Broj: Gž-391/2019-2.

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

                             

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zlatka Pirc člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz K., (OIB: …), zastupan po punomoćnici M. Š., odvjetnica iz G., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici od 25. travnja 2019., poslovni broj: 25 P-504/2018-7., u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

                              I. Odbija se žalba tužitelja S. M. kao neosnovan i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici od 25. travnja 2019., poslovni broj: 25 P-504/2018-7.

 

                            II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

                                         

Obrazloženje

 

                              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik nekretnina upisanih zk. ul. broj 1410 k.o. V. koje se sastoje od čkbr. 475/2 – oranica sa 2 j i 104 čhv. i zk. ul. broj 1298 k.o. V., koje se sastoje od čkbr. 474/3 – oranica ograda sa 1112 čhv., koje su u zemljišnim knjigama upisane na imenu tuženice, a što je tuženica dužna priznati i trpjeti zemljišno-knjižnu provedbu (točka I. izreke); tužitelju je naloženo da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn  (točka II. izreke).

                                         

                            Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda ukine, odnosno preinači i tužbeni zahtjev usvoji. Traži trošak sastava žalbe.

 

                            Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

                            Žalba nije osnovana.

 

                            Tužitelj je izjavio žalbu i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali ne navodi o kojoj se bitnoj povredi postupka radi.

 

                            Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud nije utvrdio da su u prvostupanjskom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2.  ZPP-a.

 

                            Stoga je taj žalbeni razlog neosnovan.

                           

                            Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je vlasnik nekretnina kč.br. 475/2 oranica sa 2 jutra i 104 čhv., u z.k. ul. broj 1410 k.o. V. i kč.br. 474/3 oranica ograde sa 1112 čhv., u z.k. ul. broj 1298 k.o. V., a koje pravo vlasništva je stekao dosjelošću.

                           

                            U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su kč.br. 475/2 i kč.br. 474/2, u z.k. ul. broj 120 k.o. V. bile upisane kao suvlasništvo M. M. i mlt. L. M. (prednika tužitelja), temeljem rješenja od 8. prosinca 1948., poslovni broj: O-247/48., da su rješenjem Općinske uprave Garešnica – Sekretarijat za upravu i upravni nadzor od 8. listopada 1973. te nekretnine preuzete na ime otplate duga za doprinose od poljoprivrede i uknjižene kao društveno vlasništvo s pravom trajnog korištenja za korist Općine Garešnica, da su 1973. temeljem tog rješenja kč.br. 475/2 i kč.br. 474/2 u zemljišnoj knjizi uknjižene kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist Općine Garešnica, da je kč.br. 474/2 parcelirana na kč.br. 474/2 i 474/3, te da se tužitelj i njegovi prednici nalaze u posjedu predmetnih nekretnina neprekidno od 1960-tih godina.

 

                            Suprotno žalbenim navodima, obzirom na navedeno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev jer nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću, sukladno članku 159. stavku 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst - dalje: ZOV).

 

                            Prema navedenoj zakonskoj odredbi samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprava i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dohodak, nego služe za dobrotvorne ili druge opće korisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalan posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. tog članka, pa sukladno toj zakonskoj odredbi pošteni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine ako je njegov posjed trajao neprekidno 40 godina.

 

                            Predmetne nekretnine uknjižene su kao društveno vlasništvo 1973., pa su tužitelj i njegovi pravni prednici posjednici zemljišta u društvenom vlasništvu od 1973., i od tada se računa početak roka posjedovanja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a taj rok ne može teći za vrijeme dok su predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi bile uknjižene kao (su)vlasništvo prednika tužitelja, dakle sve do 1973.

 

                            Prvostupanjski sud nije utvrdio da je tužitelj nepošten posjednik predmetnih nekretnina, pa tužitelj pogrešno iznosi u žalbi da je tužbeni zahtjev odbijen jer mu je na teret stavljeno da su on i njegovi prednici nepošteni posjednici.

                           

                            Kako posjed tužitelja kao poštenog posjednika kč.br. 475/2 i kč.br. 474/3 u razdoblju od 1973. pa do 17. studenog 1999., kada je ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZOV, kojom je bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, nije neprekidno trajao 40 godina, sukladno članku 159. stavku 4. ZOV, nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću koje se odnose na duljinu posjeda, a niti je taj rok protekao, računajući od 8. listopada 1991., pa do podnošenja tužbe (2015.), sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 114/01).

 

                            Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

 

                            Prvostupanjska presuda je u skladu s pravnim stavom iz rješenja ovog suda od 5. srpnja 2018., poslovni broj: Gž-691/2017-3., a isto rješenje nije u suprotnosti sa zakonskim propisima i sudskoj praksi u Republici Hrvatskoj, kako se neosnovano iznosi u žalbi, obzirom da iz navedene odluke jasno proizlazi da je svaki pošteni posjednik nekretnine u društvenom vlasništvu stekao vlasništvo takve nekretnine dosjelošću ako je vrijeme dosjedanja isteklo do 18. studenog 1999., što ovdje nije slučaj.

                           

                            Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavku 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

 

                            Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

             

                            Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa njom nije uspio, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1.   ZPP-a.

                                                                                                                             

                            Radi izloženog odlučeno je kao u izreci.

                                                                                                               

Slavonski Brod, 17. listopada 2019.