Broj: Rev 2747/14-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice V. M. iz Z., i II-tužitelja mlljt. M. M. iz Z., zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici V. M., a ova zastupana po punomoćnici Lj. M.-P., odvjetnici u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5006/12-4 od 17. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4518/10-20 od 30. prosinca 2011., u sjednici održanoj 24. siječnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5006/12-4 od 17. lipnja 2014. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4518/10-20 od 30. prosinca 2011. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4518/10-20 od 30. prosinca 2011. odbijen je zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženoj naloži isplatiti im iznos 88.119,03 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 17. ožujka 2009. do isplate, a na ime neisplaćene zatezne kamate obračunate na pojedine iznose osobne invalidnine i posebnog dodatka koji su pripadali njihovom predniku sada pok. M. M. za razdoblje od 1. kolovoza 2001. do 31. srpnja 2005., te je ujedno tužiteljima naloženo isplatiti tuženoj iznos 4.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 30. prosinca 2011. do isplate na ime parničnih troškova.

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5006/12-4 od 17. lipnja 2014. potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su izjavili reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporna pravna pitanja:

 

1. Da li na I. i II. tužitelje kao zakonske nasljednike iza sada pok. M. M. u smislu odredbe čl. 5. Zakona o nasljeđivanju prelaze sva prava koja je imao ostavitelj u trenutku njegove smrti, a koja prava podrazumijevaju pravo na isplatu glavnice s osnova osobne invalidnine i posebnog dodatka (nedvojbeno joj pripada jer im je osobna invalidnina i posebni dodatak isplaćen), a ukoliko dužnik zakasni s ispunjenjem tražbine i pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata?

 

2. Da li nasljeđivanjem prava zakonski nasljednik stupa na mjesto ostavitelja i da li ima pravo glede naslijeđenog prava aktivno sudjelovati u postupku radi naplate zakonskih zateznih kamata za slučaj da dužnik zakasni s ispunjenjem tražbine obzirom na činjenicu da se kod nasljeđivanja radi o sveopćem pravnom sljedništvu?

 

3. Da li nasljednici nasljeđuju ostaviteljevu tražbinu samo u odnosu na glavnicu ili tražbina obuhvaća i sporedna potraživanja?

 

4. Da li se u odnosu na pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata primjenjuje odredba čl. 29. st. 1. koja određuje da ukoliko dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate?

 

5. Da li je u konkretnom slučaju primjenjiva odredba čl. 29. st. 1. ZOO-a obzirom na pravo tužitelja da pored glavnice osnovano zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata neovisno o tome kada je državni ured tužene zaprimio rješenje temeljem kojeg je u odnosu na sada pok. M. M. ukinuo rješenje koji mu je nezakonito ukinuo status hrvatskog vojnog invalida, pa se smatra da mu navedeni status nikad nije ukinut?

 

smatrajući rješenje istih važno za odluku u ovoj pravnoj stvari, a koja i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer da je glede istih Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Rev 2510/10 od 11. siječnja 2012. i Rev 46/07 od 30. siječnja 2008. izrazio pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude. Smatra stoga da je potrebno usuglašavanje sudske prakse, a radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloženo je stoga preinačenje pobijane presude prihvaćanjem zahtjeva tužitelja uz naknadu im parničnih troškova, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

U reviziji svojim postavljenim pitanjima tužitelji sadržajno problematiziraju pitanja:

 

- je li na iznose osobne invalidnine i posebnog doplatka na koje je sada pok. M. M. imao pravo na temelju pravomoćnog rješenja Ureda za obranu P., Klasa: UP/I-562-02/95-139/35, Ur.broj 512-175-04-97 od 22. siječnja 1997. izmijenjenog rješenjem Ministarstva obrane, Klasa: 562-02/97-01/2326, Ur.broj 512-21-05-97-2 od 26. veljače 1997. u razdoblju od 1. kolovoza 2001. do 31. srpnja 2005. u ukupnom iznosu 105.570,30 kn, a koji su mu bili neisplaćeni zbog nezakonitog rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Klasa: UP/II-562-02/01-1801/32, Ur.broj 519-04/1-4-06-7 od 31. siječnja 2006., a koje rješenje je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-2683/06 od 10. travnja 2008. poništeno, pripada zatezna kamata od trenutka njihovog dospijeća sukladno rješenjima kojima su ta prava sada pok. M. M. bila priznata?

 

- je li tužitelji, a kojima je kao zakonskim nasljednicima pok. M. M. isplaćen iznos 105.570,30 kn s osnova neisplaćene mu osobne invalidnine i posebnog doplatka na temelju dopunskog rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice A. C. iz P. broj O-709/05 od 9. siječnja 2009. pripada potraživati zatezne kamate na taj iznos i od kada?

 

smatrajući faktično rješenje istih važnim za odluku u ovoj pravnoj stvari obzirom da su nižestupanjski sudovi njihove zahtjeve ocijenili neosnovanim i to:

 

- prvostupanjski sud ocijenivši da je obveza tužene na isplatu novčanog iznosa na ime zaostataka osobne invalidnine i posebnog dodatka sada pok. M. M. nasljeđivanjem po tužiteljima, nastala pravomoćnošću dopunskog rješenja o nasljeđivanju – 12. veljače 2009., te po njegovom dostavljanju Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti 27. veljače 2009. je ovo izvršilo uplatu tužiteljima 16. ožujka 2009., zbog čega smatra da nije bilo zakašnjenja na strani tužene, a time ni obveze na isplatu zatezne kamate u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a

 

- drugostupanjski sud pak ocijenivši da su predmet dopunskog rješenja o nasljeđivanju bili samo zaostaci osobne invalidnine i posebnog dodatka sada pok. M. M. kao hrvatskom ratnom vojnom invalidu, pripadajući mu na temelju rješenja Ministarstva branitelja, Ured za obranu P., Klasa: UP/I-562-02/95-139/35, Ur.broj 512-175-04-97-4 i rješenja Klasa: 562-02/97-01/2326, Ur.broj 512-21-05-97-2, a ne i zatezne kamate na isti, zbog čega ocjenjuje da tužitelji nisu aktivno legitimirani u ovom postupku potraživati utuženi iznos na ime zatezne kamate na iznos glavnice već isplaćene im na temelju dopunskog rješenja o nasljeđivanju.

 

Takvom shvaćanju nižestupanjskih sudova revidenti suprotstavljaju pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama Rev 46/07 od 30. siječnja 2008. i Rev 2510/10 od 11. siječnja 2012., a u kojima da je o tim pitanjima izraženo pravno shvaćanje suprotno onom u pobijanoj presudi.

 

Iz sadržaja obrazloženja presude Rev 46/07 od 30. siječnja 2008. razvidno je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući o zahtjevu tužitelja u tom sporu za isplatu mu osobne invalidnine i posebnog dodatka utvrđenog na temelju pravomoćnog rješenja Ministarstva obrane od 16. srpnja 1997. prihvatio njegov zahtjev upravljen prema tuženoj Republici Hrvatskoj izrazivši pravno shvaćanje da kada je zbog revizije rješenja, a kojim je to pravo bilo priznato tom tužitelju, je njemu bila uskraćena isplata pripadajuće invalidnine i dodatka te ti iznosi isplaćeni naknadno jer je utvrđeno da nema mjesta reviziji njegovog statusa, je tužena bila u obvezi izvršiti isplatu tih neisplaćenih iznosa, a na temelju pravomoćnog i izvršnog rješenja od 16. srpnja 1997., a budući je tužena neisplatom pripadajućih iznosa invalidnine i dodatka zbog vršene revizije pala u zakašnjenje, je dužna plaćati zatezne kamate na dospjele pojedinačne mjesečne iznose od njihovog dospijeća do isplate, sukladno odredbi čl. 277. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima.

 

U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2510/10 od 11. siječnja 2012. u tumačenju odredbe čl. 5. Zakona o nasljeđivanju izraženo je pravno shvaćanje da ostaviteljevom smrću na nasljednike prelaze sva prava koja je imao ostavitelj osim strogo osobnih prava koja se ne mogu nasljeđivati zbog svoje pravne naravi, slijedom čega ocjenjuje da u okolnostima tog slučaja potraživanje koje je ostavitelj imao prema tuženicima u tom postupku a na temelju stečenog bez osnova, prelaze na nasljednike neovisno što ostavitelj nije bio podnio tužbu radi ostvarivanja potraživanja, dakle da su tužitelji kao nasljednici aktivno legitimirani u tom postupku.

 

Polazeći od pravnih shvaćanja izraženih u navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a na koje se revidenti pozivaju i uspoređujući ih s pravnim shvaćanjem izraženim u pobijanoj presudi, proizlazi da se isti međusobno razilaze, zbog čega je zaključiti da je revizija podnesena u ovom postupku izjavljena sukladno čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), te je kao takva dopuštena ali i osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu im utuženog iznosa s osnova zatezne kamate na iznos 105.557,30 kn isplaćen im na temelju rješenja o dopunskom nasljeđivanju iza sada pok. M. M., a koji da je zbog postupka revizije rješenja kojim mu je bilo utvrđeno pravo na invalidninu i posebni dodatak kao hrvatskom branitelju, nije isplaćen za života, već sa  zakašnjenjem i baš tužiteljima kao njegovim zakonskim nasljednicima.

 

Iz stanja spisa predmeta razvidno je:

 

- da je rješenjem Ministarstva branitelja, Ured obrane P., Klasa: UP/I-562-02/95-139/35, Ur.broj 512-175-04-97-4 od 22. siječnja 1997. i rješenja Klasa: 562-02/97-01/2326, Ur.broj 512-21-05-97-2 od 26. veljače 1997. sad pok. M. M. priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida treće skupine sa 90% oštećenja organizma za stalno i 60% zbog  ozljeda zadobivenih u Domovinskom ratu i 40% zbog posttraumatskog stresnog poremećaja, na temelju kojih pravomoćnih i izvrših rješenja je njemu tužena i isplaćivala osobnu invalidninu i posebni dodatak,

 

- da su u postupku obnove po službenoj dužnosti ta rješenja ukinuta rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Klasa: UP/II-562-02/01-180/32, Ur.broj 519-04/1-4-06-07 od 31. siječnja 2006. te je utvrđeno da M. M. prestaje status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata zaključno sa 31. svibnja 2001., slijedom čega je tužena obustavila daljnju isplatu osobne invalidnine i posebnog dodatka M. M.,

 

- da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-2683/06 od 10. travnja 2008. to rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Klasa: UP/II-562-02/01-1801/32, Ur.broj 519-04/1-06-7 od 31. siječnja 2006. poništeno,

 

- da je M. M. preminuo .... nakon čega

 

- da je rješenjem Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Služba za opću upravu i društvene djelatnosti, Klasa: UP/I-562-02/08-01/108, Ur.broj 2163-05-04-08-2 od 20. studenoga 2008. utvrđeno da M. M. prestaje status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i po toj osnovi pripadajuća osobna invalidnina sa danom 31. srpnja 2005., a posebni doplatak sa danom 6. studenoga 2001.,

 

- da su tužitelji kao zakonski nasljednici pok. M. M. u ostavinskom postupku vođenom iza njegove smrti u ostavinsku masu prijavili i neisplaćene mu iznose osobne invalidnine i posebnog dodatka koji su dopunskim rješenjem o nasljeđivanju javne bilježnice A. C. iz P. broj O-709/05 od 19. siječnja 2009. raspoređeni tužiteljima svakome za po 1/2 dijela,

 

- da je po pravomoćnosti tog rješenja 12. veljače 2009. i njegovog dostavljanja Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti isto 16. ožujka 2009. isplaćen tužiteljima iznos 105.570,30 kn na ime neisplaćenih zaostataka osobne invalidnine i posebnog dodatka, a koji se odnose na razdoblje dok je njihova isplata bila obustavljena na temelju upravnog rješenja koje je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poništeno,

 

- da tužena otklanja obvezu plaćanja zatezne kamate na naknadno izvršenu isplatu pripadajućih iznosa nasljednicima pok. M. M.

 

Tužena je obustavila isplatu osobne invalidnine i posebnog dodatka pok. M. M., a koja prava su mu bila priznata na temelju rješenja Ureda za obranu P., Klasa: UP/I-562-02/95-139/35, Ur.broj 517-175-04-97 od 22. siječnja 1997. i izmijenjenog rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Klasa: 562-02/97-01/2326, Ur.broj 512-21-05-97-2 od 26. siječnja 1997., na temelju rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti donesenog u postupku obnove, Klasa: UP/II-562-02/01-1801/32, Ur.broj 519-04/1-4-06-7 od 31. siječnja 2006.

 

To rješenje međutim je poništeno presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-2683/06 od 10. travnja 2008., što ima za posljedicu da se time poništavaju i sve pravne posljedice koje je takvo rješenje bilo proizvelo. U konkretnom slučaju to znači da poništenjem rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 31. siječnja 2006. su rješenje Ureda za obranu P. od 22. siječnja 1997. i Ministarstva obrane od 26. siječnja 1997., a kojima su sad pok. M. M. priznata prava na osobnu invalidninu i posebni dodatak ostala i dalje na snazi i proizvode pravni učinak u smislu obveze tužene na isplatu tih iznosa, a kako su oni mjesečno dospijevali, sve dok su za to postojali zakonski razlozi. Dakle, tim rješenjima nastala je i postojala je obveza tužene na isplatu pripadajućih iznosa sada pok. M. M. sve u smislu odredbe čl. 20. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), te čl. 45. i čl. 55. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 108/96) i čl. 87. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata („Narodne novine“, broj 33/92, 57/92, 77/92, 58/93, 2/94, 76/94, 108/95 i 82/01), a koju tuženik međutim u spornom razdoblju nije izvršavao prema M. M. zbog nezakonito donesenog rješenja u postupku obnove od 31. siječnja 2006., posljedica čega je zakašnjenje tužene u isplati pripadajućih novčanih naknada sada pok. M. M., sada naslijeđenih po tužiteljima.

 

Prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

 

Kako je već rečeno tužena je tužiteljima kao nasljednicima pok. M. M. glede novčanih tražbina prema tuženoj s osnova neisplaćene osobne invalidnine i posebnog dodatka isplatila određeni iznos na ime glavnog novčanog duga, no kako su ove isplate uslijedile sa zakašnjenjem u odnosu na vrijeme kada je tužena na temelju pravomoćnih i ovršnih rješenja, a na temelju kojih je sada pok. M. M. polagao pravo na mjesečne isplate tih naknada, to je tužena u obvezi na tako isplaćene iznose glavnice isplatiti tužiteljima i pripadajuće zatezne kamate. U tom pravcu ovaj sud već je izrazio svoje pravno shvaćanje u prethodno navedenoj presudi broj Rev 46/07 od 30. siječnja 2008. i kod kojeg ostaje i dalje. S druge pak strane tužitelje, kao zakonske nasljednike sada pok. M. M. pripada potraživati sva ona prava koja bi pripadala i njemu s osnova nezakonito uskraćenih mu prava na osobnu invalidninu i posebni dodatak, dakle uz glavnicu potraživati i zatezne kamate. Radi se o nasljedivom imovinskom pravu na potraživanje dospjelih novčanih tražbina, u odnosu na čije ispunjenje u slučaju zakašnjenja dužnika, vjerovnika pripada potraživati zateznu kamatu, sve na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, pa su tužitelji dakle aktivno legitimirani. U tom pravcu, a glede aktivne legitimacije potraživati nasljedivo imovinsko pravo od strane nasljednika ostavitelja je ovaj sud već izrazio u svojem pravnom shvaćanju u rješenju broj Rev 2510/10 od 12. siječnja 2012., a kojem je pravno shvaćanje iz pobijane presude suprotno.

 

U smislu prednje navedenog, a kako su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja glede prava tužitelja na potraživanje zateznih kamata sa zakašnjenjem isplaćena novčana davanja, a zbog čega je propušteno ocijeniti visinu utuženog iznosa, to je prihvaćanjem revizije trebalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 24. siječnja 2017.