Broj: Gž-1295/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marka Pribisalića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. U. iz S., zastupane po punomoćniku T. K., odvjetniku u S., protiv tuženika K. S. d.d. u stečaju, K. Š., zastupan po stečajnom upravitelju V. Š., iz S., a ovaj po punomoćniku V. S., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4694/17 od 22. ožujka 2017., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4694/17 od 22. ožujka 2017., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica A. U. iz S., u omjeru od 1/6, vlasnica nekretnina označenih sa čest.zem. 695 i 696 K.O. K. Š.

II. Nalaže se ispravak uknjižbe na nekretninama označenim sa čest. zem. 695 i 696 K.O. K. Š. te se nalaže brisanje tuženika K. S. d.d. K. Š., kao vlasnika navedenih nekretnina u omjeru od 1/6, te upis tužiteljice A. U. iz S., kao vlasnika navedenih nekretnina u omjeru od 1/6, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, po pravomoćnosti presude.

III. Nalaže se tuženiku K. S. d.d. K. Š. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, po pravomoćnosti presude, preda u suposjed tužiteljici A. U. iz S. nekretnine označene sa čest. zem. 695 i 696 K.O. K. Š.

IV. U preostalom se dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

V. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.233,75 kn."

Protiv prvostupanjske presude i to točke IV. i V. izreke, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11,i 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu tužiteljice i pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev tužiteljice prihvati u cijelosti, uz nalog tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Žali se i tuženik koji pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I., II., III. i V. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno, ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Žalbe su osnovane.

 

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama označenim kao čest. zem. 695 i 696 k.o. K. Š. i predaja u posjed tih nekretnina te ispravak uknjižbe na predmetnim nekretninama na način da se naloži brisanje tuženika kao vlasnika tih nekretnina i upiše tužiteljica kao vlasnik nekretnina čest. zem. 695 i 696 k.o. K. Š.

 

              Dakle, tužiteljica je podnijela tužbu za ispravak propisanu temeljem članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 53/13 i 60/13  - dalje: ZZK).

 

              Prema odredbi članka 197. stavak 1. ZZK propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo, među ostalim:

              - osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku;

              - osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

 

              Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

              - da je na predmetnim nekretninama bio upisan pok. P. K. pok. P.,

              - da je prema rješenju o nasljeđivanju Kotarskog suda u Trogiru broj O-33/38-7 od 27. siječnja 1958., pok. P. K. pok. P. naslijedio sin I. K. za 4/6 dijela, kćerka M. K. za 1/6 dijela i kćerka R. B. za 1/6 dijela,

              - da iz ostavinskog spisa Općinskog suda u Splitu broj O-1884/97 iza smrti pok. M. K. pok. P. proizlazi da se ostavina iza iste nije raspravljala, što je i utvrđeno rješenjem Općinskog suda u Splitu od 30. listopada 1997.,

              - da pregledom smrtovnice iz spisa Općinskog suda u Splitu broj O-1884/97, glede pok. M. K., proizlazi da je u rubrici "nasljednik" navedena kao jedina nasljednica njena sestra R. B.,

              - da nije sporno da je tužiteljica isključiva nasljednica R. B., pa da odatle proizlazi aktivna legitimacija tužiteljice,

              - da je kupoprodajni ugovor od 18. svibnja 1970. sklopljen između I. K. pok. P. kao prodavatelja i P. K. J., iz S., kao kupca, pri čemu da je prodavatelj I. K. nastupao u svoje ime te u ime R. B. temeljem punomoći i M. K. temeljem rješenja Centra za socijalni rad Općine S. od 21. travnja 1970., a predmet ugovora da su nekretnine oznake čest. zem. 695 i 696 k.o. K. Š.,

              - da je prema rješenju Centra za socijalnu skrb Općine S. od 21. travnja 1970. M. K. pok. P. osoba potpuno lišena poslovne sposobnosti te je stavljena pod starateljstvo, a za staratelja joj je postavljen njen brat I. K.,

              - da je iz točke 3. rješenja Centra za socijalnu skrb razvidno da je staratelj pozvan da se ove dužnosti prihvati i da je u svemu savjesno i po zakonu izvršava, tj. da se savjesno brine o zdravlju i ličnosti svoje štićenice, da upravlja njenom imovinom i da se kod poduzimanja važnih radnji u ovom pogledu prethodno posavjetuje s organom starateljstva,

              - da tuženik tijekom postupka nije dokazao da se pok. I. K. prije sklapanja spornog kupoprodajnog ugovora od 18. svibnja 1997. u ime i za račun svoje štićenice M. K. posavjetovao s organom starateljstva glede prodaje predmetnih nekretnina.

             

              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje predmetne tužbe i to kao nasljednica svoje majke R. B., a ova kao nasljednica svoje sestre M. K.. Na predmetnim nekretninama da je bio upisan pok. P. K., kojeg su prema rješenju o nasljeđivanju od 27. siječnja 1958. naslijedili sin I. K. za 4/6 dijela, kćerka M. K. za 1/6 dijela i kćerka R. B. za 1/6 dijela, koje nekretnine je pok. I. K. u svoje ime i u ime sestara temeljem punomoći i temeljem rješenja Centra za socijalni rad Općine S. od 21. travnja 1970., prodao predniku tuženika (P. K. J. iz S.) temeljem ugovora od 18. svibnja 1970. sklopljenog između I. K. pok. P. kao prodavatelja i P. K. J. iz S., kao kupca. Prema rješenju Centra za socijalni rad Općine S. od 21. travnja 1970. M. K. pok. P., kao osoba potpuno lišena poslovne sposobnosti da je stavljena pod starateljstvo, a za staratelja da joj je postavljen njen brat I. K.. Staratelj prema rješenju da je pozvan da se te dužnosti prihvati i da je u svemu savjesno i po zakonu izvršava tj. da se savjesno brine o zdravlju i ličnosti štićenice, da upravlja njenom imovinom i da kod poduzimanja važnih radnji u ovom pogledu prethodno se posavjetuje s organom starateljstva. Međutim, tuženik, na kojemu je u tom pogledu bio teret dokaza, da tijekom postupka nije dokazao da bi I. K. pok. P. prije sklapanja kupoprodajnog ugovora od 18. svibnja 1970. bio na to ovlašten od strane organa starateljstva da taj ugovor sklopi u ime i za račun svoje štićenice M. K. pok. P.. Dakle, proizlazi da je kupoprodajni ugovor od 18. svibnja 1970. zaključen u ime i za račun M. K., bez odgovarajućeg odobrenja od strane Centra za socijalni rad, pa da je utoliko pobojan, a sukladno odredbi članka 111. u svezi sa člankom 56. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) koji Zakon se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11). Tome dosljedno, u dijelu pobijanog ugovora koji se odnosi na prijenos prava vlasništva u omjeru od 1/6 na predmetnim nekretninama koji dio da je pripadao pok. M. K. da se ima izvršiti vraćanje sukladno članku 113. stavak 1. ZOO, odnosno aktivno legitimiranu tužiteljicu u tom dijelu kao pravnu slijednicu pok. M. K. da treba smatrati vlasnicom predmetnih nekretnina, a u preostalom dijelu u kojemu je I. K. pok. P. nastupio u svoje ime te u ime R. B. koju je zastupao temeljem punomoć ugovor da je valjan. Tužiteljica da u tom dijelu nije dokazala da bi navedeni ugovor bio nevaljan. Naime, tužiteljica kao ovlaštenica prava suvlasništva na predmetnim nekretninama da je ovlaštena zahtijevati od tuženika predaju u suposjed predmetnih nekretnina, sukladno članku 161. stavak 1., u svezi sa člankom 46. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV).

 

Međutim, navedena utvrđenja prvostupanjskog suda i zauzeti pravni stav ne može se za sada sa sigurnošću prihvatiti kao pravilan jer činjenično stanje još uvijek nije pravilno i potpuno utvrđeno pa se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

 

Iz dostavljenog povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. 695 k.o. K. Š., proizlazi da je uknjiženo pravo vlasništva s P. K. pok. P. prešlo na tuženika temeljem rješenja RZ-5/04 od 7. lipnja 2005. i da je dana 23. prosinca 2004. temeljem Ugovora o nagodbi i prijenosu vlasništva nekretnine radi obveze od 13. ožujka 2003., ovjerenog kod Javnog bilježnika J. D. S. pod Ov-5926/03 uknjiženo pravo vlasništva s K. S. d.d. u korist Grada K., a koje stanje je isto i na dan 11. travnja 2010., što i proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka (list spisa 49A i 46E), dakle, u trenutku podnošenja tužbe 3. svibnja 2007. kao vlasnik čest. zem. 695. k.o. K. Š. upisan je Grad K., dok je iz povijesnog izvatka i izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. 696 k.o. K. Š. razvidno da su na istoj upisani K. S. d.d. za 513/4269 i Grad K. za 3756/4269 dijela, pa se stoga upitnim ukazuje ovršnost presude, točnije mogućnosti provedbe u zemljišnim knjigama.

 

Nadalje, iz izreke rješenja Centra za socijalnu rad S. Općine S., broj UP/I-ST-397/70.S-9/70 od 21.IV.1970., proizlazi da je dužnost staratelja pok. I. K. pok. P. da se dužnosti prihvati i da je u svemu savjesno i po zakonu vrši tj. da se savjesno brine o zdravlju i ličnosti svoje štićenice, da upravlja njenom imovinom, da se kod poduzimanja važnijih radnji u ovom pogledu prethodno posavjetuje sa organom starateljstva i da je staratelj dužan da organu starateljstva svake godine podnese izvještaj i položi račun o svom radu.

 

Prema odredbi članka 16. tada važećeg Osnovnog zakona o starateljstvu ("Službeni list SFRJ 16/65) propisano je da staralac može samo s odobrenjem organa starateljstva u pogledu raspolaganja i upravljanja imovinom i pravima štićenika poduzeti ove poslove: otuđiti ili opteretiti nekretninu štićenika, otuđiti iz imovine štićenika pokretne stvari veće vrijednosti ili raspolagati imovinskim pravima veće vrijednosti, odreći se nasljedstva ili zapisa (legata) ili odbiti darovanje i poduzimati druge mjere određene zakonom.

 

Stoga je, bilo nužno izvršiti uvid u spis Centra za socijalni rad Općine S. u predmetu postavljanja staratelja M. K., osobi lišene poslovne sposobnosti kako bi se utvrdilo je li se pok. I. K. a sukladno rješenju Centra od 21. travnja 1970. prilikom zaključenja predmetnog ugovora posavjetovao sa nadležnim organom starateljstva, odnosno je li imao odobrenje organa starateljstva za otuđenje predmetnih nekretnina u suvlasništvu M. K. (članak 16. Zakona o starateljstvu), pri čemu je potrebno imati i u vidu činjenicu da je zaključenju predmetnog ugovora prethodilo više radnji (predugovor i preliminarni ugovor) da bi nakon toga uslijedilo i rješenje Centra temeljem kojeg je I. K. nastupao u ime sestre M. kojoj je u cijelosti oduzeta poslovna sposobnost, s tim da je tužiteljica bila dužna sudu predočiti dokaze na kojima temelji svoje tvrdnje o ništetnosti predmetnog ugovor o prodaji, a imajući u vidu njezin navod da odobrenje Centra za prodaju nije postojalo.

 

Prvostupanjski sud se u obrazloženju presude poziva na pobojnost predmetnog ugovora glede M. K., koju pobojnost tužiteljica nije istakla, a sud ne može o pobojnost raspravljati kao o prethodnom pitanje, niti na pobojnost može paziti po službenoj dužnosti.

 

Za slučaj da se utvrdi da ne postoji odobrenje Centra za prodaju predmetnih nekretnina u odnosu na M. K., odnosno da je poskupljeno suprotno članku 16. Osnovnog zakona o starateljstvu tada bi takvo postupanje imalo za posljedicu ništetnost pravnog posla, a ne pobojnost kako se pogrešno poziva prvostupanjski sud.

 

Nadalje iz odgovora na tužbu tuženika proizlazi da se tuženik nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina koje je obrađivao za sadnju poljoprivrednih kultura, što da je trajalo do prodaje istih Gradu K., pa je bilo potrebno utvrditi kojom djelatnošću se tuženik bavio i u tom kontekstu jesu li ispunjene pretpostavke propisane odredbama Zakona o udruženom radu ("Službeni list SFRJ, broj 35/76, 57/83, 85/87 i 6/88, dalje ZUR.)

 

Za sada se ne može prihvatiti ni utvrđenje prvostupanjskog suda da je u dijelu u kojem je I. K. nastupao u svoje ime i ime R. B., koju je zastupao temeljem specijalne punomoći ugovor valjan, jer je počinjena bitna povreda postupka.

 

Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju odluke u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva pod točkom IV. izreke samo paušalno navodi da je ugovor o prijenosu prava vlasništva za udio od 5/6 suvlasničkog dijela valjan, bez navođenja zašto je ugovor u tom dijelu valjan.

 

Dakle, bitna povreda sastoji se u tome da pobijana presuda ima nedostataka radi kojih se za sada nije u mogućnosti ispitati, osobito zbog toga što ista ne sadrži uopće razloge odnosno  razloge o odlučnim činjenicama, te što razlozi o odlučnim činjenicama na kojima sud temelji pobijanu presudu, nejasni, nerazumljivi, proturječni sami sebi te onom što se u razlozima presude navodi, kao i sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku.

 

Kako činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava nije pravilno i potpuno utvrđeno (članka 355. ZPP-a) a i počinjena je bitna povreda postupka to je valjalo prihvatiti žalbu stranka i ukinuti prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 369. i 370. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U nastavku postupka prvostupanjski će sud otkloniti bitnu povredu postupka, dopuniti činjenično stanje, shodno uputi iz ovog ukidnog rješenja, pri tome će imati u vidu i navode žalbi te će nakon toga pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice, a time i o ukupnim troškovima postupka (članka 166. stavak 2. ZPP-a).

 

U Splitu 3. srpnja 2019.