Broj: Gžo-418/2014-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao suca izvjestitelja i Ankice Matić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. T. iz J., OIB: …, zastupane po punomoćnici D. C. B., odvjetnici u S., protiv tuženika G. J. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. Č., odvjetniku u S., radi utvrđenja i dr. i po tužbi tuženika-protutužitelja (u daljnjem tekstu:tuženika) G. J. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. Č., odvjetniku u S., protiv tužiteljice-protutužene (u daljnjem tekstu: tužiteljice), M. T. iz J., OIB: …, zastupane po punomoćnici D. C. B., odvjetnici u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-41/11 od dana 28. veljače 2014. u sjednici vijeća  održanoj dana 30. rujna 2015.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika G. J. te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-41/11 od dana 28. veljače 2014., u pobijanom dijelu pod točkom I./2., II. i III. izreke

 

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika kao osnovana te se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-41/11 od dana 28. veljače 2014., u pobijanom dijelu pod točkom I./1. tako da se sudi:

 

"Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o darovanju sklopljen između oca stranaka pok. Z. J. i tuženika od 24. rujna 2010. ovjeren u potpisu darovatelja kod javnog bilježnika J. M. Š. pod br. OV-4142/10 dana 24. ožujka 2010. i to u odnosu na 1/2 dijela stana položenog na X (desetom) katu, označen brojem 40, površine 64,03 m², u zgradi …, označenoj kao čest. zem. 926/16 ZU 15373, poduložak 32, kojim je Z. J. darovao tuženiku predmetni stan za 1/2 dijela, pa se u dijelu od 1/2 uspostavlja prijašnje zemljišno knjižno stanje, dok se za više traženo u odnosu na utvrđenje ništetnim istog ugovora za daljnju 1/2 dijela predmetnog stana i za uspostavom zemljišnoknjižnog stanja na navedenom dijelu, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda prihvaćen je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice spram tuženika koji glasi:

 

"I. Prihvaća se glavni tužbeni zahtjev tužiteljice M. T. spram tuženika G. J. koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između pok. oca stranaka Z. J. i tuženika G. J. od 24. ožujka 2010., ovjeren u potpisu darovatelja kod javnog bilježnika J. M. Š. pod br. OV-4142/10 dana 24. ožujka 2010., kojim je Z. J. darovao tuženiku G. J. stan na X (desetom) katu, označen brojem 40, površine 64,03 m2, u zgradi …, označenoj kao čest. zem. 926/16 ZU 15373, poduložak 32, ništav pa se uspostavlja prijašnje zemljišno knjižno stanje.

 

2. Utvrđuje se da stan na X (desetom) katu, označen brojem 40, površine 64,03 m2, u zgradi …, označenoj kao čest. zem. 926/16 ZU 15373, poduložak 32, predstavlja bračnu stečevinu pok. roditelja stranaka Z. i A. J., svakog u ½ dijela  i da spada u ostavinsku imovinu iza pok. Z. J. pok. N. i pok. A. J., svakog za po 1/2 dijela. (točka I. izreke).

 

Nadalje, odbijen je se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika G. J. spram tužiteljice-protutužene M. T., a  koji glasi:

 

"Dužna je tužiteljica-protutuženica M. T. isplatiti tuženiku-protutužitelju G. J. iznos od 20.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12%, a u slučaju promjene, od trenutka važenja promjene do isplate, po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, kao i naknaditi mu cjelokupni parnični trošak, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe." (točka II. izreke).

 

Odlukom o parničnom trošku naloženo je tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 16.962,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena (točka III. izreke).

 

Protiv navedene presude, žalbu izjavljuje tuženik pobijajući istu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), uz žalbeni prijedlog da se pobijana presuda ukine.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Predmet spora čini zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnim ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog između pok. oca stranaka Z. J. i tuženika dana 24. ožujka 2010., ovjerenog u popisu darovatelja kod javnog bilježnika J. M. Š., pod br. OV-4142/10 dana 24. ožujka 2010., te zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja odnosno utvrđenje da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu pok. roditelja stranaka svakog za 1/2 dijela.

 

Predmet spora čini i zahtjev tuženika spram tužiteljice za isplatu iznosa od 20.000,00 kn.

 

U postupku među strankama nije bilo sporno:

 

- da su jedini potomci i nasljednici svojih roditelja sad pok. A. J. i Z. J. koji su bili u braku od 50-tih godina prošlog stoljeća

- da je A. J. preminula dana 27. listopada 2009., a Z. J. dana 20. srpnja 2010.

- da je u ostavinskom postupku iza smrti A. J. zbog pomanjkanja imovine pravomoćnim rješenjem javnog bilježnika V. B. kao povjerenika ovog suda pod br. O-3336/09 od 10. prosinca 2009. temeljem čl. 215. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 52/71, 47/78, 56/00, 48/03, 163/03, 35/05, 27/13 i 33/15 – dalje ZV) određeno da se neće provoditi ostavinska rasprava.

- da je u ostavinskom postupku O-2528/10 iza smrti pok. Z. J. povjerenom na rad javnom bilježniku iz S. V. B., pročitana i proglašena oporuka koja je zajedno sa zapisnikom o proglašenju Općinskog suda u Splitu dostavljena u spomenuti spis, a kojom oporukom bez datuma je ostavitelj svome sinu G. J. u cijelosti ostavio stan u S. … sa svim pokretninama u istome time da spomenuti nasljednik nekretninu može prepisati na svoje ime poslije smrti ostavitelja i njegove supruge A. J.

- da je G. J. priznao ostaviteljevu oporuku kao istinitu i pravno valjanu i prihvatio se nasljedstva temeljem iste i zakona, istovremeno izjavljujući da je tom oporukom ostavitelj raspolagao stanom u S., …, koji je njemu inače darovan i za kojega je zatražio  i ishodio uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, u dokaz čemu je spisu priložen ugovor o darovanju spomenute nekretnine ispisan na tiskanom obrascu od 24. ožujka 20101. i ovjeren u potpisu darovatelja pred javnim bilježnikom J. M. Š. istog dana pod brojem OV-4142/10 te zk izvadak od 13. rujna 2010. iz kojeg proizlazi da je predmet darovanja i upisan na ime G. J.

- da je u istom ostavinskom postupku nasljednica M. T., ovdje tužiteljica, izjavila kako je oporukom povrijeđen njezin nužni dio od 1/2 dijela stana u S. te zatražila da joj se isti prizna i ograniči raspolaganje oporukom.

 

Među strankama, sporna je pravna valjanost ugovora o darovanju, kao i činjenica je li predmet darovanja bračna stečevina pok. roditelja stranaka odnosno je li darovanjem povrijeđen nužni dio tužiteljice, te je li ista namirena u svom nužnom dijelu.

 

U odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva, prvostupanjski je sud utvrdio:

 

- da je sporni ugovor sastavljen u pisanom obliku na tiskanom obrascu i ovjeren u potpisu darovatelja;

- da je točkom 3. istog Ugovora darovatelj ovlastio daroprimatelja na uknjižbu, a točkom 4. je ugovoreno kako daroprimatelj stupa u posjed darovanih nekretnina s danom zaključenja ugovora;

- da je zaključenjem Ugovora tuženik, koji inače živi u K., došao u S. u RH da bude s ocem te mu je predan ključ stana.

 

Slijedom ovih odlučnih utvrđenja prvostupanjski je sud pozivom na odredbu članka 53. stavak 1. točka 3. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, dalje: ZJB) ocijenio pravnu valjanost predmetnog ugovora odnosno zaključio je da je za istu potreban javnobilježnički akt odnosno predaja stvari u neposredan posjed. U konkretnom slučaju, da se međutim, radi o predaji u posjed darovane nekretnine jer da je tuženiku bio predan ključ stana pa je ispunjen uvjet faktičnog posjeda. Naime, da je valjalo uzeti u obzir činjenicu kako je otac stranaka ostao živjeti u predmetnom stanu i nakon darovanja i to u zajednici sa tuženikom, koji se o njemu brinuo do njegove smrti, da je tuženik imao ključeve stana, pa je zaključio da zajedničko stanovanje opravdava zaključak o neposrednom suposjedu obojice koji vrše faktičnu vlast na stvari, odnosno stanu koji je bio predmet darovanja (članak 10. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV).

 

Međutim, prvostupanjski je sud smatrao da je predmetni ugovor o prodaji zaključen u vrijeme trajanja braka roditelja stranaka te da se radilo o bračnoj stečevini (zajedničkoj imovini) roditelja stranaka, da je sada pok. Z. J. zaključio ugovor o kupoprodaji stana sa RH, kao prodavateljem, dana 12. prosinca 1995., uz ugovorenu cijenu od 77.221,20 kuna (s kamatama na obročnu otplatu u iznosu od 85.911,84 kune), plativo u 336 mjesečnih obroka, te da je temeljem istog izvršio upis vlasništva na svoje ime. Nadalje, imovinskopravne odnose sada pok. roditelja stranaka da valja razmatrati kroz odredbe zakona koji su bili na snazi u vrijeme stjecanja imovine, konkretno, Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine RH" broj 11/78, 45/89, 59/90, dalje ZBPO).

 

U smislu odredbe članka 270. ZBPO-a imovina bračnih drugova da može biti zajednička i posebna, time da je člankom 211. ZBPO-a propisano da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina.

 

Pok. Z. J. da je osim spornog kupoprodajnog ugovora sačinio i oporuku na pohrani prvostupanjskog suda iz 2008., a iz teksta koje oporuke je vidljivo da je stjecanje vlasništva u korist oporučnog nasljednika, ovdje tuženika, sada pok. Z. J. odredio nakon smrti svoje supruge, odnosno da je majka stranaka A. J. preminula 27. listopada 2009. te da iza njene smrti nije provedena ostavinska rasprava odnosno stan nije prijavljen u ostavinsku masu jer se ostavina nije ni raspravljala.

 

Stoga prvostupanjski sud smatra da time što je predmetni stan stečen za vrijeme trajanja braka roditelja stranaka, predstavlja zajedničku imovinu Z. i A. J., a da sada pok. majka stranaka svojim dijelom nije raspolagala niti dala suglasnost za raspolaganje, pa da je pok. Z. J. zaključivanjem ugovora o darovanju sa tuženikom, neovisno od toga što je isti zaključen nakon smrti njegove supruge, postupio protivno odredbi članka 277. ZBPO-a, čija pravna posljedica je ništetnost takvog ugovora, na koju sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog, kao i činjenice što se sukladno odredbi članka 4. stavak 4. ZN-a, nasljedno pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti (pa bi majka stranaka kao udjeličar u zajedničkoj imovini za pravovaljano raspolaganje trebala dati suglasnost odnosno sada nasljednici koji ulaze u njena prava i obveze, što bi u konkretnom slučaju bila tužiteljica jer je darovanje izvršen u tuženikovu korist), a što je izostalo, a tuženik suviše nije ponudio dokaze na okolnosti da se tužiteljica s darovanjem suglasila, to je prvostupanjski sud sporni ugovor o darovanju ocijenio ništetnim.

 

Kako iza smrti ostaviteljice nije doneseno rješenje o nasljeđivanju (već samo rješenje o obustavi postupka), tužiteljica da nije prekludirana u pravu tražiti provođenje ostavinskog postupka iza smrti majke i utvrđenje da u njezinu imovinu ulazi udjel u bračnoj stečevini, koji ovdje predstavlja stan.

 

Slijedom navedenog, a gore izloženog zaključka, prvostupanjski je sud po provedenom postupku utvrdio i doprinos majke stranaka u stjecanju zajedničke imovine.

 

Cijeneći duljinu trajanja zajednice roditelja stranaka, koji su bili u braku od 50-tih godina prošlog stoljeća, pa do smrti A. J. (27. listopada 2009.) imajući u vidu da je otac stranaka bio zaposlen i ostvarivao primanja, dok majka nije bila u radnom odnosu, ali je ostvarivala prihode šivanjem, pri čemu je uzet u obzir i njen očigledni angažman u održavanju kućanstva i odgoju djece, prvostupanjski je sud primjereno svim okolnostima slučaja ocijenio da je doprinos majke stranaka u stjecanju zajedničke imovine bio jednak doprinosu oca stranaka odnosno svako za 1/2 dijela.

 

Radi svega iznesenog, prvostupanjski je sud prihvatio i glavni tužbeni zahtjev pod točkom II. izreke.

 

U odnosu na protutužbeni zahtjev postavljen na isplatu iznosa od 20.000,00 kn prvostupanjski je sud utvrdio:

 

- da je tuženik u više navrata tijekom 2010. i 2011. vršio uplate s naslova naknade za grijanje H. d.o.o. u iznosima od po 200,00 kn, Gradu S. s osnova komunalne naknade u iznosima od po 85,00 kn, Državnom proračunu na ime obračune otplate stana u iznosima od po 255,69 kn, na ime sredstava zajedničke pričuve i otplaćivao po 135,46 kn odnosno s naslova potrošnje električne energije od po 150,00 kn;

- da je tuženik izvršio uplatu i 181 mjesečnih obroka u visini od 100.255,69 kn odnosno sveukupno 46.279,89 kn od kojeg iznosa je zatražio isplatu 20.000,00 kn koje čine predmet protutužbenog zahtjeva.

 

Međutim, kako ostavinski postupci iza smrti roditelja stanaka još nisu dovršeni da nije utvrđeno što kome od stranaka pripada da se ne može utvrditi je li plaćanje mjesečnih obroka rata za stan dovelo na strani tužiteljice i u kojem opsegu, do stjecanja bez osnove. Stoga, da se zahtjev za isplatu ne može smatrati dospjelim već će to biti jedino nakon okončanja ostavinskih postupaka kada će biti moguće ocijeniti postoji li potraživanje tuženika prema tužiteljici iz spomenutog osnova i u kojem opsegu.

 

Gore navedena činjenična utvrđenja u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud je su isti rezultat pravilne i potpune analize provedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a

 

o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge.

 

Stoga se žalitelj upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude kako se ne bi nepotrebno ponavljalo ono o čemu je već bilo riječi.

 

Žalbeni navodi tuženika, slijedom iznesenog, ukazuju se neosnovanim jer se istim navode i ističu oni prigovori odnosno one činjenice koje su bile isticane i tijekom prvostupanjskog postupka, a koji je prvostupanjski sud, pravilno otklonio o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge.

 

Međutim, ovaj žalbeni sud smatra da ugovor o darovanju jest ništetan, ali ne u cijelosti već u odnosu na 1/2 dijela koliki je doprinos oca parničnih stranaka navedenoj imovini koja je predmet ugovora o darovanju.

 

Prema odredbi članka 283. ZBPO-a zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno. Kako je u postupku pravilno utvrđeno da majka parničnih stranaka nije dala suglasnost svome suprugu za raspolaganje stanom u cijelosti to je njezin suprug raspolagao imovinom koja predstavlja bračnu stečevinu, svakog u 1/2 dijela, a što je suprotno prisilnom propisu odredbe članka 283. ZBPO-a.

 

Radi navedenog ugovor o darovanju djelomično je ništetan u dijelu od 1/2 dijela, pa je u odnosu na isto valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev odnosno zahtjev za uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja u navedenom dijelu, dok je za više traženo, za daljnju 1/2 dijela valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

 

Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Ovo i bez obzira na činjenicu što je djelomično preinačena odluka na način naveden u točci II. ove drugostupanjske odluke. Naime, glede ovog dijela (utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora za 1/2 dijela) nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

 

Kako, dakle, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupak na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a samo su djelomično osnovani žalbeni navodi žalitelja, to je pozivom na odredbu članka 368. stavak ¸1. ZPP-a valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I./2 i II. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku, sve sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U odnosu, pak, na tužbeni zahtjev pod točkom I./1. valjalo je presudu preinačiti sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a, na način naveden u izreci pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 30. rujna 2015.