Broj: Gž-1536/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu mr. sc. Ivanu Tironiju u pravnoj stvari tužiteljice pod 1) A. P. iz H., OIB: … i tužitelja pod 2) O. P. iz H., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika pod 1) D. Š. iz H., OIB: … i tužiteljice pod 2) S. Š. iz H., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku I. P., odvjetniku u S. G., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi obaju tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj: Psp-199/2017 od 22. svibnja 2019., dana 4. rujna 2019.

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba tužitelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj: Psp-199/2017 od 22. svibnja 2019., pa se  predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio rješenje slijedećeg sadržaja:

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da su I- tuženik D. Š. i II- tužena S. Š. smetali I- tužitelja O. P. i II-tužiteljicu A. P. u posjedu stepenica koje se nalaze na zk. č.br  9/66, upisanoj u z k ul 3168, K.O. H., te koje povezuju stambeni objekt I-tužitelja O. P. i II- tužiteljicu A. P., koji objekt se nalazi na zk. č.br 9/63 upisanoj u z k ul 2315 K.O. H.,  sa javnom cestom, na način da su dana 19.09.2017.g. ozbiljnom prijetnjom spriječili silazak I-tužitelja niz predmetne stepenice i na taj ga način onemogućili da se koristi predmetnim stepenicama, a dana 20.09.2017.g.  I-tuženik D. Š. i II-tuženica S. Š. su pripriječili I tužitelju O. P. i II- tužiteljici A. P. prohod  predmetnim stepenicama na način da su podno stepenica nanijeli drvenu građu te su tužitelji fizičkom preprekom onemogućeni u korištenju predmetnih stepenica, te se stoga I-tuženiku D. Š. i II-tuženoj S. Š. nalaže suzdržati se svakog ovakvog ili sl. smetanja ubuduće, sve u roku 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Tuženici su dužni tužiteljima solidarno naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuj a za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st.2. ZOO-a, sve u roku od 8 dana.

 

II. Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere koja glasi:

 

1. Zabranjuje se protivnicima osiguranja D. Š. i S. Š. svako buduće poduzimanje radnji kojima sa predlagateljima osiguranja O. P. i A. P. nanosi šteta jer im se onemogućava nesmetano korištenje stepenica koje se nalaze na zk. č.br 9/66, upisanoj u z k ul 3168, KO H., te koje povezuju stambeni objekt predlagatelja osiguranja O. P. i A. P., koji objekt se nalazi na zk. č.br 9/63, upisnoj u z k ul  2315, K.O. H., sa javnom cestom, te se zabranjuj protivnicima osiguranja provedba bilo kakvih izmjena na predmetnim stepenicama, pod prijetnjom novčanog kažnjavanja.

 

2. Ako protivnici osiguranja postupe protivno zabrani iz točke I izreke ovog Rješenja sud protivnicima osiguranja izriče novčanu kaznu u iznosu 10.000,00 kn.

 

3. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji su pokrenuli predlagatelji osiguranja protiv protivnika osiguranja tužbom radi smetanja posjeda ili do drugačije odluke sud ako se promijene okolnosti pod kojima je ova mjera određena.

 

III. Dužni su tužitelji naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 2.750,00 kuna, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelji su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1., točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka USRH i 70/19. dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

 

Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu tužitelja.

 

Žalba obaju tužitelja je osnovana. 

 

Predmet spora u ovoj fazi postupka jest smetanje posjeda na stepenicama koje da povezuju stambeni objekt tužitelja sa javnom cestom.

 

Tužitelji u tužbi navode kako su od 1977. u posljednjem faktičnom posjedu stepenica koje povezuju njihov stambeni objekt i javnu cestu. Tuženici da su prijetnjama i vrijeđanjem ( u rujnu 2017.) onemogućavali tužiteljima prolaziti predmetnim stepenicama, a da su pored toga tužiteljima onemogućavali posjed stepenica na način da su na iste postavili drvenu građu (također u rujnu 2017.). S tim u svezi tužitelji postavljaju tužbeni zahtjev sadržaja kako je navedeno u ovoj drugostupanjskoj odluci.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud rješenjem odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je da kao glavni razlog navedene odluke prvostupanjski sud ističe kako u predmetnom slučaju posjed stepenica, kao posjed stvari, ne može biti predmetom posjedovne zaštite, pa stoga da su tužitelji trebali tužbom zahtijevati posjedovnu zaštitu  posjeda prava stvarne služnosti preko stepenica. No, kako oni to da nisu učinili, odnosno tražili, to da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan. Tužitelji u žalbi osporavaju pravilnost ovakvog zaključka i iskazanog mišljenja prvostupanjskog suda.

 

Zaista, iz predmetne tužbe proizlazi kako tužitelji smatraju da su posljednji mirni posjednici predmetnih stepenica kao stvari. U obzir da budu predmet posjedovanja, u prvom redu dolaze stvari, što proizlazi iz odredbe članka 10. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,143/12 i 152/14., dalje ZVDSP), ali pored toga i prava stvarnih služnosti (članak 10. stavak 5. ZVDSP-a).

 

Kada se govori o posjedu stvari za istaknuti je kako posjed nije stvarno pravo nego je faktična vlast glede stvari. Stoga, dio stvari koji je samostalan može biti zasebnim predmetom posjeda, ali to može biti i neki nesamostalni dio stvari. Posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim predmetom stvarnih prava (pa tako i vlasništva), kao npr. sobe ili druge prostorije u stanu.

 

Načelno, sporne stepenice mogu biti predmetom posjeda kao stvar, a isto tako je moguće da se prolaskom predmetnim stepenicama, ponovno načelno uzevši, može faktično izvršavati sadržaj prava stvarne služnosti (posjed prava), u kojem se onda slučaju, na posjed prava, primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbi zakona (članak. 10. stavak 5. ZVDSP-a).

 

Dakle, ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća mišljenje prvostupanjskog suda kako sporne stepenice ne mogu biti predmetom posjedovne zaštite stvari, već samo predmetom zaštite u svezi zaštite posjeda prava stvarne služnosti. Naime, stepenice se mogu pojaviti i u kontekstu zaštite posjeda stvari, kao i zaštite posjeda prava stvarne služnosti. Osim toga za primijetiti je kako prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ne navodi nikakve činjenice na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je u konkretnom slučaju riječ o smetanju posjeda prava stvarne služnosti, a ne smetanju posjeda stepenica kao stvari.

 

Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako je tužiteljima u jednom drugom parničnom postupku (P-498/08), 2014., sud odbio tužbeni zahtjev kojim da su zahtijevali "utvrđenje prava služnosti prolaza tim stepenicama". S tim u svezi za reći je slijedeće. Tužitelji su predmetnu tužbu radi smetanja posjeda stepenica kao stvari podnijeli u rujnu 2017. To što su prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, a prije pokretanja ove parnice radi smetanja posjeda, tužitelji odbijeni sa tužbenim zahtjevom radi utvrđenja prava stvarne služnosti, ne može utjecati na donošenje odluke u ovoj posjedovnoj parnici. Naime jedno od načela postupka zbog smetanja posjeda jest načelo ograničenog raspravljanja, što znači da je u posjedovnoj parnici moguće samo raspravljanje u odnosu na činjenicu posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, o poštenju ili nepoštenju posjeda kao i o zahtjevima za naknade štete. Nikakve iznimke od navedenog u konkretnom slučaju nema.

 

Konačno je za primijetiti kako je prvostupanjski sud proturječan kada u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da se nije upuštao u analizu ocjene izvedenih dokaza (s obzirom na navedene razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan), a onda dodaje da tužitelji nisu dokazali čin verbalnog smetanja posjeda kao i čin smetanja izvršen granjem, ovo stoga da iz iskaza tuženika proizlazi suprotno.  U svakom slučaju, u pobijanom rješenju potpuno je izostala pravilna i potpuna ocjena izvedenih dokaza.

 

Dakle, slijedom navedenog u ovom obrazloženju drugostupanjski sud smatra kako se prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom I. izreke, zbog uočenih i navedenih propusta prilikom njegovog donošenja i obrazloženja istog, ne može ispitati posebno stoga što su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni. Na ovaj je način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a, pa je pobijano rješenje pod točkama I. i III. izreke trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.    

 

Budući je ukinuta odluka o glavnoj stvari, trebalo je u konkretnom slučaju ukinuti i pobijano rješenje kojim je odbijen prijedlog za donošenje privremene mjere, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.). Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.  

 

U ponovljenom će postupka prvostupanjski sud razmotriti primjedbe istaknute u ovoj drugostupanjskom rješenju, te će  potom ponovno dati  pravnu ocjenu svih izvedenih dokaza, a po potrebi će izvesti i nove dokaze na okolnost utvrđenja pravno relevantnih činjenica, naravno ako takvih dokaznih prijedloga bude.

 

Konačno, sud će nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članka 7., 8. i 221.a ZPP-a i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, predloženoj privremenoj mjeri kao i o troškovima postupka.

 

U Splitu 4. rujna 2019.