Broj: Gž-1688/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice N. K. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik iz R., protiv tuženika 1.B. K., OIB: …i 2. M. K., OIB: …, oboje iz P., koje zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik iz Č., radi uznemiravanja, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, posl. broj P-3041/2017-23 od 7. lipnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, posl. broj P-3041/2017-23 od 7. lipnja 2019.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda u točci I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev  da se tuženicima naloži prestanak uznemiravanja tužiteljice u izvršavanju njenih vlasničkih ovlaštenja u pogledu k.č.br. 1889 k.o. P., samovoljnim zatvaranjem protoka tople vode do stana na prvom katu kuće sagrađene na navedenoj čestici i onemogućavanjem grijanja istog stana samovoljnim zatvaranjem sustava centralnog grijanja, uz zabranu budućeg takvog ili sličnog uznemiravanja te nalog da omoguće dotok tople vode i centralno grijanje navedenog stana.

 

Točkom II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženicima da prestanu uznemiravati tužiteljicu u izvršavanju njenih vlasničkih ovlaštenja u pogledu k.č.br. 1889 k.o. P. zabranjivanjem pristupa trećim osobama stanu na prvom katu i onemogućavanjem trećim osobama, radi pristupa istom stanu, prolazak kroz stan u prizemlju, uz zabranu takvog i sličnog uznemiravanja ubuduće i nalog da omoguće trećim osobama pristup stanu na prvom katu kuće te radi pristupa tom stanu, nesmetani prolaz kroz stan u prizemlju kuće.

 

Točkom III. izreke prvostupanjske presude odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

              Protiv navedene presude žalbu podnose obje stranke.

 

Tužiteljica podnosi žalbu protiv točke I. i III. izreke prvostupanjske presude iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev.

 

Žalbom se poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Nadalje, ističe da je sud utvrdio irelevantne činjenice jer da nemogućnost isključenja pojedinog stana iz sustava centralnog grijanja, mogućnost pristupa tužiteljice peći te činjenica da tužiteljica nije tražila ključ prostorije u kojoj se nalazi peć centralnog grijanja  nisu odlučne činjenice, s obzirom da tužiteljica traži pravnu zaštitu svojih vlasničkih prava iz razloga što joj tuženici upravljanjem sustavom centralnog grijanja odnosno gašenjem peći i smanjenjem intenziteta grijanja onemogućavaju dotok tople vode i grijanje njezina stana. Također, navodi da je svijest tuženika o nedostatku tople vode i grijanja u stanu tužiteljice odlučna okolnost koju je sud propusti utvrditi. Konačno, osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka na kojima je sud utemeljio pobijanu presudu.

 

Tuženici pobijaju točki II. i III. izreke prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Žalbom se pozivaju na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi sa čl. 8. i čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a. Nadalje, osporavaju zaključak prvostupanjskog suda da tuženici zabranjuju prolaz do stana tužiteljice trećim osobama, jer da je takav zaključak sud utemeljio na svega dva događaja u kojima su tuženici izrazili samo nezadovoljstvo ponašanjem treće osobe, odnosno zabranili prolaz trećoj problematičnoj osobi, sve u skladu s odredbom čl. 38. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99,  22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/06, 38/09, 153/09,  90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV),  štiteći nepovredivost svoga doma, a da nije utvrđeno da bi tuženici inače zabranjivali trećim osobama dolazak kod tužiteljice.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

              Žalbe nisu osnovane.

 

              Tuženici se sadržajem žalbe neosnovano pozivaju na počinjenu relativno bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka.

 

              Isto tako, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2 . toč. 11. ZPP-a na koju se žalbama pozivaju stranke, budući da je suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, a niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

              Pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,  13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

 

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice za zabranu od uznemiravanja prava vlasništva na predmetnom stanu zatvaranjem protoka tople vode i onemogućavanjem grijanja tog stana te zabranjivanjem pristupa trećim osobama u stan tužiteljice odnosno onemogućavanjem istih u prolazu kroz stan tuženika radi pristupa stanu tužiteljice.

 

              Među strankama u ovoj fazi postupka nije sporno da je predmetna kuća u suvlasništvu tužiteljice i prvotuženika, svakog u ½ dijela te da su uredili način korištenja iste na način da tužiteljica koristi stan na prvom katu, a tuženici stan u prizemlju, s time da je jedini pristup u stan tužiteljice kroz stan tuženika.  Nadalje, nesporno je da postoji sustav centralnog grijanja putem kojeg se griju i opskrbljuju toplom vodom oba stana te da se peć centralnog grijanja nalazi u zasebnoj prostoriji.

 

              Prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđuje da ne postoji mogućnost isključenja pojedinog stana iz sustava centralnog grijanja, da prvotuženik loži peć centralnog grijanja u dinamici i intenzitetu ovisno o godišnjem dobu i hladnoći, a tijekom ljeta samo za potrebe zagrijavanja vode, te da tuženici ne isključuju dovod topline i tople vode do stana tužiteljice, već da loženje peći vrše na način koji ne tužiteljici ne odgovara.

 

              Imajuću u vidu utvrđenje da tuženici samovoljno ne zatvaraju dotok tople vode i grijanja do stana tužiteljice, kao i činjenicu da tužiteljica kao suvlasnica kuće ima pravo pristupa do sustava centralnog grijanja u zasebnoj prostoriji i da je ovlaštena taj sustav koristiti, s time da nije niti tražila ključ prostorije u kojoj se isti nalazi, prvostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 36. do 47. ZV-a zauzima stav da tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traže zaštitu od uznemiravanja zbog zatvaranja dotoka tople vode i grijanja u njezin stan nije osnovan.

 

              Nadalje, prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza  utvrđuje da je prvotuženik zabranio I. L. dolazak u stan tužiteljice, dok je drugotuženica prigovorila P. T. prilikom dolaska, pa zauzima stav da takvo ponašanje tuženika u smislu odredbe čl. 38. st.1. ZV-a predstavlja uznemiravanje vlasničkih prava tužiteljice, pri čemu je stava da subjektivno nezadovoljstvo tuženika osobama koje posjećuju tužiteljicu nije opravdan razlog za onemogućavanje tužiteljice u korištenju stana, tim više što prolaskom trećih osoba tuženici nisu onemogućeni u izvršavanju svojih suvlasničkih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini. Stoga, u tom dijelu prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a pa imajući u vidu uspjeh stranaka u sporu, odlučuje da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

 

Neosnovano se stranke žalbama pozivaju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev.

 

Naime, ovaj sud u potpunosti  prihvaća opisana činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda, budući da svoju osnovu imaju u rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravilnoj primjeni materijalnog prava pa se zbog suvišnog ponavljanja stranke upućuju na obrazloženje prvostupanjske presude.

 

Pri tome, žalbeni navodi tužiteljice kako je sud utvrdio neodlučne, a propustio utvrditi odlučne činjenice, nisu osnovani. To iz razloga jer je prvostupanjski sud pravilno prosuđivao sporni pravni odnos kroz odredbe čl.36. do 46. ZV-a kojima je reguliran institut suvlasništva na stvari, s obzirom  da  zajedničke instalacije centralnog grijanja i centralne pripreme tople vode  sukladno odredbi čl. 3. Uredbe o održavanju zgrada („Narodne novine“ broj 64/97, dalje: Uredba) predstavlja zajednički dio zgrade i kao takve su u suvlasništvu stranaka, pa je pri utvrđenju da tužiteljica ima nesmetan pristup do prostorije u kojoj se nalazi sustav centralnog grijanja, pravilno zaključio da ista sukladno odredbi čl.38. st. 1. u svezi sa čl. 30. st. 1. ZV-a ima pravo korištenja tog sustava prema vlastitom nahođenju,  slijedom čega korištenje tog sustava od strane tuženika prema vlastitoj dinamici i intenzitetu, ne predstavlja uznemiravanje vlasničkih prava tužiteljice na predmetnom stanu, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

Također, žalbeni navodi tuženika kojima osporavaju stav prvostupanjskog suda o uznemiravanju vlasničkih prava tužiteljice na predmetnom stanu zabranom pristupa trećim osobama kroz stan tuženika, nisu osnovani, jer time što je sud svoj stav utemeljio na dva događaja u kojima su tuženici zabranili odnosno prigovorili trećim osobama u pristupu stanu tužiteljice kroz njihov stan, nije od utjecaja na pravilnost takvog stava, budući da takvo njihovo ponašanje upućuje na zaključak da onemogućavaju odnosno bitno otežavaju pristup trećim osobama stanu tužiteljice, čime i prema stavu ovog suda u smislu odredbe čl. 167. st. 1.u svezi sa čl. 42. st.1. ZV-a uznemiravaju tužiteljicu u izvršavanju njezinih vlasničkih prava iz čl. 30. st. 1. ZV-a. Pri tome, tuženici se žalbom neosnovano pozivaju na nepovredivost njihova doma, budući da tuženici nisu dokazali da bi treće osobe prolaskom kroz njihov stan ograničavale njihova vlasnička prava preko mjere opterećene pravom prolaza do stana tužiteljice, dakle da bi u smislu odredbe čl. 167. st. 2. ZV-a imali pravo zabraniti trećim osoba pristup stanu tužiteljice.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

 

              Iz navedenih razloga valjalo je odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i pobijanu presudu primjenom odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a potvrditi, kao u izreci.

 

U Rijeci 25. rujna 2019.