Broj: Gž-812/2019-2.

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

                            Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda mr. sc. Zlatka Pirc predsjednika vijeća, te Irene Dikanović Terzić članice vijeća i sutkinje  izvjestiteljice i Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. Š. (OIB: …) iz J.,  zastupan po punomoćnici D. B. odvjetnici iz Z., protiv tuženica M. R. (OIB: …) i J. R. (OIB: …), obje iz Z. i Z. R.-S. (OIB: …) iz Z., radi utvrđenja i uknjižbe, rješavajući žalbe tuženica protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru od 4. srpnja 2019. poslovni broj:17                     P-1950/17., rješenja tog suda od 15. srpnja 2019., poslovni broj: 17 P-1950/17., te rješenja tog suda od 3. rujna 2019., poslovni broj: 17 P-1950/17., u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

  

                            I. Žalba tuženica M. R., J. R. i Z. R.-S. se prihvaća, te se presuda i rješenje u točki II. izreke Općinskog suda u Zadru od 4. srpnja 2019., poslovni broj: 17 P-1950/2017., ispravljeni rješenjem tog suda od 15. srpnja 2019., poslovni broj: 17 P-1950/17. preinačuju, tako da se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja Š. Š. iz Z. koji glasi:

 

                            "Utvrđuje se da je tužitelj Š. Š., OIB: … stekao pravnu osnovu za stjecanje upis prava vlasništva dijela čest.zem. 651/126 k.o. J., površine 493 m2 na skici vještaka mjernika dipl. ing. geod. I. B. označeno crvenom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-A što su tuženice dužne priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja dijela čest. zem. 651/126 k.o. J. površine 493 m2 na skici vještaka mjernika dipl. ing. geod. I. B. označeno crvenom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-A, a koji odgovara dijelu čest. 6674 k.o. Jasenice nove izmjere, upisom ili pologom isprava, uz brisanje toga prava sa imena tuženica i njihovih prednika i uz solidarnu naknadu parničnog troška, u roku od 15 dana.", te se odbija i zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka."

 

                            II. Tuženice M. R., J. R. i Z. R.-S. odbijaju se sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka.

 

                            III. Odbija se žalba tuženica M. R., J. R. i Z. R.-S. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru od 15. srpnja 2019., poslovni broj: 17 P-1950/17.

 

                            IV. Odbija se žalba tuženica M. R., J. R. i Z. R.-S. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru od 3. rujna 2019., poslovni broj: 17 P-1950/17.

 

Obrazloženje

 

                            Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

                              "Utvrđuje se da je tužitelj Š. Š., OIB: … stekao pravnu osnovu za stjecanje upis prava vlasništva dijela čest.zem. 651/126 k.o. J., površine 493 m2 na skici vještaka mjernika dipl. ing. geod. I. B. označeno crvenom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-A što su tuženice dužne priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja dijela čest. zem. 651/126 k.o. J. površine 493 m2 na skici vještaka mjernika dipl. ing. geod. I. B. označeno crvenom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-A, a koji odgovara dijelu čest. 6674 k.o. J. nove izmjere, upisom ili pologom isprava, uz brisanje toga prava sa imena tuženica i njihovih prednika i uz solidarnu naknadu parničnog troška, u roku od 15 dana."

 

                            Rješenjem suda prvog stupnja od 4. srpnja 2019. stavljeno je izvan snage rješenje tog suda doneseno pod poslovnim brojem: 17 P-1037/15. od 10. srpnja 2015. (točka I. izreke), te je naloženo tuženicama ad. 1-3. isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 19.250,00 kn, u roku od 15 dana ( točka II. izreke).

 

                            Rješenjem suda prvog stupnja od 15. srpnja 2019. ispravljena je presuda tog suda poslovni broj: 17 P-1950/17. od 4. srpnja 2019.

 

-              na način da umjesto riječi ''Poslovni broj: 17 P-1950/16.'' treba ispravno stajati ''Poslovni broj: 17 P-1950/17.'',

-              na način da u uvodu iste u prvom retku umjesto  ''Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu'', treba ispravno stajati ''Općinski sud u Zadru, te isto u prvom retku uvoda umjesto ''po sucu Nikoli Marinoviću'' treba ispravno stajati ''po sutkinji Jasenki Glavan'', dok je u preostalom dijelu presuda ostala ista.

 

                            Rješenjem suda prvog stupnja od 3. rujna 2019. odbijen  je  prigovor tuženica izjavljen protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe za žalbu protiv presude od 17. srpnja 2019. u iznosu od 800,00 kn, kao neosnovan.

 

                            Protiv prvostupanjske presude i rješenja u točki II. izreke, te rješenja od 15. srpnja 2019. i 3. rujna 2019. tuženice su pravovremeno uložile žalbe zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP).

 

                            U žalbi protiv presude i rješenja tuženice u bitnom navode da je u uvodu presude navedeno da je presudu donio sudac Nikola Marinković, iako je raspravu vodila i presudu javno objavila Jasenka Glavan, za koju tuženice tvrde da nema svojstvo sudca, pa smatraju da je prilikom donošenja presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1. ZPP-a; da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama jer sud u razlozima presude nije odgovorio niti na jedan njihov navod iz odgovora na tužbu, odnosno iz podnesaka koje su upućivale sudu, čime je po ocjeni tuženica počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a; da im prvostupanjski sud nije omogućio da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke jer im nije dao pravo pristupa sudu, te da je odbio zamolbu tuženica M. i J. R. da ih se sasluša zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, čime je počinjena bitan povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a, te im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje prema praksi Europskog suda za ljudska prava i pravo na obrazloženje sudske odluke. Smatraju da je presuda arbitrarna, te ukazuju da je tužitelj više puta preinačio tužbeni zahtjev, čemu su se one protivile. Tuženice nadalje u žalbi navode da je izreka presude neprovediva u dijelu u kojem im je naloženo da su dužne priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja, uz brisanje tog prava sa imena tuženica i njihovih prednika jer zemljišne knjige za k.o. J. ne postoje niti su ikad bile osnovane, već postoji prijavni list, a tužitelj je prema prijavnom listu od 18. listopada 2007. upisan kao suvlasnik ¼ dijela, a tuženice u ¾ dijela, odnosno svaka u ¼ dijela cijele čestice zemljišta 651/126 k.o. J., te smatraju da tužitelj stoga nije imao pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, odnosno da tuženice nisu pasivno legitimirane osobe za podnošenje tužbe, već da je to njihov brat D. R. od kojega je tužitelj kupio ¼ dijela predmetne nekretnine, pa tuženice smatraju da je prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 8. ZPP-a. Tuženice u žalbi također navode da se nisu suglasile sa povlačenjem tužbe za 102 m² površine, te da je tužitelj troškove postupka prouzročio svojom krivnjom jer su mu one  odmah priznale da mu pripada 493 m² nekretnine, kako je to bilo navedeno u Ugovoru o kupoprodaji. Tuženice predlažu da se pobijana presuda i rješenje preinače na način da se tužitelj u cijelosti odbije sa tužbenim zahtjevom i da im se nadoknade troškovi parničnog postupka. 

 

                            U žalbi protiv rješenja o ispravku presude od 15. srpnja 2019.  tuženice navode da se omaškom u pisanju presude ne može smatrati pogreška u pisanju suda koji je donio presudu i suca koji je presudu donio. Predlažu da se pobijano rješenje ukine.

 

                            Rješenje od 3. rujna 2019. tuženice pobijaju zbog svih zakonskih žalbenih razloga. Smatraju da je rješenje suda o visini sudske pristojbe nezakonito jer one moraju pobijati presudu zbog nepravilnog rada suda, pa su ovakvim postupkom građani Republike Hrvatske  dovedeni u potpuno neravnopravan položaj, čime im je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje iz članka 29. Ustava RH u vezi s člankom 6. Europske konvencije za ljudska prava. Predlažu da se žalba uvaži i pobijano rješenje preinači ili ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

                            Odgovor na žalbu na presudu i rješenje nije podnesen.

 

                            Žalba na presudu i rješenje od 4. srpnja 2019. je osnovana.

 

                            Žalbe na rješenja od 15. srpnja 2019. i 3. rujna 2019. nisu osnovane.

 

                            Suprotno navodima žalbe tuženica, sutkinja Jasna Glavan je sutkinja  Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, dakle ima svojstvo sudca ovlaštenog za suđenje u ovoj pravnoj stvari, a prilikom donošenja presude nisu postojali ni zakonski razlozi za njezino izuzeće iz članka 71. stavka 1. točka 1. do 6. ZPP-a, niti je imenovana sutkinja bila izuzeta rješenjem prvostupanjskog suda, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točka 1. ZPP-a.

 

                            Time što prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog tuženica M. i J. R. da ih se zamolbenim putem sasluša pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu,  tuženicama nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

 

                            Naime, prema članku 266. ZPP-a izvođenje dokaza saslušanjem stranaka preko predsjednika vijeća ili zamoljenog suca dopušteno je samo ako stranka zbog neotklonjivih smetnji ne može osobno doći ili ako bi njezin dolazak uzrokovao nerazmjerne troškove. To što su tuženice u prijedlogu da ih se sasluša zamolbenim putem navele da žive u Zagrebu i da im dolazak na prvostupanjski sud nije ekonomičan, nije opravdan razlog zbog kojega bi prvostupanjski sud prihvatio ovakav njihov prijedlog.

 

                            Naime, opće poznata je činjenica da na relaciji Zagreb- Benkovac i nazad postoji više autobusnih linija, te da je cijena povratne karte oko 213,00 kn, a obzirom da se u konkretnom slučaju radi o sporu u kojem tuženice osporavaju tužitelju pravo vlasništva na određenom dijelu nekretnine, troškovi dolaska tuženica M. i J. R. radi saslušanja na prvostupanjski sud, ne mogu se, s obzirom na sve navedeno, smatrati nerazmjernim troškovima. Tuženice nisu uz prijedlog dostavile dokaze iz kojih bi proizlazilo da zbog neotklonjivih smetnji ne mogu pristupiti radi saslušanje pred prvostupanjski sud.

 

                            Tuženice su uredno pozivane na ročišta za glavnu raspravu, nakon donošenja rješenja poslovni broj: 7 Gž-963/2016-3. od 26. listopada 2017., te su im dostavljene sve isprave i zapisnici o izvedenim dokazima, čime im je omogućeno raspravljanje pred sudom, pa slijedom navedenog proizlazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, a ni bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 5. i člankom 266. ZPP-a.

 

                            Sve parnične stranke u ovom postupku mogu biti stranke u postupku jer imaju poslovnu i parničnu sposobnost. Prigovor nepostojanja pasivne legitimacije na strani tuženica je prigovor materijalno pravne prirode. Stoga prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 8.      ZPP-a, na koju se također ukazuje navodima žalbe.

 

                            Prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj je tražio da se utvrdi da je stekao pravnu osnovu za upis prava vlasništva dijela k.čest.zem. 651/126 k.o. J., površine 592 m², na skici stalnog sudskog vještaka dipl.ing. geodezije I. B. od dana 8. srpnja 2014., označeno slovima A-B-C-D-E-F-G-H i I, što su tuženice ad.1.-3. dužne priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva dijela k. čest.zem. 651/126 k.o. J. površine 592 m², na skici stalnog sudskog vještaka dipl.ing. geodezije I. B. od dana 8. srpnja 2014., označeno slovima A-B-C-D-E-F-G-H i I, pologom isprava temeljem ove presude ili nakon provedene parcelacije na čestici koja odgovara spomenutoj skici, uz brisanje toga prava sa imena tuženica ad.1.-3.

 

                            Nakon, dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. geodezije I. B. tužitelj je tužbeni zahtjev precizirao prema nalazu i mišljenju ovog vještaka tako da je tražio da se utvrdi da je stekao pravnu osnovu za stjecanje upis prava vlasništva dijela čest.zem. 651/126 k.o. J., površine 493 m² na skici vještaka mjernika dipl. ing. geod. I. B. označeno crvenom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-A što su tuženice dužne priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja dijela čest. zem. 651/126 k.o. J. površine 493 m² na skici vještaka mjernika dipl. ing. geod. I. B. označeno crvenom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-A, a koji odgovara dijelu čest. 6674 k.o. J. nove izmjere, upisom ili pologom isprava, uz brisanje toga prava sa imena tuženica i njihovih prednika i uz solidarnu naknadu parničnog troška, u roku od 15 dana."

 

                            Prvostupanjski sud pravilno smatra da se u konkretnom slučaju radi o smanjenju tužbenog zahtjeva, iako se pri tome pogrešno poziva na članak 191. ZPP-a, a tuženice pravilno u žalbi navode da prvostupanjski sud nije smio dozvoliti povlačenje tužbe bez njihovog pristanka, sukladno članku 193. stavku 2. ZPP-a. Međutim, prvostupanjski sud nije ni donio rješenje o povlačenju djela tužbenog zahtjeva za 99 m², a tuženice nakon donošenja pobijane presude nisu zahtijevale od prvostupanjskog suda da donese dopunsku presudu, sukladno članku 339. ZPP-a.

 

                            Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao dovoljno  jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu proturječni, a nisu u suprotnosti ni sa provedenim dokazima, tako da se presuda može ispitati.             

 

                            Stoga ne stoji ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz  članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koji se također ukazuje u žalbi, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a. 

             

                            Stoga su ovi navodi žalbe neosnovani.

 

                            Tuženice su uložile žalbu i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ali u žalbi konkretno ne navode u čemu se sastoji pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

                            U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

 

- da je mlt. D. R., zastupan po svom ocu J. R., temeljem Kupoprodajnog ugovora od 20. veljače 1986. prodao tužitelju svojih ¼ dijela čestice zemljišta 651/126 k.o. J. što čini 493 m² te čestice, s tim što u ovom Ugovoru nije navedeno koji dio nekretnine je predmet prodaje;

- da za k.o. J. ne postoje zemljišne knjige, te da se stoga prema potvrdi Općinskog suda u Obrovcu potvrđuje da su na čestici zemljišta 651/126 k.o. J. čija je površina 1975 m²,   suvlasnici tužitelj u ¼ dijela, te svaka od tuženica u ¼ dijela;

- da razvrgnuće suvlasništva među parničnim strankama nije provedeno, iako je tužitelju nakon kupoprodaje i isplate kupovnine od strane oca tuženica J. R., predan u posjed određeni dio čestice zemljišta 651/126 k.o. J.;

- da je otac tuženica, kao zakonski zastupnik njihovog brata D. R., uveo tužitelja u posjed predmetne nekretnine, pa i dijela za koji tuženice tvrde da njima pripada;

- da je tužitelj ogradio nekretninu i istu posjeduje nesmetano od 1986., a da tuženice, a ni njihov otac nikada nisu vodili spor oko posjeda spornog dijela nekretnine;

- da je vještačenjem po mjerniku vještaku I. B. utvrđeno da se 493 m², koje je otac tuženica kao zakonski zastupnik njihovog brata prodao tužitelju, protežu između točaka A-B-C-D-E-F-G-A, na skici izmjere označeno crvenom bojom (list 231 spisa), dok se uz javni put nalazi dio  čestica zemljišta 651/7 površine 99 m², koji je na skici izmjere označen žutom bojom, a proteže se između točaka C-D-E-H-I-J-K-L-C.

 

                            Obzirom na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je usvojio konačno postavljeni tužbeni zahtjev.

 

                            Po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja.

 

                            Naime, tužitelj je upisan u potvrdu zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda  kao suvlasnik čestice zemljišta 651/126 k.o. J., dok su kao ostale suvlasnice upisane tuženice, što znači da sukladno članku 38. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17– dalje: ZV) svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Kako tužitelj, kao jedan od suvlasnika, traži da se utvrdi isključivim vlasnikom na točno određenom dijelu sada suvlasničke nekretnine čestice zemljišta 651/126 k.o. J., to je da bi se o takvom tužbenom zahtjevu moglo raspravljati trebao podnijeti tužbu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na ovoj nekretnini. Pravo na razvrgnuće ima svaki od suvlasnika pa i ovdje tužitelj, ako je moguće i dopušteno i to mu pravo ne zastarijeva, te ga može zatražiti u bilo koje doba osim kada bi to bilo na štetu ostalih, sve sukladno članku 47. ZV, a isto se provodi bilo sporazumom svih suvlasnika ili u izvanparničnom postupku ukoliko nema spora između suvlasnika ili u parničnom postupku u slučaju spora oko veličine suvlasničkih udjela ili načina diobe.

 

                            Obzirom da tužitelj postavljenim petitom tužbenog zahtjeva traži utvrđenje prava vlasništva na točno određenim dijelu nekretnine koja je u suvlasništvu svih parničnih stranaka, a ne razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine s tuženicama, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti jer sud u parničnom postupku odlučuje samo u granicama zahtjeva koji je stavljen u postupku, sukladno članku 2. stavku 1. ZPP-a.

 

                            Naime, ako  bi se usvojio tužbeni zahtjev kako glasi ne bi došlo do razvrgnuća suvlasništva na preostalom dijelu nekretnine, te bi tužitelj i dalje ostao sa tuženicama suvlasnik u preostalom dijelu nekretnine. Tužitelj je pravnu osnovu – Kupoprodajni ugovor iskoristio za uknjižbu prava suvlasništva na ¼ dijela predmetne nekretnine i stoga je mogao zahtijevati jedino razvrgnuće suvlasništva što postavljenim tužbenim zahtjevom nije učinio.

 

                            Slijedom navedenog, žalba tuženica je prihvaćena i prvostupanjska presuda je preinačena na način da je tužitelj u cijelosti odbijen sa postavljenim tužbenim zahtjevom, sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a.

 

                            Obzirom da je tužitelj u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom, promijenio se i uspjeh stranka u sporu, pa je trebalo preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka, te odbiti tužitelja sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka, sukladno članku 166. stavku 2. ZPP-a. 

 

                            Tuženice su tražile troškove parničnog postupka za sudske pristojbe i poštarinu. Međutim, tuženice u zahtjevu nisu određeno navele za koje sudske pristojbe potražuju trošak ni koliko isti iznosi, te koliko iznosi plaćena poštarina, čime su postupile protivno članku 164. stavku 2. ZPP-a.

 

                            Iz navedenih razloga tuženice su odbijene sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka, unatoč uspjehu u sporu.

 

                            Suprotno navodima žalbe tuženica, na rješenje suda od 15. srpnja 2019. kojim je ispravljena prvostupanjska presuda i to isključivo u uvodu, radi se u očitim greškama u pisanju, jer iz prvostupanjskog spisu jasno proizlazi da je na zapisniku od 4. srpnja 2019. sutkinja Jasenka Glavan, koja je i vodila prvostupanjski postupak javno objavila presudu, te je na izvorniku presude i njezin potpis. Okolnost što je navedeno Stalna služba u Benkovcu je također  očita pogreška u pisanju jer je notorna činjenica da je Stalna služba u Benkovcu pripojena kao dio prvostupanjskog suda.

 

                            Obzirom na navedeno žalba tuženica je odbijena kao neosnovana i pobijano rješenje od 15. srpnja 2019. je potvrđeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

 

                            Prema članku 4. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 26/03-pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13 , 110/15 118/2018 – dalje: ZSP) obveza plaćanja pristojbe, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju sudu.

 

                            Prema Tarifnom broju 3. točka 1. ZSP za žalbu i reviziju protiv presude, te žalbu protiv rješenja u sporovima zbog smetanja posjeda, plaća se iznos pristojbe iz stavka 1. Tarifnog broja 1. ZSP uvećan za 100%, što u konkretnom slučaju, obzirom na vrijednost predmeta spora za žalbu iznosi 800,00 kn, kako je to i utvrdio prvostupanjski sud.

 

                            Obzirom da su tuženice izjavile žalbu protiv prvostupanjske presude, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada ih je pozvao na plaćanje pristojbe na žalbu.

 

                            Slijedom navedenog žalba je odbijena kao neosnovana i rješenje suda prvog stupnja od 3. rujna 2019. je potvrđeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

 

                            Ovom odlukom suda nije povrijeđen članak 29. Ustava RH, a ni članak 6. Europske Konvencije za ljudska prava, kako to tuženice u žalbi navode, jer su troškovi sudskih pristojbi troškovi suđenja, a strana koja uspije u postupku može ih nadoknaditi od protivne strane ukoliko ih zatraži, skladno članku 164. stavku 2. ZPP-a, što su tuženice propustile učiniti.

 

Slavonski Brod, 17. listopada 2019.