Broj: Gž-617/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić, kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Ivice Botice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 J. F. iz S., OIB: …, pod 2 A. B. iz S., OIB: … i pod 3 M. S. iz S., OIB: …, svi zastupani po punomoćnici V. Ć. odvjetniku u S., protiv tuženika M. J. iz P.-S., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. Ž. odvjetniku u S. i pod 2 Općina P., P., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. G. odvjetniku u S., radi predaje i zabrane uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu od 23. studenog 2018. pod poslovnim brojem P-84/2017, u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kako neosnovana i potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu od 23. studenog 2018. pod poslovnim brojem P-84/2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud donio je presudu koja u izreci glasi:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

 

- Dužan je tuženik pod 1 predati u posjed tužiteljima pod 1-pod 3 dio nekretnine oznake čest.zem. 1553, K.O. D. P., i to baš onaj dio predmetne nekretnine koji je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka P. Č. od 17. 10.2017. godine, koji predstavlja sastavni dio izreke ove presude, označen kao lik A, B, L, M, A, u površini od 95 m2, u naravi sjeverni dio uređene okućnice objekta anagrafske oznake P., koji se sastoji od zemljanog platoa, koji služi kao pristup garaži, omeđenih vrtova, popločanog platoa koji služi kao pristup objektu, te betonskog vanjskog stepeništa s ulaznim podestom nad kojima je izgrađena betonska nadstrešnica, te se prestati ubuduće pačati na bilo koji način u predmetne dijelove navedene nekretnine, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, ali se može osloboditi iste obveze na način da tužiteljima pod 1- pod 3 isplati ukupan iznos od 82.000,00 kuna.

 

-Dužan je tuženik pod 2 predati u posjed tužiteljima pod 1-pod 3 dio nekretnine oznake čest.zem. 1540, K.O. D. P., površine 70 m2, i to baš onaj dio predmetne nekretnine koji je u vještu sudskog vještaka P. Č. od 17.10.2017.god., koji predstavlja sastavni dio izreke ove presude, označen kao lik B,C, D, L, B, a u naravi predstavlja dio betoniranog kolnog puta i zemljanu površinu položenu sjeverno od puta, kao i dio iste čest.zem. 1540, K.O. D. P., u površini od 112 m2, u vještvu istog sudskog vještaka od 17.10.2017.god., koje predstavlja sastavni dio presude, označen kao lik D, E, F, G, H, I, J, K, I, D, a u naravi predstavlja betonirani kolni put položen na manjem zapadnom dijelu, te asfaltirani kolni put položen na većem južnom i istočnom dijelu, te se prestati ubuduće pačati na bilo koji način u predmetne dijelove navedene nekretnine, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, ali se može osloboditi iste obveze na način da tužiteljima pod 1-pod 3, isplati ukupan iznos od 159.000,00 kuna.

 

-Dužni su tuženici pod 1 i pod 2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima pod 1-pod 3 prouzročeni parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena."

 

II Dužni su tužitelji pod 1 – pod 3 solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku pod 1 parnični trošak u iznosu od 5.312,50 kn.

 

III Dužni su tužitelji pod 1 – pod 3 solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku pod 2 parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kn."

 

Ujedno je prvostupanjski sud donio rješenje kojim odbija prijedlog radi određivanja privremene mjere, a kojom bi se tuženika pod 1 obvezalo da ukloni stepenište, te bi se obvezalo tuženika pod 2 da preda tužiteljima dio nekretnine na kojoj je sagrađen put.

 

Protiv prvostupanjske presude i rješenja pravovremeno se žale tužitelji osporavajući iste u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP).

 

Tuženik pod 1 podnio je odgovor na žalbu kojim je osporio žalbene navode i predložio potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Žalba nije osnovana.

Predmet postupka između stranaka jest zahtjev tužitelja kao suvlasnika nekretnina označenih kao čest. zem. 1533 i 1540 K.O. D. P. da im tuženici predaju u posjed realne dijelove tih nekretnina, i to tuženih pod 1 realni dio nekretnine oznake 1533 K.O. D. P., a tuženik pod 2 realni dio nekretnine označene kao čest. zem. 1540 K.O. D. P.

 

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

-kako su predmetne nekretnine ranije imale oznake 3909/1/2 K.O. P.,

 

-kako su tužitelji zajedno s njihovim pok. prednikom I. F. kupili predmetne nekretnine 27. prosinca 1989., te ishodile uknjižbu prava vlasništva,

 

-kako se na dijelu nekretnine označene kao čest. zem. 1540 K.O. D. P. zaista nalazi javni put, koji je od ranije bio seoski put širine do 1 m za prolaz pješice i progon stoke, no koji put je asfaltiran i betoniran još 80-ih godina,

 

-kako su tužitelji u posjedu nekretnine sjeverno od javnog puta,

 

-kako je zaista tuženik u posjedu nekretnine južno od puta, te realni dio kojeg posjeduje tuženik pod 1 jest jednim dijelom dvorište obiteljske kuće, i to sa stepeništem ispred ulaznih vrata kuće,

 

-kako je tuženik pod 1 svoj objekt započeo graditi 1978., a isti je potpuno dovršio 1986.,

 

-kako su tužitelji tražili naknadu štete zbog zauzimanja nekretnine,no isti su pravomoćno odbijeni.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući kako bi bilo nelogično da prodavatelji predmetnih nekretnina tužiteljima i njihovom predniku dopuste da im put presječe nekretninu na dva dijela i na taj način nerazmjerno i u većem obujmu umanji njezinu tržišnu vrijednost je sud zaključio kako su tužitelji u naravi kupili nekretninu sjeverno od položenoga puta, te je stoga i odbio tužbeni zahtjev smatrajući da nisu ostvarene pretpostavke iz odredaba članaka 37. i 42. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje: ZOVO-"Narodne novine" broj 53/91).

 

Kao prvo, valja istaći  da ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i činjenične zaključke.

 

Ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a činjenica jest da je gradnja tuženikove kuće dovršena 1986., dakle prije sklapanja kupoprodajnog ugovora od 27. prosinca 1989., a kako je to uostalom utvrđeno u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem I P-824/01 od 19. veljače 2010., a sve prema tužbi podnesenoj 2001., pa stoga nema govora da bi tvrdnja suda bila netočna, odnosno kontroverzna, u svezi činjeničnog stanja na terenu, a što znači da sud zaista nije počinio apsolutno bitnu povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

Po pravnom shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud je pogrešno primjenio materijalno pravo kada se pozvao na odredbe članka 37. i 42. ZOVO-a, već je u ovom konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe članka 161., 162. i 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV-"Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14).

 

Naime, u ovom konkretnom slučaju tužitelji su podnijeli tužbu 2006., dakle u vrijeme kada je već na snazi ZV, te je trebalo onda, stoga i primijeniti ZV, neovisno o odredbi članka 388. stavak 2. ZV-a, koja propisuje da se stjecanje, promjena, pravi učinci, prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, jer ako je neko pravo ranije stečeno prije stupanja na snagu ZV-a, to pravo samo utječe na primjenu konkretnih odredaba članaka 161., 162. i 167. ZV-a.

 

Glede nekretnine označene kao čest. zem. 1540 K.O. D. P., valja istaći kako sukladno odredbi članka 98., 100. i 131. Zakona o cestama (dalje: ZOC, "Narodne novine" broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), sporni dio nekretnine zaista jest nerazvrstani dio ceste, jer isti prema utvrđenju prvostupanjskog suda po svojim tehničkim karakteristikama predstavlja građevinu tako da na uređeni način omogućava odvijanje prometa, a sve kako to uostalom slijedi iz Odluke Sabora Republike Hrvatske o nedavanju vjerodostojnog tumačenja odredbe članka 98. stavak 1. točka 6. ZOC-a.

 

Dodatno valja ukazati tužiteljima kako je odredba članka 133. stavak 1. ZOC-a kojom se propisuje da nerazvrstane ceste se evidentiraju u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste, javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe je bila predmetom ustavno pravne ocijene Ustavnog suda Republike Hrvatske, te je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom pod poslovnim brojem U-I-6326711 od 07. veljače 2017. ("Narodne novine" broj 23/17), odbio prihvatiti prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 133. ZOC-a.

 

Stoga je potpuno jasno kako je dio nekretnine oznake čest. zem. 1540 K.O. D. P. upravo dio nerazvrstane ceste, te predstavlja javno dobro u općoj uporabi i neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, pa je ispravno prvostupanjski sud odbio zahtjev za predaju dijela nekretnine oznake čest. zem. 1540 K.O. D. P. u odnosu na tuženu pod  2 Općinu P.

 

Glede dijela nekretnine oznake čest. zem. 1533 K.O. D. P., a koji dio nekretnine se nalazi južno od nerazvrstane ceste, valja istaći kako je to već i ranije navedeno da u smislu odredbe članka 388. stavak 2. ZV-a valja materijalno pravne odredbe o stjecanju prava vlasništva cijeniti u vrijeme kada bi do stjecanja došlo.

 

S obzirom da je utvrđeno kao je tuženik još 1986. dovršio izgradnju objekta, to bi sukladno odredbi članka 24. stavak 1. ZOV-a osoba koja može bit nositelj prava vlasništva, a  koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj) stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovnu uporabu tog građevinskog objekta ako ta osoba nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za gradnju i nije se odmah usprotivio.

 

Savjesnost se pretpostavljala, a u ovom konkretnom slučaju s obzirom da su tužitelji tek 2001. podnijeli zahtjev za naknadu štete, dakle, 15 godina nakon što je tuženik dovršio gradnju to je jasno kako nisu ostvarene pretpostavke za pružanje vlasničkopravne zaštite tužiteljima u odnosu na tuženika pod 1 u smislu odredbe članka 161., 162. i 167. ZV-a.

 

Stoga je, bez obzira što je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo upravo pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti o zahtjevu tužitelja.

 

Odluka o troškovima postupka je pravilna jer je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Kako je tužbeni zahtjev neosnovan, to je pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog za donošenje privremene mjere u smislu odredbe članka 296. i 298. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 88/05 i 67/08), pa je valjalo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu  i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

 

U Splitu 26. kolovoza 2019.