Broj: Rev 874/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. D. iz S., zastupane po punomoćnici G. V., odvjetnici u O., protiv prvotuženice D. B. ud. B. iz Z., drugotuženika N. B. pok. B. iz O., zastupanog po punomoćniku T. V., odvjetniku u S., trećetuženika Z. B. pok. B. iz O., radi utvrđenja i upisa prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst-389/13 od 16. listopada 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu poslovni broj Pst-730/13 od 31. srpnja 2013., u sjednici održanoj 3. rujna 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              „I.              Utvrđuje se naspram tuženih da je tužiteljica isključiva vlasnica k.č.br. 1102 z.u. 362 O. i k.č.br. 1148/1 z.u. 493 k.o. O.

 

II.              Ovlašćuje se tužiteljica da temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti, zatraži uknjižbu svoga prava vlasništva nad navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama za k.o. O., uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženih.

 

III.              Nalaže se tuženima da – na jednake dijelove – u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplate tužiteljici iznos od 531.875,00 kn.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„Uvažavaju se žalbe tuženika pod 1., 2. i 3., pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, broj Pst-730/13 od 31. srpnja 2013. godine na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

 

Nalaže se tužiteljici u roku 15 dana isplatiti tuženiku pod 2. iznos od 65.833,00 kuna na ime naknade parničnog troška, dok se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Iako je revidentica navela da podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, iz sadržaja revizije proizlazi da ista ne navodi u čemu se točno sastoji apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu presudu.

 

Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva kao osnov upisa tog prava u zemljišne knjige i zahtjev da se briše pravo vlasništva s imena tuženih na tužiteljicu.

 

Tužiteljica zahtjev na utvrđenje prava vlasništva navedenih nekretnina temelji na činjeničnim navodima da je sa A. N. sklopila ugovor o darovanju 27. srpnja 2007. kojim ugovorom je A. N. darovala predmetne nekretnine tužiteljici.

 

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće činjenice:

 

- da se u ugovoru o darovanju od 27. srpnja 2007. navodi kako A. C. N. iz C. daruje I. D. iz S. nekretnine upisane kao kč.br. 1102 z.u. 362 i kč.br. 1148 z.u. 493 k.o. O. što obdarenica prihvaća sa zahvalnošću;

- da je rješenjem Sekretarijata za graditeljstvo Županije Splitsko-dalmatinske od 15. rujna 1993. deklaratorno utvrđeno pravo vlasništva B. B. pok. S. iz Z. na navedenim nekretninama;

- da su tuženici pravni sljednici B. B.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva, a drugostupanjski ga je odbio uz obrazloženje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP).

 

Prema odredbi čl. 114. st. 1. ZVDSP vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Prema stavku 2. istog članka, na temelju stavka 1. ovog članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

 

Prema odredbi čl. 119. st. 1. ZVDSP vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drugačije određeno.

 

Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZVDSP vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu.

 

S obzirom na tako navedene odredbe, pravo vlasništva na nekretninama na temelju pravnog posla, stječe se upisom tog prava u zemljišnu knjigu.

 

Tužiteljica samim sklapanjem ugovora o darovanju nije stekla pravo vlasništva na spornim nekretninama već je stekla pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva.

 

S obzirom da tužiteljica nije upisana u zemljišnoj knjizi, to njen zahtjev u odnosu na sporne nekretnine na utvrđenje da je vlasnik na temelju pravnog posla nije osnovan jer je izostao valjani način stjecanja prava vlasništva.

 

U činjeničnim navodima tužbe tužiteljica niti ne tvrdi da je stekla vlasništvo dosjelošću te je valjano drugostupanjski sud utvrdio da tuženici kao pravni sljednici B. B., zemljišnoknjižnog vlasnika, nisu ni u kakvoj obvezi niti su u obvezi da tužiteljici izdaju bilo kakvu ispravu na temelju koje bi se ista upisala u zemljišne knjige. Stoga je neosnovan i zahtjev tužiteljice kojim traži ovlaštenje da uknjiži svoje pravo vlasništva na navedenim nekretninama.

 

U reviziji tužiteljica navodi kako ona traži stjecanje prava vlasništva na temelju zakona, dakle prema sudskoj presudi u skladu s odredbom čl. 126. ZVDSP, no takve činjenične navode nije navela niti u tužbi, a niti tijekom postupka.

 

Prema odredbi čl. 126. st. 1. ZVDSP odlukom suda ili drugog tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, na način i pod pretpostavkama određenim zakonom.

 

S obzirom da iz postupka ne proizlazi da je tužiteljica tražila stjecanje prava vlasništva na temelju odluke suda ili druge vlasti, valjano je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva i ovlasti za uknjižbu istog u zemljišne knjige.

 

S obzirom da se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tužiteljice na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 3. rujna 2019.