Broj: Gž-842/17-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Franke Zenić, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sanje Prosenice, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. M. iz D., OIB: …, zastupanog po punomoćnici mr.sc. N. M., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda „M. & M.“ iz Š., protiv tuženika-protutužitelja M. J. iz N. S., zastupanog po punomoćnici D. Č., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda „Ž. Č. i D. Č.“ iz Š., radi naknade nužnih i korisnih troškova, odlučujući o žalbama tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1749/15-41 od 08. lipnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2019.,

             

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika I. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1749/15-41 od 08. lipnja 2017. u toč. 2. izreke.

 

              II. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja M. J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1749/15-41 od 8. lipnja 2017. godine u toč. 1. izreke, do iznosa od 111.398,18 kn.

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1749/15-41 od 8. lipnja 2017. u toč. 1. izreke u dijelu koji prelazi iznos od 111.398,18 kn, odnosno za iznos od 2.000,00 kn.

 

              II. Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1749/15-41 od 8. lipnja 2017. u toč. 3. i 7. izreke (odluci o troškovima postupka) i u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

             

              „1. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika kao osnovan u dijelu koji glasi:

 

Dužan je tuženik M. J. u roku od petnaest dana na ime nužnih i korisnih troškova stana u prizemlju br. 7, površine 35 m2, koji se sastoji od sobe, kuhinje, dnevnog boravka, kupaonice, hodnika i terase, sagrađenog u zgradi katastarske oznake čest. zgr. 835 k.o. P. koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, a koji stan je na skici mjesta očevida vještaka V. G. diplomiranog inženjera geodezije od dana 14. studenoga 2011.g. označen slovima A-B-C-D-A isplatiti tužitelju I. M. iznos od 113.398,19 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

 

2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika kao neosnovan u dijelu koji glasi:

 

Dužan je tuženik M. J. u roku od petnaest dana na ime nužnih i korisnih troškova stana u prizemlju br. 7, površine 35 m2, koji se sastoji od sobe, kuhinje, dnevnog boravka, kupaonice, hodnika i terase, sagrađenog u zgradi katastarske oznake čest. zgr. 835 k.o. P. koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, a koji stan je na skici mjesta očevida vještaka V. G. diplomiranog inženjera geodezije od dana 14. studenoga 2011.g. označen slovima A-B-C-D-A isplatiti tužitelju I. M. iznos od 330.338,49 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana i uz ovlaštenje tužitelja na zadržanje stana u posjedu dok mu ti troškovi sa kamatama ne naknade.

 

3. Prihvaća se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kao osnovan u dijelu koji glasi:

Nalaže se tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženika-protutužitelju iznos od 2.666,70 kuna počevši od 12. studenoga 2010.g. do dana predaje tuženiku – protutužitelju u posjed stana u prizemlju br. 7 površine 35 m2, koji se sastoj od sobe,  kuhinje, dnevnog boravka, kupaonice, hodnika i terase, sagrađenog u zgradi katastarske oznake čest. zgr. 835 k.o. P. koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, a koji stan je na skici mjesta očevida vještaka mjernika V. G. diplomiranog inženjera geodezije od dana 14. studenoga 2011.g. u predmetu Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Tisnom, poslovni broj: P-501/09, označen slovima A-B-C-D-A, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do konačne isplate (dan dospijeća smatra se 15 dan svakog idućeg  mjeseca) po stopi koja je određena uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.

 

4. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kao neosnovan u dijelu koji glasi:

Nalaže se tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženika-protutužitelju iznos od 2.666,70 kuna počevši od 01. listopada 1995.g.  do dana 11. studenoga 2010.g. sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do konačne isplate (dan dospijeća smatra se 15 dan svakog idućeg  mjeseca) po stopi koja je određena uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.

 

5. Utvrđuje se djelomično povlačenje tužbe u dijelu iznosa od 129.231,32 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

 

6. Utvrđuje se djelomično povlačenje protutužbe u dijelu koji glasi:

 

Nalaže se tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženika-protutužitelju iznos od 333,30 kuna počevši od 01. listopada 1995.g.. do dana predaje tuženiku – protutužitelju u posjed stana u prizemlju br. 7 površine 35 m2, koji se sastoj od sobe,  kuhinje, dnevnog boravka, kupaonice, hodnika i terase, sagrađenog u zgradi katastarske oznake čest. zgr. 835 k.o. P. koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, a koji stan je na skici mjesta očevida vještaka mjernika V. G. diplomiranog inženjera geodezije od dana 14. studenoga 2011.g. u predmetu Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Tisnom, poslovni broj: P-501/09, označen slovima A-B-C-D-A, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do konačne isplate (dan dospijeća smatra se 15 dan svakog idućeg  mjeseca) po stopi koja je određena uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.

 

7. Dužan je tuženik-protutužitelj u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 1.325,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

 

Protiv citirane presude u dijelu pod toč. 2., 3. i 7. izreke žalbu je izjavio tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da presuda sadrži niz nedostataka, nerazumljiva je u svojem obrazloženju i proturječna sama sebi te rezultatima dokaza izvedenih u postupku čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Prvostupanjski sud kao dokaz osnovanosti visine protutužbenog zahtjeva prihvaća potvrdu Porezne uprave o najmu soba/apartmana u P. i taj podatak preslikava na sve godine, od 2000. do danas. Ako je Porezna uprava i izdala potvrdu o visini turističkog smještaja, taj se podatak odnosi na ljetne mjesece (lipanj - rujan), a ne na cijelu godinu, pa je zaključak suda o visini najamnine nerazumljiv. Ističe da je visinu svojih ulaganja u stan od 35 m² utvrđivao putem ovlaštenih vještaka, a tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) nije predlagao da se putem ovlaštenih vještaka utvrdi visina njegove tražbine, čime su povrijeđena pravila Zakona o parničnom postupku, kako u odnosu na stranačke uloge, tako i u odnosu na pravila o teretu dokaza. Nerazumljivi su razlozi zbog kojih mu sud prvog stupnja nije priznao sve režijske troškove i troškove održavanja nekretnine, pa smatra da se tuženik neosnovano obogatio za režijske troškove koje bi morao plaćati da je bio vlasnik i posjednik spornog stana. Sud prvog stupnja je pogrešno ocijenio dokaze koji prileže spisu, a neke i nije cijenio (povijesni zemljišnoknjižni izvadak za čest.zgr. 835 k.o. T.). Sud prvog stupnja nabraja utvrđenja građevinskog vještaka, ali ne daje ocjenu onih utvrđenja vještaka koja se tiču odbijanja tužbenog zahtjeva za određena ulaganja. Ističe da je izostala ocjena svjedočkog iskaza Ž. Š., te njegovog stranačkog iskaza, a i ocjena nepristupanja tuženika na ročište za saslušanje. Temeljem kupoprodaje stekao je vlasništvo stana prije 22 godine, te se presudom Općinskog suda u Šibeniku od 21. prosinca 1996. utvrdio vlasnikom i kao takav egzistirao do 2016. Cijeli je stan, nakon što su u njemu boravili pripadnici Hrvatske vojske renovirao, kao i zajedničke dijelove zgrade, platio je porez na promet nekretnina, te plaćao sve režijske i druge troškove. Tvrdi da je pogrešna logika suda prvog stupnja da bi danom podnošenja tužbe bio nepošteni posjednik, jer bi to bio trenutak primitka tužbe, koju činjenicu sud nije utvrdio. U predmetnoj se pravnoj stvari radi o dvostrukom otuđenju predmetne nekretnine i sud prvog stupnja je pogrešno primijenio odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima koje se tiču koristi od uporabe stvari. Prigovara odluci o troškovima postupka. Predlaže žalbu uvažiti i pobijanu presudu u ožalbenom dijelu ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. 

 

Protiv citirane presude u toč. 1. i 7. izreke žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je tijekom postupka isticao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka s obzirom da je iz nalaza razvidno da cijene koje su označene po pojedinim stavkama predstavljaju cijene novih, nekorištenih stvari (pločica, laminata, pvc prozora i dr.), pa uzimajući u obzir navode tužitelja da je stan kupio 1996. i morao adaptirati, razvidno je da su navedene  stvari u stanu stare, odnosno korištene preko 20 godina, pa se iz istog može zaključiti da su cijene, odnosno troškovi adaptacije nerealni. Ističe da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir činjenicu da je tuženik živio u potpuno uređenom apartmanu, imao je priključak vode i struje što je razvidno iz fotografija koje prileže spisu, pa je pobijanom presudom neosnovano priznat tužitelju trošak za radove i priključke vode i struje. Osim toga, tijekom postupka je provedeno građevinsko vještačenje po vještaku N. V., dipl. ing. građevinarstva radi utvrđenja i procjene vrijednosti radova te ulaganja u predmetni apartman te je vještak utvrdio da vrijednost izvedenih radova adaptacije apartmana iznosi 89.118,55 kn, uvećano za porez na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 111.398,18 kn. Tužitelj je u skladu s nalazom i mišljenjem vještak uredio svoj tužbeni zahtjev te je za unutarnju adaptaciju zatražio isplatu gore navedenog iznosa koji je manji od iznosa koji je u toč. 1. pobijane presude tužitelju dosuđen, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP. Troškovi tužitelja u svezi uređenja interijera ne predstavljaju nužne, a ni korisne troškove. Prigovara odluci o troškovima postupka. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu u ožalbenom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno, istu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

Žalbe su djelomično osnovane.

 

              Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, u odnosu na toč. 1., a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude do iznosa od 111.398,18 kn dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista presuda u tom dijelu može ispitati.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom nužnih i korisnih troškova, za izvršena ulaganja u stan u prizemlju zgrade oznake čest. zgr. 835 k.o. P., na skici vještaka mjernika označenom točkama A-B-C-D-A, u naravi stana u prizemlju od 35m² (sobe, kuhinje, dnevnog boravka, kupaonice, hodnika i terase), te protutužbeni zahtjev tuženika radi isplate naknade na ime koristi koju je tužitelj imao neovlaštenim korištenjem tuženikovog stana od 1. listopada 1995. (kao dana od kojeg se tužitelj nalazi u nepoštenom posjedu, pa do dana predaje u posjed tuženiku kao vlasniku).

 

Prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev tužitelja za isplatom nužnih i korisnih troškova jer je zaključio da je u odnosu na predmetni stan tužitelj imao troškove u svezi priključka struje, vode, platio je porez, postavio je PVC ulazna vrata, laminat srednje novčane vrijednosti, uredio je sanitarni čvor u kojem je postavio cjelokupnu sanitariju, uredio je terasu i postavio podne ploče, zamijenio ogradu terase i napravio novi ogradni zid, postavio rolete na balkonu, promijenio sve prozore i unutarnja vrata, postavio PVC balkonska vrata te apartman opremio namještajem.

 

Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužitelj za vrijeme posjeda tuženikova stana u prizemlju zgrade u površini od 35 m², na skici očevida vještaka mjernika V. G. od 14. studenog 2001., označenog slovima A-B-C-D-A izveo radove priključka struje i vode, te ga uredio, jer je već prilikom kupovine od ''J. -I. utvrdio da je, kako je sam naveo '' apartman devastiran'', jer je u apartmanu boravila Hrvatska vojska (list spisa 152) te je građevinski vještak N. V. utvrdio vrijednost svih izvršenih radova adaptacije u predmetnom apartmanu u iznosu od 111.398,18 kn.

 

Ovaj je drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio utvrđenje prvostupanjskog suda, jer je, sukladno pravilu o teretu dokazivanja tužitelj dokazao sve relevantne okolnosti vezane uz njegov zahtjev za isplatu nužnih i korisnih troškova radova unutarnje adaptacije apartmana.

 

Osnovano je zaključio da je tužitelj sve od kupnje spornog stana, 25. rujna 1995. pa do dana zaprimanja tužbe u parničnom predmetu radi utvrđenja prava vlasništva tuženika imao status poštenog posjednika, od kojeg vremena nema pravo na posjed stana, ali mu kao poštenom posjedniku pripada pravo na naknadu za nužne troškove (neophodne da bi se sačuvala bit stvari) i korisne (kojim se uvećava njezina vrijednost), u smislu odredbe čl. 164. st. 2. i 4. ZVDSP.

 

Naime, u postupku je izveden dokaz građevinskim vještačenjem dijela nekretnine oznake čest. zgr. 835 k.o. P. (apartmana u prizemlju položenog uz istočno pročelje stambene zgrade), po sudskom vještaku N. V., dipl. ing. prom./ing. građ. kojim je nalazom utvrđeno da su u apartmanu izvedeni sljedeći unutarnji radovi: uklanjanje svih postojećih podova; uklanjanje zidnih keramičkih pločica iz kupatila i kuhinje uključivo s utovarom i odvozom na deponij; čišćenje i struganje unutarnjih zidnih površina; čišćenje i struganje stropnih površina; uklanjanje postojeće stolarije; dobava i ugradnja stolarije; dobava i ugradnja kamenih klupčica na prozore, vrata i parapetni zid lođe; izvedba plivajućeg poda ''estriha''; izvedba hidroizolacije u sanitarnom čvoru i lođi; ugradnja podnih keramičkih pločica; dobava i ugradnja zidnih keramičkih pločica u kuhinji i kupaonici; bojanje unutarnjih zidova i stropova; ugradnja laminata u hodniku, sobi i dnevnoj sobi; priključak vode i kompletna zamjena postojeće instalacije i ugradnja nove; instalacije struje s novim priključkom te ugradnja sanitarne opreme te je prema nalazu i mišljenju vještaka vrijednost svih izvršenih radova adaptacije u predmetnom apartmanu iznos od 111.398,18 kn.

 

Prvostupanjski je sud pravilno otklonio prigovore tuženika iznesene u podnesku od 26. travnja 2017. vezane za utvrđenje stanja apartmana prije izvođenja radova i za svoju je odluku vezano za utvrđenje tih okolnosti dao osnovane razloge.

 

Naime, prvostupanjski je sud na temelju fotografija prijašnjeg stanja apartmana i zatečenog stanja na očevidu utvrdio da je sadašnje stanje apartmana izmijenjeno na način da je izmijenjen ogradni dio balkona time što je skinuta nekadašnja željezna ograda i podignut ogradni zid u visini od 0,60 m te postavljeni PVC nasloni s roletama koje se spuštaju do visine zida; da su promijenjeni elementi kuhinje i u kuhinji je postavljen laminat te novi zatvori od PVC-a, apartman je opremljen novim namještajem te je također promijenjeno stanje sanitarnog čvora, hodnika i spavaće sobe, drugačije od stanja prikazanog na priloženim fotografijama, tako što je u hodniku postavljen laminat, u sanitarnom čvoru primijenjene su zidne pločice i elementi, a u spavaćoj sobi postavljen je laminat i novi PVC zatvori.

 

Svjedok Ž. Š. je u svom iskazu naveo da su u trenutku dolaska tužitelja u apartman, 1995. ''bili goli zidovi i sve što je sada napravljeno da je uložio tužitelj'' (list spisa 140), kojim je iskazom potkrijepio stranački iskaz tužitelja koji je naveo da stan "nije bio podoban za stanovanje niti je bio funkcionalan u trenutku kupnje", te da je objašnjenje za takvo stanje devastiranog objekta dobio od prodavatelja "jer je u apartmanu boravila Hrvatska vojska" (list spisa 152), pa je sud prvog stupnja i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda utemeljeno zaključio da su radovi za koje tužitelj traži naknadu doista izvršeni te da su nužni i korisni, jer se radi o radovima koji sprječavaju propast stvari, odnosno, njezino pogoršanje i radovima koji objekt privode njegovoj osnovnoj funkciji - stanovanju, za koje stan u opisanom stanju prije izvedenih radova, nije bio podoban.

 

Stoga je sud prvog stupnja pravilno odlučio kada je obvezao tuženika da mu naknadi zatražene nužne i korisne troškove u iznosu od 111.398,18 kn, ali ne i preko toga, jer je nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka N. V. utvrđeno da je vrijednost izvedenih radova adaptacije u samom apartmanu upravo taj iznos.

 

Glede prigovora tuženika da je određena naknada za nužne i korisne troškove po cijenama označenim po pojedinim stavkama, koje cijene se odnose na nove, nekorištene stvari (pločice, laminat, sanitarna oprema itd.) za kazati je da se troškovi, kao i vrijednost plodova obračunavaju prema cijenama kad ih se naknađuje, sukladno odredbi čl. 164. st. 6. ZVDSP, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

 

Prvostupanjski je sud također pravilno odlučio kada je u toč. 2. izreke odbio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom troškova izvedenih radova na adaptaciji vanjskih zajedničkih dijelova zgrade (zamjene krovnog crijepa, krovne limarije, bojanja fasade, ugradnje keramike u vanjsko stubište i ograde). Naime, troškove održavanja i poboljšice zajedničkih dijelova nekretnine, što predstavlja stubište zgrade, krovište i fasada, snose svi suvlasnici zgrade zajednički.

 

Odredbom čl. 40. st. 1. ZVDSP o poslovima koji se tiču samo redovitog upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova, prema suvlasničkim dijelovima, dok je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja (veći popravci, dogradnja, nadogradnja ili preuređenje) potrebna suglasnost svih suvlasnika. Tužitelj u postupku nije dokazao koliki bi udio troškova upravo on bio dužan snositi niti koliko bi iznosio njegov suvlasnički dio na zajedničkim dijelovima stambene zgrade u kojoj je sporni stan/apartman, pa je prvostupanjski sud u tom dijelu osnovano odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer je teret dokaza visine troškova održavanja i radova na vanjskim/zajedničkim dijelovima zgrade bio upravo na tužitelju.

 

Glede protutužbenog zahtjeva tuženika u toč. 3. izreke prvostupanjski je sud usvojio taj zahtjev tuženika i naložio tužitelju isplatiti mu iznos od 2.666,70 kn mjesečno, počev od 12. studenog 2010. (od dana kada je taj zahtjev postavljen), do dana predaje stana tuženiku u posjed.

 

Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije obrazložio na temelju kojih je parametara utvrdio visinu naknade mjesečnih iznosa za koje je obvezao tužitelja na isplatu. Naime, podneskom od 1. ožujka 2016. od Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Šibenik, zatražio je podatak o visini najamnine apartmana u zgradi katastarske oznake čest.zgr. 835 k.o. P., odnosno podatak o visini turističkog najma apartmana u P. počev od 1. listopada 1995. pa nadalje, na koji je upit ista Porezna uprava odgovorila da "ne vodi evidenciju o visini najma apartmana", jer je određuje sam iznajmljivač na temelju elemenata koji tu cijenu determiniraju, te je dostavio podatak cijene najma "dvokrevetne sobe za općinu P. za 2014. i 2015. godinu i to iznos od 2.666,70 kn mjesečno" (l.s. 85).

 

Kraj činjenice da je Porezna uprava izdala potvrdu o visini turističkog smještaja za 2014. i 2015. godinu i to za dvokrevetnu sobu u P., taj se podatak, na što osnovano u žalbi ukazuje tužitelj, odnosi na ljetne mjesece 2014. i 2015., a ne cijelu godinu, niti se odnosi na godine 2010. do 2013., pa je odluka suda prvog stupnja u toč. 3. izreke nejasna i nerazumljiva, odnosno, sud prvog stupnja je prilikom njezinog donošenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Stoga je žalbu tužitelja u toč. 2. izreke trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u tom dijelu, kao i žalbu tuženika u odnosu na toč. 1. izreke do iznosa od 111.398,18 kn, po čl. 368. st. 1. ZPP, jer upravo toliko iznosi vrijednost radova unutarnjeg uređenja apartmana.

 

Žalbu tuženika u odnosu na pobijanu prvostupanjsku presudu u toč. 1. izreke u dijelu koji prelazi iznos od 111.398,18 kn, odnosno, za iznos od 2.000,00 kn trebalo je uvažiti i u tom dijelu je ukinuti, po čl. 369. st. 1. ZPP.

 

Isto je tako pobijanu prvostupanjsku presudu u toč. 3. izreke trebalo ukinuti, po čl. 369. st. 1. ZPP radi postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, a podredno i u toč. 7. izreke, kojom je odlučeno o troškovima postupka.

 

Prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku pravilno i potpuno utvrditi činjenice vezane za utvrđenje visine naknade za upotrebu tuđe stvari, odnosno zatražiti podatke o visini najniže najamnine za takav apartman/stan, te o protutužbenom zahtjevu tuženika donijeti novu odluku, kao i troškovima cijelog postupka.

 

U Zadru 4. srpnja 2019.