Broj: Rev 527/2013-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Goranke Barać Ručević članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel, protiv protustranke Zemljišne zajednice sela S., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-227/2010 od 17. prosinca 2012., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj Z-2432/09 od 8. siječnja 2010., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija predlagateljice se prihvaća, ukida se rješenje Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-227/2010 od 17. prosinca 2012. i rješenje Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj Z-2432/09 od 8. siječnja 2010., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba predlagateljice te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog za upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske na k.č.br. ... oranica od 1237 m2, k.č.br. ... pašnjak od 396 m2, k.č.br. ... pašnjak od 370 m2, k.č.br. ... pašnjak od 2489 m2, k.č.br. ... šuma od 1806 m2, k.č.br. ... pašnjak od 3158 m2, k.č.br. ... vrt od 658 m2, k.č.br. ... pašnjak od 10664 m2 i k.č.br. ... šuma od 4143 m2 upisanim u zk.ul. ... k.o. S. S. u vlasništvu Zemljišne zajednice sela S.

 

Protiv tog rješenja predlagateljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog materijalnopravnog pitanja u vezi sa stjecanjem prava vlasništva Republike Hrvatske na zemljišnim česticama upisanim u zemljišnim knjigama kao vlasništvo selskih zemljišnih zajednica primjenom čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 737/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 - dalje: ZVDSP).

 

Predlagateljica u reviziji navodi kako je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana pozivajući se pritom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u rješenju poslovnog broja Rev-671/09-3 od 12. svibnja 2010., prema kojem „(…) kada u zemljišnim knjigama nije upisan nositelj prava društvenog vlasništva, niti je upisan nositelj prava korištenja, proizlazi da je temeljem čl. 362. st. 3. ZV prijedlog za upis prava vlasništva predlagateljice osnovan.“ Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se dopusti upis prava vlasništva Republici Hrvatskoj na predmetnim nekretninama.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Odredbom čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08 - dalje: ZZK) propisano je da zemljišnoknjižni sud postupa po pravilima izvanparničnog postupka, a podredno parničnog postupka, ako zakonom nije što drugo određeno.

 

Na temelju odredbe čl. 285. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 117/03) u sudskim postupcima u kojima se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP može se podnijeti revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Dakle, u zemljišnoknjižnom postupku dopuštena je samo izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), koja se podnosi ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U ovom predmetu revizija je i podnesena pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, stranke mogu protiv drugostupanjske presude podnijeti reviziju (dalje: izvanredna revizija) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi, osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda, trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U izvanrednoj reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Ovaj sud je razmotrio predmetnu reviziju sukladno odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP i ocijenio kako ona ispunjava sve formalne pretpostavke dopuštenosti te da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Pitanje (materijalnopravno) koje predlagateljica u reviziji postavlja svodi se na dva pitanja:

 

1) pitanje postojanja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske (za upis Republike Hrvatske u zemljišne knjige kao vlasnika nekretnina) temeljem odredbe čl. 362. st. 3. ZVDSP u slučaju kad se radi o nekretninama bivših zemljišnih zajednica (koje su upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo zemljišne zajednice);

 

2) pitanje postojanja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske (za upis Republike Hrvatske u zemljišne knjige kao vlasnika nekretnina) temeljem odredbe čl. 362. st. 3. ZVDSP u slučaju kad se radi o nekretninama koje se nalaze unutar građevinske zone (neizgrađeno građevinsko zemljište).

 

Nižestupanjski sudovi su u konkretnoj pravnoj stvari odbili prijedlog s obrazloženjem kako „(…) spisu prileži uvjerenje ureda državne uprave županije Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove Ispostave N. iz kojeg proizlazi da se čestice na koje se odnosi prijedlog, osim čkbr. ..., nalaze unutar granica građevinskog područja, dok se čkbr. ... nalazi dijelom unutar, a dijelom izvan granica građevinskog područja (...) predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane su kao Zemljišna zajednica sela S. Iako su temeljem Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina nekretnine zemljišnih zajednica doista proglašene općenarodnom imovinom, koja je Zakonom o poljoprivrednom zemljišnom fondu zamijenjena društvenim vlasništvom, predlagateljica ne može tražiti prijedlogom uknjižbu prava vlasništva za sporne nekretnine, već treba pokrenuti zemljišnoknjižni ispravni postupak“.

 

Predlagateljica u reviziji, suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, smatra da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske na predmetnim nekretninama primjenom presumpcije iz odredbe čl. 362. st. 3. ZVDSP.

 

Takvo svoje uvjerenje opravdava pozivanjem na Zakon o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom („Narodne novine“, broj 36/47, 51/58 i 13/87 - dalje: Zakon o zemljišnim zajednicama), koji općim pravilom određuje da takve nekretnine postaju općenarodna imovina, odnosno kasnije društveno vlasništvo, koje se temeljem odredbe čl. 362. st. 3. ZVDSP pretvara u vlasništvo Republike Hrvatske.

 

Odredbom čl. 362. st. 3. ZVDSP propisano je „(…) smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnijeva vlasništva iz čl. 362. st. 1. i 2. ZVDSP, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.“

 

Dakle, za primjenu odredbe čl. 362. st. 3. ZVDSP o vlasništvu Republike Hrvatske na stvari potrebne su dvije pretpostavke: 1) ne smiju djelovati predmnjeve iz čl. 362. st. 1. i 2. ZVDSP, te 2) ne može utvrditi u čijem su vlasništvu nekretnine društvenog vlasništva.

 

Djelovanje predmnijeva iz čl. 362. st. 1. i 2. ZVDSP proizlazi iz samog upisa u zemljišnoj knjizi jer u konkretnom slučaju je vidljivo da predmetne nekretnine nisu uopće upisane kao društveno vlasništvo, a posljedično tome nije upisan niti nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tim nekretninama.

 

Ovaj sud je već prihvatio pravno stajalište prema kojem se smatra - u svim slučajevima kad je u zemljišnim knjigama upisano društveno vlasništvo bez navođenja nositelja prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja - da su ispunjene pretpostavke za primjenu predmnjeve o pravu vlasništva Republike Hrvatske, s tim da je pritom moguće dokazivanje suprotnog, odnosno da je nekretnina eventualno temeljem nekog drugog propisa postala vlasništvo druge osobe ili je druga osoba za vrijeme društvenog vlasništva na valjani način stekla pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja. Takvo pravno stajalište izraženo je u odlukama ovog suda broj Rev-463/09 od 29. veljače 2012., Rev-464/09 od 22. prosinca 2010., Rev-1084/11 od 22. svibnja 2012. i Rev-460/09 od 16. lipnja 2010.

 

Međutim, u ovoj pravnoj stvari sporne nekretnine nisu u zemljišnim knjigama upisane kao društveno vlasništvo, pa se postavlja pitanje može li se primijeniti predmnijeva iz čl. 362. st. 3. ZVDSP i u slučaju kad su u zemljišnim knjigama nekretnine upisane u pravnom statusu vlasništva, ako temeljem nekog zakona proizlazi da su te nekretnine ex lege prešle u društveno vlasništvo.

 

Ovaj sud smatra da odredbu čl. 362. st. 3. ZVDSP treba tumačiti upravo na taj način, odnosno da zapreka primjeni predmnjeve iz tog propisa nije činjenica upisanog prava vlasništva zemljišne zajednice, jer iz posebnog zakona o zemljišnim zajednicama i to čl. 1. proizlazi da se imovina zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina proglašuje općenarodnom imovinom koja kasnije prelazi (također ex lege) u društveno vlasništvo.

 

Odredbu čl. 362. st. 3. ZVDSP treba tumačiti u širem smislu, ne samo na način da se odnosi na upisano društveno vlasništvo bez naznake nositelja prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, već i na sve nekretnine koje su temeljem zakona prešle u društveno vlasništvo i za koje se ne može utvrditi u čijem su vlasništvu. Pri tome zemljišnoknjižni sudovi moraju poznavati pravo i dužni su temeljem načela zakonitosti primjenjivati zakone i druge propise te u slučaju da je iz same zemljišne knjige vidljivo da se radi o određenoj vrsti nekretnina koja je temeljem posebnog zakona prešla u društveno vlasništvo, dužni su primijeniti odredbu čl. 362. st. 3. ZVDSP. Kod toga upis vlasništva u korist Općinskog odlomka S. predstavlja upravo nekretninu bivših zemljišnih i njima sličnih zajednica, te se i na takav upis primjenjuje Zakon o zemljišnim zajednicama.

 

Pritom ovaj sud upućuje na već zauzeto pravno shvaćanje u identičnoj situaciji u odlukama broj Rev-2395/11-2 od 8. siječnja 2014. i Rev 31/16-2 od 10. veljače 2016.

 

U odnosu na ad 2):

 

Ovaj sud je u svojim odlukama (broj: Rev-463/09 od 29. veljače 2012., Rev-464/09 od 22. prosinca 2010., Rev-1084/11 od 22. svibnja 2012., Rev-460/09 od 16. lipnja 2010. i drugima) izrazio i pravno shvaćanje o pravu Republike Hrvatske na pozivanje na predmnjevu iz čl. 362. st. 3. ZVDSP o stjecanju vlasništva neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu kada na njemu nema djelovanja predmnjeve iz čl. 362. st. 1. i 2. ZVDSP, niti se može utvrditi u čijem su vlasništvu te nekretnine društvenog vlasništva.

 

Tako je u obrazloženju tih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedeno: „(…) kako proizlazi iz stanja spisa, nekretnina koja je predmetom uknjižbe upisana je kao „općenarodna imovina“ bez upisanog nositelja prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a nije upisano ni pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta nekog nositelja. Stoga, u odnosu na tu nekretninu ne djeluju predmnjeve iz čl. 362. st. 1. i 2. ZV. Budući da nije utvrđeno ni da su u nečijem vlasništvu, u odnosu na nekretninu koja je predmetom predložene uknjižbe djeluje oboriva predmnjeva iz stavka 3. istog članka prema kojoj se smatra da je nekretnina vlasništvo Republike Hrvatske (…) pritom valja reći da nije prihvatljiv ni polazni zaključak nižestupanjskih sudova o tome da je pravo upravljanja koje su imale općine u skladu s odredbom čl. 9. ZGZ, koji je prestao važiti stupanjem na snagu ZV, predstavljalo jedno od prava koje čine društveno vlasništvo (pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja), odnosno da to predstavlja pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta, jer je to pravo imalo značenje prava gospodarenja građevinskim zemljištem, a do rješavanja pitanja titulara prava korištenja (čl. 25. Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj 48/88, 16/90 i 53/90 - dalje: ZGZ).

 

Slijedom svega navedenog, potrebno je još navesti, kako u primjeni odredbe čl. 108. st. 1. toč. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 - dalje: ZZK) zemljišnoknjižni sud, između ostalog mora utvrditi da li iz zemljišne knjige je vidljivo da u odnosu na predmet upisa postoji zapreka tom upisu, odnosno da li postoje neke prepreke upisu obzirom na zemljišnoknjižno stanje, a argumentum a contrario dužni su također primjenom iste odredbe utvrditi da postoje pretpostavke za upis ako iz same zemljišne knjige proizlazi određena vrsta nekretnina koja je temeljem posebnog zakona prešla u određeni pravni status. Slijedom toga, u smislu odredbe čl. 362. st. 3. ZVDSP u svezi čl. 1. Zakona o zemljišnim zajednicama nekretnine koje su upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo zemljišnih zajednica, ex lege su postale općenarodna imovina, a kasnije društveno vlasništvo i na kraju vlasništvo Republike Hrvatske. Okolnost da su te nekretnine sada građevinsko zemljište, sama po sebi, ne djeluje na primjenu predmnjeve iz odredbe čl. 362. st. 3. ZVDSP.

 

Stoga su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 362. st. 3. ZVDSP u vezi čl. 108. st. 1. i čl. 120. ZZK kada su u konkretnom slučaju zaključili da nema pretpostavki za primjenu predmnjeve iz čl. 362. st. 3. ZVDSP o pravu vlasništva Republike Hrvatske.

 

Međutim, s obzirom na to da zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu ispitane sve ostale pretpostavke iz čl. 108. ZZK za upis u zemljišnu knjigu, prvostupanjski sud će ponovno ispitati da li su ispunjene sve ostale pretpostavke iz ZZK za prihvaćanje prijedloga za upis prava vlasništva Republike Hrvatske u zemljišne knjiga na označenim nekretninama, pri čemu će imati u vidu zauzeto pravno stajalište ovoga suda u vezi primjene odredbe čl. 362. st. 3. ZVDSP u odnosu na nekretnine bivših zemljišnih zajednica koje su kao takve upisane u njihovo vlasništvo u zemljišnim knjigama, kao i pravno shvaćanje u vezi tih zemljišta koje imaju status neizgrađenog građevinskog zemljišta (nalaze se unutar građevinske zone).

 

Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo je prihvatiti reviziju predlagateljice i riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 28. kolovoza 2019.