Broj: Rev 2159/2014-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz S., M. A. OIB: ... , M. P. iz V., OIB: ... i M. J. iz V., OIB: ... , koje zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u N., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Našicama, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3574/2013-2 od 5. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama poslovni broj P-309/12-4 od 3. srpnja 2013., u sjednici održanoj 12. lipnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija tuženice Republike Hrvatske, ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3574/2013-2 od 5. lipnja 2014. i presuda Općinskog suda u Našicama poslovni broj P-309/12-4 od 3. srpnja 2013. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„Utvrđuje se da su tužitelji J. P. OIB ... iz S., M. A., M. P. OIB ... iz V., i M. J. r. P., OIB ... iz V., K. vlasnici nekretnina upisanih na imenu tuženice u z.k.ul.br.... k.o. S. i to kčbr. 157 oranica Š. površine 7630 m2, nekretnina upisanih u z.k.ul. 245 k.o. S. i to kčbr. 158 oranica Š. površine 3123 m2 i nekretnina upisanih u z.k.ul.br. 246 k.o. S. i to kčbr. 164 oranica Š. površine 8388 m2 i to J. P. u 2/4 dijela nekretnina, M. P. u ¼ dijela nekretnina i M. J. r. P. u ¼ dijela nekretnina što im je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti brisanje svoga prava vlasništva na predmetnim nekretninama uz istovremeni upis toga prava vlasništva u korist tužitelja i to u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženoj da tužiteljima isplati trošak parničkog postupka u iznosu od 4.825,00 kn u roku od 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Našicama broj P-309/12-4 od 3. srpnja 2013.g.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni o kojem revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška i troška sastava revizije, podredno da prihvati reviziju, ukine presudu suda drugog stupnja i presudu suda prvog stupnja i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom odnosno drugostupanjskom sudu.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženice je osnovana.

 

U suštini, pitanje koje u reviziji postavlja tuženica svodi se na dilemu primjene čl. 159. st. 4. u vezi st. 2. te čl. 160. i čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) i potrebnog roka za stjecanje prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu te može li se smatrati da je savjesnost posjednika nekretnine prekinuta kada kao stranka sudjeluje u postupku preoblikovanja zemljišne knjige.

 

Pritom se ističe da osporavana odluka odstupa od odluka istog suda i u tim odlukama izraženog pravnog shvaćanja u istovrsnim sporovima koji se temelje na identičnom činjeničnom i pravnom supstratu (poslovni broj Gž-52/12 od 12. siječnja 2012., Gž-3772/11 od 5. siječnja 2012., Gž-3394/12 od 26. rujna 2013., Gž-398/13 od 30. siječnja 2014., Gž-4514/12 od 19. rujna 2013., Gž-1982/13 od 12. prosinca 2013. i Gž-4665/13 od 28. veljače 2014. koje prilaže uz reviziju).

 

Ovaj sud ocjenjuje da se radi o pitanju koje ispunjava uvjete važnosti iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu kojim se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg pitanja je revizija podnesena uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Iz utvrđenja u postupku pred sudovima nižeg stupnja proizlazi:

 

- da su nekretnine k.č.br. 157 oranica Š. u površini od 7635 m2, upisana u zk.ul. 244 k.o. S., k.č.br. 158 oranica Š. u površini od 3123 m2, upisana u zk.ul. 245 k.o. S. i k.č.br. 164 oranica Š. u površini od 8388 m2, upisana u zk.ul. 246 k.o. S., upisane kao vlasništvo tuženice,

 

- da su k.č.br. 157 i k.č.br. 158 nastale u postupku izmjere i preoblikovanja zemljišta od starih k.č.br. 316/9 u površini od 5618 m2 i k.č.br. 316/10 u površini od 6348 m2, koje su bile upisane u zk.ul. 706 kao vlasništvo Republike Hrvatske, a da je k.č.br. 164 nastala od starih k.č.br. 316/19 u površini od 4453 m2 upisane u zk.ul. 706 kao vlasništvo Republike Hrvatske i k.č.br. 316/20 u površini od 7.866 m2 upisane u zk.ul. 587 kao vlasništvo Republike Hrvatske,

 

- da su prednici tužitelja A. V. nakon II Svjetskog rata dodijeljene k.č.br. 316/9, 316/10 i 316/19 te je odmah stupila u posjed dodijeljenih nekretnina,

 

- da je prednik tužitelja S. P. kupio k.č.br. 316/20 od IPK O. 1968. g. i odmah stupio u posjed predmetne nekretnine,

 

- da su k.č.br. 316/9, 316/10 i 316/19 u katastarskom operatu bile upisane još prije 1966. kao posjed A. V., nakon čega su bile upisane u posjedovnom listu broj 312 kao posjed prednika tužitelja S. P., s time da je k.č.br. 316/9 bila upisana u površini od 2809 m2, a k.č.br. 316/19 u površini od 1115 m5,

 

- da su nakon S. P. na temelju rješenja o nasljeđivanja kao posjednici na predmetnim nekretninama upisani tužitelji i to tužitelj J. P. u 2/4 dijela, a tužitelji M. P. i M. P. svaki u 1/4 dijela,

 

- da je u odnosu na navedene nekretnine vođen postupak preoblikovanja zemljišnih knjiga te da je tužitelj J. P. sudjelovao u tom postupku koji je vođen 2007. (zapisnik od 29. svibnja 2007. - list 11-13 spisa) te je odbio potpisati zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja, s time da je iz dostavne naredbe razvidno da će se primjerak zapisnika dostaviti tužiteljima M. P. i M. P. (J.).

 

Sukladno odredbi čl. 159. st. 2. ZVDSP samostalan posjednik nepokretne stvari kojeg je posjed zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekinutog posjeda, a sukladno odredbi st. 3. istog čl. posjednik vlasništvo stječe protekom dvadeset godina neprekinutog posjeda.

 

Odredbom st. 4. čl. 159. ZVDSP određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle za zakonit, istinit i pošten posjed dvadeset godina, a za pošten posjed četrdeset godina.

 

Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. ZVDSP).

 

Prema ocjeni ovoga suda, u situaciji kada je tužitelj J. P. sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige u odnosu na sporne nekretnine (list 11-13 spisa) te kada bi iz dostavne naredbe zapisnika sastavljenog u povodu preoblikovanja zemljišne knjige proizlazio da je primjerak zapisnika upućen tužiteljima M. P. (J.) i M. P. za zaključiti je da su tužitelji i to J. P. najkasnije 29. svibnja 2007., a M. P. (J.) i M. P. (dostavom zapisnika u postupku preoblikovanja zemljišne knjige) saznali da sporne nekretnine koje posjeduje nisu u zemljišnim knjigama upisane kao njihovo suvlasništvo, već da su vlasništvo tuženice, čime je prekinut njihov pošten posjed, to se ne može smatrati da od tog trenutka i dalje nisu znali ili mogli znati da im ne pripada pravo na posjed (u tom smislu i ovaj sud u odlukama poslovni broj Rev- 1088/14-2 od 31. listopada 2017., Rev 206/14-2 od 25. travnja 2018. ...).

 

Stoga nije moguće prihvatiti kao pravilno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova na kojima su utemeljili svoje odluke.

 

Slijedom navedenog, kako u vremenu od 8. listopada 1991. do provođenja postupka preoblikovanja zemljišnih knjiga za sporne nekretnine (tijekom 2007. godine) nije prošao niti rok dosjelosti od dvadeset godina propisan odredbom čl. 159. st. 4. ZVDSP, to se za sada ne može niti prihvatiti zaključak nižestupanjskih sudova da su tužitelji na temelju poštenog neprekinutog posjeda i posjeda svojih prednika stekli pravo suvlasništva na spornim nekretninama čije utvrđenje traže u ovom postupku.

 

Kako se iz podataka u spisu dade razabrati da su tužitelji putem svojih prednika posjedovali sporne nekretnine i prije 8. listopada 1991., sud prvog stupnja će u nastavku postupka ispitati do sada iznesene okolnosti, provesti druge dokaze koje će stranke eventualno predložiti, te ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu T. protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04) kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su aktima bivših vlasti prešle iz režima vlasništva u režim društvenog vlasništva te potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev 291/14-2 od 17. travnja 2018.).

 

Slijedom navedenog, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je presude sudova nižeg stupnja ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje u smislu odredbe čl. 395. st. 2. ZPP (st. I. izreke).

 

Odluka o troškovima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke).

 

Zagreb, 12. lipnja 2019.