanog rješenja, čiji je ona sastavni dio, kroz evidenciju katastra.

 

S obzirom da se nisu ispunili žalbeni navodi predlagatelja pod 1) V. Š. i pod 2) N. Š. te predloženika pod 1) M. M. i pod 2) M. M., a niti je ovaj sud našao razloge na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, to je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, njihove žalbe trebalo odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

 

S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zadru 28. svibnja 2019.