Broj: Gžp-1090/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Verice Franić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. J., iz S., zastupane po punomoćniku I. T., odvjetniku u S., protiv tuženika: 1. T. R., iz S., 2. I. R., iz S., i 3. T. R., iz T., svi zastupani po punomoćniku D. P., odvjetniku u S., radi ukidanja ostavinskog rješenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu broj Pst-185/14 od 13. lipnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pst-185/14 od 13. lipnja 2014.

 

II. Odbacuje se dopuna žalbe kao nepravovremena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica tražila utvrditi da je naspram tuženika, kao nasljednica iza pok. M. R., isključiva vlasnica za cijelo stana površine 60 m², koji se sastoji od tri sobe i ostalih sporednih prostorija, a koji se nalazi na II. katu u zgradi anagrafske oznake sagrađene na čest. zem. 6627/42 Z.U. 11391 K.O. S.

 

Rješenjem je odbačena tužba kojim je traženo utvrditi da je tužiteljica izvanbračna supruga pok. M. R. umrlog dana ... i njegova jedina i isključiva nasljednica (točka I. izreke) te je ista obvezana naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 20.716,25 kn (točka II. izreke).

 

Protiv ove odluke žali se tužiteljica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) s prijedlogom da se odluka preinači podredno, ukine. Dana 20. listopada 2014. tužiteljica je podnijela i dopunu žalbe.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je neosnovana a dopuna žalbe je nepravovremena.

 

Prije svega, obzirom da je dopuna žalbe upućena dana 20. listopada 2014., a posljednji dan roka za žalbu bio je 30. lipnja 2014. kod činjenice da je 28. lipnja bila subota (jer je pobijana odluka zaprimljena od strane punomoćnika tužiteljice dana 13. lipnja 2014., to je u smislu odredbe članka 380. točka 1. ZPP-a, istu valjalo odbaciti kao nepravovremenu.

 

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ista izvanbračna supruga pok. M. R. umrlog dana ... te njegova jedina i isključiva nasljednica i to glede stana površine 60 m², koji se sastoji od tri sobe i ostalih sporednih prostorija, a koji se nalazi na II. katu u zgradi anagrafske oznake ... sagrađene na čest. zem. 6627/42 Z.U. 11391 K.O. S.

 

Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev u dijelu da je tužiteljica kao nasljednica iza pok. M. R., isključiva vlasnica za cijelo stana pobliže opisanog kao u izreci pobijane presude; dok je odbacio tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva usmjerenog na utvrđenje da je tužiteljica izvanbračna supruga pok. M. R., sve pozivom na odredbe članka 8. stavak 2. i članka 11. stavak 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj, 48/03, 163/03, 35/05, 127/16 i 33/15; dalje: ZN).

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

 

Naime, nije ostvaren razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a.

 

Iz procesne građe proizlazi:

 

- da je pok. M. R. preminuo ... od posljedica ciroze jetre kao dugogodišnji ovisnik o alkoholu te da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-2971/10 od 30. rujna 2010. utvrđeno da u njegovu ostavinsku masu ulazi nekretnina - stan na II. katu površine 60 m², koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija koji se nalazi u zgradi anagrafske oznake ... sagrađenoj na čest. zem. 6627/42 Z.U. 11391 K.O. S. a njegovim su nasljednicima temeljem zakona proglašeni tuženici za po 1/3 dijela a koje rješenje nije dostavljeno tužiteljici pa je ista podnijela prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti;

 

- da je ostavinski postupak bio prekinut rješenjem od 13. srpnja 2010. a do pravomoćnog okončanja postupka R1-1221/09 te da je nakon okončanja istog odbijanjem zahtjeva za utvrđenje izvanbračne zajednice ostavinski postupak nastavljen i donijeto je rješenje o nasljeđivanju;

 

- da je rješenjem Općinskog suda u Splitu broj R1-1221/09 od 6. srpnja 2010. pravomoćno odbijena tužba tužiteljice protiv tuženika radi utvrđenja izvanbračne zajednice odnosno, da su tužiteljica i pok. M. R. bili u izvanbračnoj zajednici od 01. travnja 2003. do 27. studenog 2009. uz obrazloženje da se radi o neurednom zahtjevu;

 

- da je u tijeku postupak pod brojem R1-483/10 radi utvrđenja izvanbračne zajednice;

 

- da je pok. M. R. bio korisnik C. blagovališta u vremenskom razdoblju od 2004. do 2008.;

 

- da je pok. M. R. bio povremeno korisnik jednokratne novčane pomoći od Centra za socijalnu skrb S. u 2003., 2004., 2005. i 2006.;

 

- da je pok. M. R. primao subvenciju troškova stanovanja od Grada S. u  razdoblju od 2003. do 2005. i to u 2003. i 2004. po 800,00 kn a u 2005. 1.200,00 kn;

 

- da je tužiteljica pok. M. R. ispustila dana 28. rujna 2007. punomoć na svom tekućem računu otvorenom kod S. b. d.d.;

 

- da su svjedoci - susjedi u zgradi ..., svi odreda kazivali da je tužiteljica nakon smrti majke pok. M. R. živjela s istim u stanu i da su se doimali kao skladan par s tim što je stan u kojem su isti živjeli bio u derutnom stanju;

 

- da je tužiteljica u svom stranačkom iskazu navela da je vezu s pok. M. R. započela 1998. dok je još bila u braku sa prvim suprugom; da je u prijeporni stan uselila nakon smrti njegove majke 9. srpnja 2002,, da nikada nije promijenila mjesto prebivališta već je ostala prijavljen na adresi S., ... koji stan je prodan 2003.,, da je pok. M. bio nezaposlen jedino da je imao primanja kao predstavnik suvlasnika zgrade te je znao dobiti bon od Grada S. od 200,00 kn dok je odbijen za socijalnu pomoć jer da je ona dobro zarađivala; da je troškove pogreba od oko 5.000,00 kn snosila uglavnom ona izuzev što je suprug njegove sestre podmirio 1.000,00 kn troškova pogreba, da je pok. M. znao odlaziti u C. više radi društva ali da je znao donositi hranu;

 

- da je tuženik pod 3. u svom stranačkom iskazu naveo da mu je poznato da se njegov brat viđao s tužiteljicom, da je istu znao povremeno dovoditi u stan, da su zajedno konzumirali alkohol, da je on stanovao s bratom do 2008. kada se oženio i odselio, da je po zanimanju pomorac pa je znao dulje odsustvovati iz stana, da nikada nije vidio tužiteljicu da pere, kuha ili sl., da je pok. M. dobivao socijalnu pomoć, da je struju plaćao Grad, da se hranio u C., da su sestra ili nevjesta povremeno mu prali i peglali robu, da je dio troškova pogreba snosila tužiteljica a dio tuženici.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje o osnovanosti prigovora res iuducata u svezi predmeta R1-1221/09 te o osnovanosti prigovora lis pedens u svezi predmeta R1-483/10, sve glede dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje da su tužiteljica i pok. M. R. bili u izvanbračnoj zajednici koja činjenica da je utvrđivana ili se utvrđuje u navedenim postupcima.

 

Sud prvog stupnja ukazuje na sadržaj odredbe članka 8. stavak 2. ZN-a kojom je propisano da ostavitelja na temelju zakona nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim drugom, da izvanbračna zajednica podrazumijeva zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Nadalje, odredbom članka 11. stavak 1. i 3. ZN-a propisano je da ostavitelja koji nije imao potomke nasljeđuju njegovi roditelji i bračni drug (izvanbračni drug), a ako su oba roditelja umrla prije ostavitelja bračni drug (izvanbračni drug) nasljeđuje cijelu ostavinu.

 

Prvostupanjski sud zaključuje da kod činjenice da je tužiteljica pravomoćno odbijena sa zahtjevom za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice, proizlazi da ista nije dokazala tu činjenicu slijedom čega tužiteljica nije nasljednica pok. M. R. pa je njen tužbeni zahtjev u dijelu usmjerenim na utvrđenje vlasništva prijeporne nekretnine, neosnovan. Navodi i da je njen zahtjev usmjeren na utvrđenje vlasništva bez traženja uknjižbe nedopušten.

 

Žaliteljica ukazuje da sud prvog stupnja nije pregledao predmet R1-483/10 čime da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka. Međutim, uvidom u predmet prvostupanjskog spisa, proizlazi da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 29. travnja 2014. odlučeno uz suglasnost parničnih stranaka da će se izvanraspravno pregledati spis R1-483/10.

 

Odredba članka 4. ZPP-a određuje da sud u pravilu odlučuje na temelju usmene, neposredne i javne rasprave što znači da se “u pravilu” dokazi izvode neposredno a ne obvezno. Naročito proizlazi da nije povrijeđeno načelo neposrednosti jer su upravo iste stranke nazočile provođenju svih dokaza u predmetu R1-483/10 pa je time sukladno odredbi članka 5. stavak 1. ZPP-a istima pružena mogućnost izjašnjavanja.

 

Nadalje, žaliteljica ističe u bitnom da je predmetni parnični postupak trebalo prekinuti do pravomoćnog okončanja predmeta R1-483/10 koje da je prethodno pitanje prijeporu utvrđenju prava vlasništva. Međutim, takav prijedlog nije stavljen tijekom postupka, a o takvom prekidu sud ne može odlučivati po službenoj dužnosti.

 

Ovaj drugostupanjski sud je na sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2015. odlučio da je radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja potrebno da se pred ovim drugostupanjskim sudom ponovi već izvedeni dokaz i to: pregled spisa Općinskog suda u Splitu broj R1-483/10 (jer isti nije bio priložen drugostupanjskom predmetu) pa je sukladno odredbi članka 373. b. stavak 2. i 3. ZPP-a radi ponovnog izvođenja dokaza pregleda spisa Općinskog suda u Splitu broj R1-483/10 određeno da se provođenje tog dokaza izvede u sudskoj zgradi prvostupanjskog suda pred sucem pojedincem prvostupanjskog suda jer za to postoje razlozi ekonomičnosti postupanja uz nalog sucu da preslik navedenog spisa priloži predmetu spisa i da će se po provedenom dokazu zakazati sjednica vijeća na koju će biti pozvane stranke prema odredbi članka 373. b. stavak 5. ZPP-a.

 

Prvostupanjski sud je sačinio uredovnu bilješku dana 23. travnja 2015. kojim utvrđuje da je izvršio uvid u navedeni spis, da je predloženik prigovorio presuđenoj stvari zbog odluke u predmetu R1-1221/09, da je proveden dokaz saslušanja predlagateljice, predloženika i svjedoka, da je zatražen pregled spisa R1-1221/09 te je novo ročište zakazano za 13. svibnja 2015., ali preslik spisa nije dostavio ovom sudu.

 

Na sjednici vijeća od 21. siječnja 2016. punomoćnici stranaka sud izvijestili vijeće da je u predmetu R1-483/10 još uvijek u tijeku postupak, te nisu imali nikakvih posebnih izjašnjenja s tim u vezi.

 

Kako je utvrđeno da tužiteljica tijekom provedenog postupka nije dokazala postojanje izvanbračne zajednice (a to je prethodno pitanje nužno za razrješenje prijepora vlasništva), to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva.

 

Naime, tužiteljica je pravomoćno odbijena sa zahtjevom za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice u predmetu broj R1-1221/09.

 

Osim toga, a kako je to već ukazano u ranijoj ukidnoj odluci ovog drugostupanjskog suda, zakonska definicija izvanbračne zajednice podrazumijeva zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca. Iz iskaza tužiteljice proizlazilo bi da se ista razvela od prvog supruga 1998. međutim, ta činjenica je osporena od strane tuženika a tijekom postupka nije dostavljen dokaz o razvodu braka tužiteljice. Osim toga, tužiteljica u predmetu R1-1221/09 u tužbi tvrdi da je izvanbračna zajednica trajala od 1. travnja 2003. pa do smrti pok. M. R. Iz procesne građe proizlazi da su pok. M. R. i tužiteljica živjeli zajedno određeno vrijeme i povremeno te moguće, dijelili i troškove, ali samo zbog činjenice zajedničkog stanovanja ne bi se moglo zaključiti da bi se radilo o izvanbračnoj zajednici pa da bi tužiteljica slijedom navedenog, bila pozvana na nasljeđe kao izvanbračna supruga.

 

Stranke nisu predlagale nove dokaze na utvrđenje relevantnih činjenica glede okolnost eventualnog međusobnog pomaganja tužiteljice i pok. M. R. (gotovo je nevjerojatno da je isti bio korisnik karitativnih ustanova u navedenoj mjeri a tužiteljica je navodno radila kao menadžerica), na okolnost je li pok. R. uopće i koristio ovlaštenje predizanja novca sa računa tužiteljice i u kojoj mjeri te može li se iz toga zaključiti je li to bilo redovito, je li to bilo u svrhu podmirenja zajedničkih životnih troškova i sl.; okolnosti pomoći tužiteljice pok. M. R. dok je ovaj bio bolestan što je zahtijevalo posebnu njegu, pažnju, nadzor i dr., okolnosti o radu u domaćinstvu (svjedoci iskazuju o derutnom stanju stana), kao i njihovom psihičkom naporu i fizičkom radu te o ponašanju tijekom trajanja njihove zajednice, međusobnoj ekonomskoj i emotivnoj upućenosti i dr. što čini izvanbračnu zajednicu.

 

Kod činjenice da je pok. M. R. preminuo ... ovdje je primijeniti odredbu članka 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07, dalje: ObZ) kojom je propisano da se odredbe ovog Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. No, tužiteljica nije dokazala takvu zajednicu.

 

Ukoliko pak, tužiteljica u izvanparničnom postupku uspije pravomoćno utvrditi tu činjenicu, imati će pravo podnijeti prijedlog za ponavljanje ovog parničnog postupka.

 

Pravilna je i odluka o trošku jer je ista ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a i jer je isti pravilno izračunat.

 

Slijedom naprijed iznijetog, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti i potvrditi presudu u cijelosti temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Glede rješenja, u cijelosti se upućuje na razloge prvostupanjske odluke a koji su potkrijepljeni sadržajem gore prezentiranih dokaza i zaključaka od strane ovog suda pa je isto valjalo potvrditi temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

U Splitu 21. siječnja 2016.