Broj: Gž-2725/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić, kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Ivice Botice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz N., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. P. odvjetnik iz V., protiv tuženih pod 1. A. V.-M. iz D., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. B. odvjetniku u D., i pod 2. H. K. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku E. K. odvjetniku u Z., radi podizanja ograde,  odlučujući o žalbama tuženih protiv presude Opčinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima od 12. listopada 2018. pod poslovnim brojem P-706/17, u sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se odbijaju žalbe tuženih kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim su obvezane tužene izgraditi ogradu od regulacijske linije s ulicom … pa duž međe s nekretninom tužitelja počev od postojećeg zida na međi tužitelja u smjeru rijeke B. i to u visini 2 m i dužini od 45 m.

 

II. Djelomičnim uvažanjem žalbi tuženih preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženima izgraditi "ogradu s punim zidom" , te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

III. Odluka o troškovima postupka ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud donio je presudu koja u izreci glasi:

 

"1/ Nalaže se tuženicama A. V.-M. iz D., OIB: …, i H. K. iz Z., OIB: …, da izgrade i održavanju ogradu između kč.br. 277 upisane u zk.ul. 1101 k.o. N., koja je u vlasništvu tužitelja M. B. iz N., OIB: … i kč.br. 226 upisane u zk.ul. 679 k.o. N. na način da izgrade ogradu od regulacijske linije s ulicom … pa duž međe s nekretninom tužitelj počev od postojećeg zida na međi tužitelja u smjeru rijeke B. i to u visini od 2 m, i dužini od 45 m, i to "ogradu s punim zidom", sve u roku od 15 dana.

 

              2/ Odbija se zahtjev tužitelja za izgradnjom ograde u duljini od 5,65 m.

 

              3/ Nalaže se 1.tuženici A. V.-M. iz D., OIB: …, naknaditi troškove postupka tužitelju M. B. iz N., OIB: … u iznosu od 3.959,15 kn u roku od 15 dana.

 

              4/ Nalaže se 2.tuženici H. K. iz Z., OIB: …, naknaditi troškove postupka tužitelju M. B. iz N., OIB: … u iznosu od 3.959,15 kn u roku od 15 dana."

 

Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužena pod 1. osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP - "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13) s prijedlogom da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili podredno da se naloži postavljenje ograde ali od žice, a ne od punog zida.

 

Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužena pod 2. osporavajući presudu u dijelu koji je prihvaćen tužbeni i zahtjev zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu pod 2. ili podredno da se presuda u osporenom dijelu ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

Žalbe su djelomično osnovane.

 

Predmet spora između stranaka jest tužiteljev zahtjev za podizanjem ograde između tužiteljeve nekretnine označene kao kat. čest. broj 227 K.O. N. u suvlasništvu tuženica označene kao kat. čest. 226 K.O. N., i to ograde s punim zidom u visini od 2 m.

 

Suprotno od žalbenih navoda tuženice, prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika u iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, te presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama.

 

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

-kako je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u Z.U. 1101 K.O. N., kat. čest. 227 u naravi kuća i dvorište u selu od 864 m2,

 

-kako su tuženice suvlasnice nekretnine upisane u Z.U. 679 K.O. N., kat. čet. 226 kuća i dvorište u selu od 993 m2,

 

-kako su nekretnine stranaka susjedne,

 

-kako između nekretnina stranaka ne postoji ograda ,

 

-kako duž cijele nekretnine stranaka postoji visoko žbunje, jer na nekretnini tuženih postoji izrasla trava, drveće, žbunje i različiti grmovi, te je nekretnina u cijelosti zapuštena, neuređena i neodržavana,

 

-kako ukupna duljina na kojoj je neophodno postaviti ogradu iznosi 45 m,

 

-kako prema prostornom  planu uređenja Općine N. ograde između građevinskih parcela ne mogu biti više od 2m,

 

-kako prostornim planom uređenja Općine N. i urbanističkim planom nije propisana  obveza vlasnika na postavljanje ograde do susjeda bilo s lijeve bilo s desne strane gledano od glavnog ulaza,

 

-kako je običaj u N. u ulici … da vlasnik nekretnine ogradu do susjeda gradi sa svoje lijeve strane,

 

-kako bi bio mjesni običaj da se postavlja tzv. puna grada koja onemogućava prolaz životinjama s jedne strane na drugu, a takva ograda se gradi od daske, cigle ili bloka.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev.

 

Kako prvo, valja istaći da ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da su tužene u obvezi izgraditi ogradu, s obzirom da je odredbom članka 102. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje:  ZV "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisano da je svaki vlasnik s desne strane svojega glavnog ulaza, gledano s puta, ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjedova prostora, ako nije drugačije propisano, niti je drugi mjesni običaj.

 

Mjesni običaj u ovom konkretnom slučaju je takav da je vlasnik dužan s lijeve strane svojeg glavnog ulaza ograditi svoj prostor, a kako je nekretnina tuženica neograđena, to iste su obzirom na mjesni običaj su u obvezi razdvojiti od susjednog zemljište, odnosno,od tužiteljevog zemljišta svoju nekretninu.

 

S obzirom na žalbene navode tužnih, valja istaći kako je zaista odredbom članka 102. stavak 3. ZV-a propisano da je vlasnik ograde dužan održavati u dobrom stanju svoju ogradu ako postoji opasnost da bi nanijela štetu susjedu, no u pravilu nije dužan ponovno sagraditi svoj srušeni zid, ali tako odredba ne završava, već se nastavlja riječima: "osim ako to od njega traži odredba stavka 2. ovog članka (102. stavak 2. ZV-a), pa je jasno kako su tužene u obvezi ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjedovog prostora.

 

Glede visine ograde, s obzirom na okolnost kako glasi prostorni plan Općine Nijemci, te s obzirom na utvrđeno činjenično stanje o visini žbunja i zapuštenosti nekretnine tuženih, ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o visini i duljini ograde.

 

Kao posebno sporno pitane između stranaka jest bilo pitanje kako ograda treba izgledati (ograda s punim zidom), a sud je prihvatio i zahtjev u cijelosti smatrajući kako se radi o mjesnom običaju, te je očito i cijenio okolnost zapuštenosti nekretnine tuženih.

 

Međutim, za razliku od odredbe članka 102. stavak 2. ZV-a koja odredbe propisuje uvažavane mjesnog običaja glede dužnosti izgradnje ograde, ne postoji zakonska odredba koja bi propisivala način postavljanja ograde.

 

Naime, za razliku od međe koja predstavlja liniju razdvajanja nekretnina ograda je po definiciji upravo ono čime je što odijeljeno od nečeg drugog (u konkretnom slučaju jedno zemljište od drugog zemljišta).

 

Svrha podizana ograde između susjednih nekretnina jest sprječavanje prolaska ljudi i životinja s jedne strane na drugu, te i ovaj sud smatra kako se ne može tvrditi da jedino ograda punog zida sprječava prolazak ljudi i životinja s jedne strane na drugu.

 

Tuženice po pravnom shvaćanju ovog suda imaju pravo izbora kakvu će ogradu postaviti, odnosno hoće li to biti drvena ograda (plot), zid, gusta živica, žičana ograda i slično, jer ZV glede točnog položaja ograde i načina na koji se treba postaviti ograda ne propisuje točno određene uvjete.

 

Stoga, ovaj sud smatra kako je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti zahtjev u dijelu kojim je usmjeren na obvezu izgradnje ograde od punog zida, tima da ovaj sud dodatno smatra kako izreka pravomoćne presude, s obzirom na odluku ovog suda je točno određena, odnosno odrediva, jer ograda koju tužene trebaju podići mora biti takva da ostvari svoju svrhu, odnosno da onemogući slobodan pristup životinjama i osoba s nekretnine u suvlasništvu tuženih na nekretninu tužitelja.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odrede članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim su obvezane tužene na izgradnju ograde, osim što ej sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je određena način izgradnje ograde od punog zida te u navedenom dijelu zahtjev odbit kao neosnovan.

 

Ispravno je prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 154. stavak 3. ZPP-a odlučio o troškovima postupka, a i tužene su u žalbenom postupku osporavale presudu (u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na iste) u cijelosti, te su stoga iste i neznatno uspjele u žalbi, pa je odluku o troškovima postupka u smislu odredbe članka 166. ZPP-a u svezi odredbe članka 154. stavak 3. ZPP-a valjalo ostaviti neizmijenjenu.

 

U Splitu 29. kolovoza 2019.