Broj: Gžo-665/13-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić, kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Ivice Botice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. G., iz Republike Srbije, N. S., zastupanoga po punomoćniku Z. G., odvjetniku u S., protiv tuženika I. G., iz S., zastupanoga po punomoćniku M. K., odvjetniku u S., radi utvrđenja ništavosti i pravne nevaljanosti oporuke, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu od 14. prosinca 2011., pod poslovnim brojem P1-4999/10, u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2014.,

  

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o   j e

 

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuju presuda u cijelosti te rješenje u dijelu kojim je obvezan tužitelj nadoknaditi parnični trošak.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje ništavim, te pravno nevaljanim oporuke. Prvostupanjski sud je rješenjem odbacio kao nedopušten prigovor prijeboja kojeg je istaknuo tuženik, te je obvezao tužitelja nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 33.900,00 kuna.

 

Protiv prvostupanjske presude i rješenja pravovremeno se žali tužitelj osporavajući presudu u cijelosti te rješenje u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13), s prijedlogom da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet postupka između stranaka jest zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavom, odnosno pravno nevaljanom pismene oporuke koju je načinila sada pok. F. G. ud. J., a koja oporuka je inače napisana 17. studenog 2005.

 

Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužitelj je inače naveo kako bi sporna oporuka bila ništava zbog nedostatka u obliku, zbog nedostatka u volji oporučiteljice, zbog neispunjenja uvjeta propisanih za njegovo isključivanje iz nasljedstva, te zbog toga što bi on imao pravo na nužni dio.

 

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

-kako su stranke braća, a sada pok. F. G. im je majka,

 

-kako je F. G. dana 17. studenog 2005. izradila vlastoručnu oporuku,

 

-kako je oporukom F. G. svu svoju imovinu ostavila svom sinu, tuženiku I. G.,

 

-kako je F. G. zaista skriptor cjelokupnog teksta oporuke,

 

-kako je F. G. umrla 2007.,

 

-kako je u vrijeme sačinjenja oporuke 2005. bila potpuno vitalna, prisebna i razumna

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako je oporuka pravno valjana, jer je oporučitelj vlastoručno napisao i potpisao, a sve ovo u smislu odredbe članka 30. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju (dalje: ZN – "Narodne novine" broj 8/03, 163/03 i 35/05).

 

Prvostupanjski sud je zaključio kako je oporučiteljica bila u trenutku sastavljanja oporuke sposobna za rasuđivanje, pa je oporuka valjana u smislu odredbe članka 26. ZN-a.

 

Prvostupanjski sud je zaključio kako tužitelj nije dokazao da bi oporučiteljica bila natjerana prijetnjom ili silom da napravi oporuku ili pak da je oporuka napravljena zbog toga što bi oporučiteljica bila prevarena ili što se nalazila u zabludi, pada stoga nisu niti ostvareni uvjeti za poništenje oporuke u smislu odredbe članka 27. i 28. ZN-a.

 

Kako iz sadržaja oporuke uopće ne proizlazi da bi tužitelj bio isključen iz nasljedstva, a eventualna povreda prava na nužni dio ne znači da bi oporuka bila ništava, već se nužni dio ostvaruje u sasvim drugom postupku, to je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

 

Zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti kao pravilne prihvaća i ovaj sud. Prvostupanjski sud je iznio valjane i iscrpne razloge koje svojim žalbenim navodima tužitelj uopće nije doveo u sumnju.

 

Naime, suprotno od žalbenih navoda prvostupanjski sud je dao odlučne razloge da je oporučiteljica sama napisala svoju vlastoručnu oporuku i istu sama potpisala, jer je ovo između ostalog utvrdio vještačenjem po vještaku grafološke struke.

 

Nadalje, kako se to i prvostupanjski sud izjasnio oporučiteljica jest pismena osoba, ali je u vrijeme sačinjenja oporuke imala 82 godine, ista je bila umirovljenica, te stoga eventualne određene greške u pisanju, te određeni izrazi nisu nikakav razlog za utvrđenje ništavom oporuke.

 

Suprotno od tužiteljevih žalbenih navoda, zaista oporučiteljica nije u oporuci izričito isključila iz nasljedstva tužitelja, a oporuka nije nevaljana iz razloga prekoračenja nužnog dijela u smislu odredbe članka 77. ZN-a, pa je valjano prvostupanjski sud zaključio da to nije razlog za ništavost oporuke.

 

Slijedom navedenog, kako prvostupanjska presuda nije opterećena ni drugim povredama postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, te s obzirom da je odluka o troškovima postupka pravilna, jer je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, valjalo je, na temelju odredaba članka 368. stavak 1. ZPP-a i 380. točka 2. ZPP-a, odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, kao i rješenje u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka.

 

U Splitu 10. travnja 2014.