Broj: Gž Zk-385/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Andrei Boras-Ivanišević, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja H. E. d.d. Z., …., radi brisanja društvenog vlasništva i ispravke imena, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Z-533/2014 od 15. prosinca 2017., dana 23. rujna 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću,poslovni broj Z-533/2014 od 15. prosinca 2017.

Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem odbijen je  prigovor H. E.d.d. Z., … i potvrđeno rješenje broj Z-546/2012 od 18. ožujka 2014.uz  brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga.

 

Protiv navedenog rješenja  žali se predlagatelj upisa  zbog žalbenih razloga iz članka  353. st.1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) u svezi s  odredbom članka  91.st.1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08,126/10, 55/13 i 60/13, dalje: ZZK), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači shodno žalbenim navodima I dopusti zahtijevani upis.                   

 

Žalba nije osnovana.

 

Predlagatelj svoj prijedlog za upis zahtijeva sukladno odredbama članka 360.-365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te na temelju Potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu broj R3-221/06-4 o pravnom sljedništvu dopusti u zk. ut. 273, 311 i 648 k.o. M., za sve katastarske čestice, uknjižbu brisanja općenarodne imovine ispravak imena uknjiženog korisnika sa H. S., na sada H. e. d.d. Z..

 

Rješenjem poslovni broj Z-546/2012 od 18. ožujka 2014.odbijen je prijedlog predlagatelja H. E. d.d. Z., U., radi brisanja društvenog vlasništva i ispravke imena u zk.ul. 273, 311 i 648 k.o. M., uz obrazloženje kako prema izvještaju o zemljišnoknjižnom stanju nisu ispunjene pretpostavke zahtijevanog upisa u smislu odredaba članka 40. ZZK-a jer je u zk.ul. 273. i 648. k.o. M. upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja H. S., a u zk.ul. 311 vlasništvo Republike Hrvatske, javno vodno dobro s pravom upravljanja Hrvatskih voda.

 

Iz izvještaja o zemljišnoknjižnom stanju u zk.u. 273 k.o. M. proizlazi upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja H. S., upisane kulture pašnjak, oranica i jezero, u zk.ul. 643 k.o. M. društveno vlasništo-korisnik H. S., k. c. i u zk.ul. 311 k.o. M. uknjižnog vlasništva Republike Hrvatske, javno vodno dobro s pravom upravljanja Hrvatskih voda.

 

Žalitelj u žalbenim navodima upućuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja jer u konkretnom slučaju ne dolazi do primjena odredba članka 360. ZV-a, već odredbe Zakona o elektroprivredi ("Narodne novine" broj 31/90), Zakona o izmjenama Zakona o elektroprivredi ("Narodne novine" broj 47/90), i Zakona o izmjenama Zakona kojim su osnovana javna poduzeća ("Narodne novine2 broj 61/91) te je predlagatelj pravni slijednik H. S. na osnovi članka 9. i 44. Zakona o elektroprivredi ("Narodne novine" broj 31/90), a nekretnine u odnosu na koje je zatražen upis smatraju se sredstvima predlagatelja.

 

Prema propisu iz odredbe članka 12.st.1. istog Zakona sredstva za osnivanje i obavljanje djelatnosti H. e. jesu sredstva organizacija iz članka  9. ovoga Zakona (osnovna, obrtna i druga sredstva) utvrđena bilancom stanja na dan 30. lipnja 1990. godine.

 

Spomenuta odredba čl. 12. stavka 2. Zakona o elektroprivredi kasnije je doživjela izmjene, ali je svakako bila razvidna intencija zakonodavca koji, govoreći u stavku 1. o sredstvima koja služe »osnivanju i obavljanju djelatnosti«, imenuje H. odnosno organizacije koje su ušle u njezin sastav titularima vlasništva tih sredstava, dok stavkom 2. postavlja određeni kontrolni mehanizam glede raspolaganja sredstvima poduzeća, u korist vlasnika poduzeća, što je po prirodi stvari nužno s obzirom na specifičnost i iznimnu važnost djelatnosti tog poduzeća.

 

Kasnija izmjena odredbe stavka 2. članka 12. Zakona o elektroprivredi (čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o elektroprivredi - »Narodne novine«, broj 47/90) predstavljala je refleksiju tipično tranzicijskih teorijskih i praktičnih lutanja u pronalaženju puta za prelazak iz nevlasničkog u vlasnički koncept, pa je vlasništvo sredstava HEP-a tom odredbom definirano na način da se izričito utvrđuje da su sredstva HEP-a državno vlasništvo Republike Hrvatske.

 

Međutim, člankom 6. Zakona o izmjenama Zakona kojima se osnivaju javna poduzeća (»Narodne novine«, broj 61/91), a što se odnosi i na Zakon o elektroprivredi, ponovo je izmijenjena odredba čl. 12. stavka 2. Zakona o elektroprivredi, pa ona nakon te izmjene glasi: »Poduzeće HEP u vlasništvu je Republike Hrvatske.« Time je utvrđen titular vlasništva nad poduzećem, ali se rečena odredba ni na koji način ne odnosi na vlasništvo sredstava, stvari koje se nalaze u imovini poduzeća, već je vlasništvo tih sredstava i dalje regulirano neizmijenjenom odredbom čl. 12. stavka 1. Zakona o elektroprivredi.

 

Slijedom navedenog, razvidno je da pitanje prava vlasništva HEP-a d.d.  nad stvarima u ranijem društvenom vlasništvu nije posebnim zakonom uređeno na drugačiji način od onog kojeg ima u vidu članak 360. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima    ( «Narodne novine» broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09 i 153/09 – u daljnjem tekstu: ZV ).

 

Stoga je titular prava vlasništva prijeporne nekretnine, pod uvjetom da je ona bila obuhvaćena bilancom stanja na dan 30. lipnja 1990. godine , poznat i ne bi bilo mjesta predmnjevi iz članka 362. stavka 3. ZV-a, prema kojoj bi se imalo smatrati da je ona vlasništvo Republike Hrvatske, odnosno da bi HEP d.d.  bila dužna dokazati suprotno.

 

Međutim, iz sadržaja podnesenog prijedloga  i podnesenim ispravama nije moguće utvrditi da bi predmetne nekretnine bile uvrštena u spomenutu bilancu stanja na dan 30. lipnja 1990. godine,  te kao takve postale sredstvom i imovinom HEP-a d.d. prije pretvorbe na temelju odredaba Zakona o poljoprivrednom zemljištu, odnosno Zakona o javnim cestama.

 

Pritom je za ukazati da sud u zemljišnoknjižnom postupku odlučuje prema stanju u spisu u vrijeme podnošenja prijedloga u smislu članka 107. ZZK-a pa predlagatelj upisa nije ovlašten u žalbenom stadiju postupka isticati nove činjenice niti dostavljati nove dokaze, a  ni osporavati pravilnost i zakonitost ranije provedenih upisa.

 

Stoga je, obzirom da nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP u vezi sa člankom 381. ZPP a koji se propis primjenjuje temeljem odredbe članka 91. stavak 1. ZZK, na temelju odredbe članka 128. stavak 3. ZZK žalbu predlagatelja upisa valjalo odbiti te potvrditi rješenje i naložiti brisanje zabilježbe žalbe.

 

U Splitu, 23. rujna 2019.