Broj: Gž-2899/2015-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Crnković, predsjednika vijeća te Vesne Rist, suca izvjestitelja i Dubravke Butković Brljačić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. R. iz R., protiv tuženika 1. D. T. i 2. S. T., oboje iz H., zastupanih po punomoćniku D. L. K., odvjetniku iz R., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, rješavajući žalbu tuženih izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-2354/2008 od 11. srpnja 2011. godine, u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2016. godine,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tuženih kao neosnovana te se   p o t v r đ u j e   presuda Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-2354/2008 od 11. srpnja 2011. godine u točki I., II., IV. i V. izreke.

Obrazloženje

              Citiranom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice da je izjava o odricanju (ustupanju) od 5. listopada 2006. godine, kojom je 1.-tuženik D. T. ustupio nasljedni dio iza pok. M. T. 2.-tuženoj S. T., bez pravnog učinka u dijelu potrebnom za ispunjenje novčane tražbine tužiteljice u iznosu od 227.464,89 kn, 8.366,50 kn, 3.172,00 kn, 2.600,00 kn, sve uz zakonsku zateznu kamatu te u iznosu od 12.750,00 kn (točka I. izreke). Istom presudom prihvaćen je i tužbeni zahtjev tužiteljice da je 2.-tužena dužna tužiteljici dopustiti da svoje novčane tražbine prema 1.-tuženiku namiri prodajom 1/3 dijela nekretnine kat.čest. 1686/1 zk.ul. 1452 k.o. H. i kat.čest. 1682/2 zk.ul. 2361 k.o. H. te osobnog vozila Renault Twingo reg. oznake ... (točka II. izreke). Točkom IV. izreke presude odlučeno je da se 2.-tužena može osloboditi obveze iz točke II. izreke namirenjem novčanih tražbina tužiteljice iz točke I. izreke presude. Točkom V. izreke presude tuženi su obvezani tužiteljici nadoknaditi troškove parničnog postupka od 46.125,00 kn. Istom presudom odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice (točka III. izreke) i preostali zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka VI. izreke).

              Rješenjem, sadržanim u istoj presudi, određena je privremena mjera zabranom otuđenja ili opterećenja nekretnina kat.čest. 1686/1 i 1682/2 k.o. H. uz određivanje zabilježbe ove zabrane u zemljišnim knjigama te uz određivanje trajanja određene privremene mjere (točka I/1, I/2, I/3 i I/4). Točkom II. izreke citiranog rješenja odbijen je prijedlog tužiteljice za zabilježbu spora na nekretninama kat.čest. 1686/1 i 1686/2 k.o. H..

              Tuženi su podnijeli žalbu protiv prvostupanjske presude (točka I., II., IV. i V. izreke) iz svih žalbenih razloga čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; ZPP) i predložili da se prvostupanjska presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice ili da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Žalba tuženih je neosnovana.

              Predmet spora stranaka odnosi se na pobijanje dužnikovih pravnih radnji, odnosno na pobijanje nasljedničke izjave 1.-tuženika D. T. od 5. listopada 2006. godine kojom je svoj nasljednički dio iza pok. M. T. ustupio 2.-tuženoj S. T. uz tužbeni zahtjev na namirenje novčanih tražbina tužiteljice na nekretninama i pokretninama 2.-tužene koje je stekla na temelju navedene izjave u ostavinskom postupku iza pok. M. T..

              Iz nasljedničke izjave od 5. listopada 2006. godine (ovjerene po javnom bilježniku V. Ć. iz R.-OV-21258/06) prvostupanjski je sud utvrdio da je u istoj navedeno da se D. T. "odriče nasljedstva iza pok. M. T. u korist majke S. T.". Nadalje prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da 1.-tuženik D. T. nema dovoljno sredstava za ispunjenje svoje obveze prema tužiteljici, a koja obveza se temelji na ovršnim ispravama-presudi Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-2789/04 od 5. srpnja 2005. godine i rješenju o ovrsi Općinskog suda u Rijeci posl.br. Ovr-1011/2008 od 9. travnja 2008. godine. Budući da odricanje od nasljedstva u korist 2.-tužene S. T. (majke 1.-tuženika) u ostavinskom postupku koji se je vodio iza pok. M. T. (oca/supruga tuženih) predstavlja besplatno raspolaganje određenom imovinom prvostupanjski je sud primjenom čl. 66., čl. 67. st. 3. i 4. i čl. 70. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08; ZOO/05) prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na gubitak pravnog učinka navedene izjave od 5. listopada 2006. godine i to u dijelu potrebnom za ispunjenje novčanih tražbina tužiteljice uz trpljenje namirenja prisilne naplate novčanih tražbina na 1/3 dijela nekretnina i pokretnina 2.-tužene S. T. stečene nasljeđivanjem na temelju navedene izjave od 5. listopada 2006. godine. Rješenjem, sadržanim u istoj presudi, prvostupanjski je sud prihvatio i prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom otuđenje ili opterećenja nekretnina kat.čest. 1686/1 i 1682/2 k.o. H. uz primjenu čl. 298. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08; OZ). Odluku o troškovima parničnog postupka prvostupanjski je sud donio primjenom čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a.

              Neosnovano tuženi prvostupanjsku presudu pobijaju zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo relevantno utvrđene činjenice na kojima je temeljio odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice i razloge o relevantnoj primjeni materijalnog prava.

              Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda tuženi su u žalbi naveli da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice jer da nije cijenio čl. 133. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03, 163/03, 35/05; ZN) prema kojem odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično niti pod uvjetom te da se odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra odricanjem od nasljedstva nego izjavom o ustupu nasljednog dijela.

              Predmet spora stranaka ne odnosi se na pravovaljanost nasljedničke izjave 1.-tuženika od 5. listopada 2006. godine već na tužbeni zahtjev koji se odnosi na pobijanje dužnikovih pravnih radnji, odnosno u konkretnom slučaju na pobijanje navedene izjave 1.-tuženika kao dužnika tužiteljice, a koji pravni institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji je uređen odredbama čl. 66.-čl. 71. ZOO/05. Stoga su neosnovani opisani žalbeni razlozi tuženih kojima ukazuju na čl. 133. ZN-a.

              Točno je da se odricanje u korist određenog nasljednika smatra izjavom o ustupu nasljednog dijela u korist određenog nasljednika, međutim, u konkretnom sporu navedena izjava 1.-tuženika mora se prosuđivati kao pravna radnja 1.-tuženika poduzeta na štetu tužiteljice kao vjerovnika jer tužiteljica podnesenom tužbom traži zaštitu svojih prava u okviru pobijanja pravnih radnji 1.-tuženika kao dužnika. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužiteljica prema 1.-tuženiku ima dospjele novčane tražbine (utvrđene citiranim ovršnim ispravama) te da 1.-tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje istih i da je nasljedničkom izjavom od 5. listopada 2006. godine raspolagao svojim nasljednim dijelom (stečenim smrću oca-pok. M. T.) na način da je svoj nasljedni dio ustupio 2.-tuženoj (majci). Takva utvrđenja potvrđuju da su ispunjenje pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužiteljice uz primjenu čl. 66., čl. 67. st. 3. i 4. i čl. 70. ZOO/05 te da nasljednička izjava koju je 1.-tuženik označio kao izjavu o odricanju umjesto izjavu o ustupu nasljednog dijela ne dovodi u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda, odnosno čl. 67. st. 4. ZOO/05. Odricanje od nasljedstva u korist određenog sunasljednika predstavlja izjavu o ustupanju nasljednog dijela pa takva izjava nasljednika predstavlja njegovo raspolaganje naslijeđenom imovinom obzirom da je 1.-tuženik kao nasljednik disponirao svojim stečenim nasljednim dijelom na način da je stečenu imovinu otuđio u korist 2.-tužene, a koje raspolaganje potvrđuje da se radi o pravnoj radnji iz čl. 66. vezano za čl. 67. st. 4. ZOO/05.

              Tuženi su u žalbi osporili i pravilnost visine dosuđenih troškova parničnog postupka navodeći da je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio previsoki iznos troškova parničnog postupka. Opisani žalbeni razlog tuženih je također neosnovan jer je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima parničnog postupka pravilno primijenio čl. 155. ZPP-a uključujući i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 91/04., 37/05., 59/07. i 148/09.; Tarifa) odnosno Tbr. 7/1, 8, 9, 42 i 48.

              Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

              Prvostupanjska presuda u točki III. i VI. izreke i prvostupanjsko rješenje sadržano u prvostupanjskoj presudi, kao nepobijani, ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 4. svibnja 2016. godine