Broj: Gž-261/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Lidiji Oštarić Pogarčić, u ostavinskom postupku iza pok. B. K., OIB:…, s posljednjim prebivalištem u S. B., rješavajući žalbu oporučne  nasljednice N. V. iz Z., OIB: … zastupane po punomoćnicima iz Z. odvjetničkog ureda I. Đ.-V. i K. B., odvjetnika iz S. B., izjavljenu protiv rješenja O. suda u S. B., poslovni broj O-258/16-8 od 17. siječnja 2017. godine, dana 20. srpnja 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvaženjem žalbe oporučne nasljednice N. V. p r e i n a č a v a   s e  rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj O-258/16-8 od 17. siječnja 2017. godine u dijelu točke II., III. i IV. izreke i rješava:

 

1.Upućuju se zakonski nasljednici D. K. iz Z., sada s boravištem u S., 5406, 60615, OIB: ..., i R. K. iz S. B., OIB: ….u roku od 30 od dana dostave ovog rješenje pokrenuti parnicu protiv oporučne nasljednice N. V. iz Z., radi osporavanja pravne valjanosti oporuka ostavitelja B. K. od 26. listopada 2015. godine i 1. studenoga 2015. godine i prava oporučne nasljednice na nasljedstvo iza ostavitelja, te o pokretanju parnice izvijestiti sud prvog stupnja dostavom primjerka tužbe.

 

              Ukoliko navedeni nasljednici ne pokrenu parnicu u određenom roku, ostavinski postupak okončat će se temeljem stanja u spisu i bez obzira na njihov zahtjev u pogledu kojeg su upućeni na parnicu.

 

              2. Prekid ostavinskog postupka trajat će do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na koji su nasljednici upućeni.

 

Obrazloženje

 

              Sud prvog stupnja je točkom I. izreke rješenja prekinuo ostavinski postupak iz ostavitelja B. K..

 

              Točkom II. izreke uputio je sestru ostavitelja N. V. da u roku od 30 dana po pravomoćnosti rješenja pokrene parnični postupak protiv zakonskih nasljednika i to sina D. K. i supruge R. K. radi utvrđenja spornih činjenica od kojih ovisi postojanje bračne zajednice ostavitelja i R. K., te činjenica o kojima ovisi  valjanost oporuke ostavitelja.

              Točkom III. izreke određeno je da će prekid ostavinskog postupka trajati do pravomoćnog okončanja tog parničnog postupka.

              Točkom IV. izreke odlučeno je da ukoliko nasljednica ne pokrene parnične postupke u ostavljenom roku, će se nastaviti ostavinski postupak bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je ona upućena na parnicu.

 

Protiv dijela tog rješenja u točkama II.-IV. izreke žalbu podnosi oporučna nasljednica N. V. pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - u nastavku teksta ZPP) u svezi s odredbom iz čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 81/03, 163/03, 35/05; dalje ZN) .

Navodi kako su zakonski nasljednici ostavitelja osporili pravnu valjanost vlastoručnih oporuke koje je ostavitelj sačinio smatrajući očito njeno pravo manje vjerojatnim. Međutim, da je kod donošenja takvog pravnog zaključka pogrešno primjenjeno materijalno pravo. Pri tome da je takav zaključak pogrešno temeljio na nalazu i mišljenju vještaka grafologa koji su isti dostavili, ali je sačinjen ne po nalogu suda, već po zahtjevu navedenih nasljednika. Osim toga, da je vještak u nalazu naveo da je prilikom vještačenja imao na uvidu presliku oporuke i potpis oporučitelja na oporuci uspoređivao sa potpisom na ostalim dostavljenim dokumentima, ali da su i ti dokumenti dostavljeni u preslici.             

Konačno, da je vještak u nalazu naveo da bi decidirano mišljenje o tome da li je oporučitelj potpisao tu oporuku, bilo nužno imati na raspolaganju izvornik oporuke, pa dakle i izvornik druge dokumentacije, zaključujući kako vrlo vjerojatno on nije potpisao oporuku, ali da ju je napisao. Prema mišljenju iste, već takvi rezultati vještačenja dovode u dvojbu objektivnost nalaza, jer da se postavlja pitanje zbog čega bi oporučitelj napisao cijeli tekst oporuke, a potom isti ne bi potpisao. Stoga da u konkretnoj situaciji takav nalaz nije bilo moguće prihvatiti, a osim toga da u ovoj fazi postupka sud ne može ocjenjivati izvjesnost rezultata kontradiktornog parničnog postupka i na temelju toga izvoditi zaključke o vjerojatnosti prava pojedinog nasljednika. Prema mišljenju ove nasljednice u takvoj situacij sud je trebao zauzeti pravni stav da je manje vjerojatno ono pravo koje se temelji na zakonu, od onog koje se temelji na ispravama, odnosno oporuci.

Stoga smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je nju uputio pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja spornih činjenica o kojima ovisi valjanost oporuke ostavitelja, jer da se uopće postavlja pitanje kakav bi zahtjev trebala postaviti, s obzirom da se prema njenom mišljenju radi o valjanoj oporuci.

              Predlaže da se uvažanjem žalbe pobijano rješenje preinači te zakonske nasljednike uputi na parnicu radi utvrđenja nevaljanosti navedene oporuke.

              Žalba je osnovana.

Ispitujući u povodu izjavljene žalbe rješenje u pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi njegovim donošenjem bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Međutim, osnovano oporučna nasljednica u žalbi ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pobijanom dijelu rješenja. Naime, iz utvrđenja suda prvog stupnja i sadržaja spisa proizlazi da je na ostavinskoj raspravi kod javnog bilježnika kao povjernika suda, sestra ostavitelja N. V. iz Z. dostavila dvije vlastoručne oporuke koje datiraju sa danom 26. listopada 2015. godine i 1. studenoga 2015. godine, koje su pročitane i proglašene sukladno čl. 205. ZN-a. Oporukom od 26. listopada 2015. godine da je istoj ostavio osobni automobil O. A., a oporukom od 1. studenoga 2015. godine da je sve ranije sačinjene oporuke stavio izvan snage, te svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavio sestri N. V..

Zakonski nasljednici ostavitelja D. K. i R. K. izjavili su da ne priznaju istinitim i valjanim te oporuke ostavitelja, jer da iste nije vlastoručno potpisao, tako da ne predstavljaju njegovu pravu volju, dok je oporučna nasljednica to osporila tvrdnjama da je on iste sastavio i potpisao, te da se radi o njegovim vlastoručnim oporukama koje je sačinio sukladno svojoj volji, u smislu odredbe čl. 30. ZN-a. Uz to, ista je poricala da bi u vrijeme života ostavitelja postojala bračna zajednica između njega i supruge R. K., jer da je prestala upravo njenom krivnjom, zbog čega se ona i brinula o njemu sve do smrti.

Odredbom čl. 225. stavkom 1. i 2. ZN-a, propisano je da će sud na parnicu ili upravni postupak uputiti stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim, te da će u slučaju prekida odrediti rok, ne duži od trideset dana, u kojem upućena stranka treba pokrenuti postupak na koji je upućena i o tome obavijestiti ostavinski sud.

 

Kako oporučna nasljednica osporava supruzi ostavitelja kao zakonskoj nasljednici pravo na nasljedstvo, jer smatra da između njih nije postojala zajednica života, to su sporne činjenice od kojih ovisi nasljedno pravo iste, pa je pravilnom primjenom citirane odredbe istu uputio protiv zakonskih nasljednika na parnicu, u kojem dijelu je to rješenje nepobijano.

Međutim, pogrešno je primijenio citiranu zakonsku odredbu kada je oporučnu nasljednicu uputio na parnicu radi utvrđenja pravne valjanosti navedenih oporuka ostavitelja.

 

Naime, ista je priložila oporuku od 26. listopada 2015. godine i 1. studenoga 2015. godine i tvrdi da su to vlastoručne oporuke ostavitelja kojima je raspolagao svojom imovinom za slučaj smrti i to u njenu koristi, jer da se o njemu brinula. Zakonski nasljednici su to osporili tvrdnjama da on oporuke nije sastavio niti potpisao. Dostavili su u spis nalaz i mišljenje vještaka za rukopise i dokumente M. K., sačinjenog na njihov zahtjev, izvan suda, u kojem je u bitnom vještak naveo da je tekst oporuke vjerojatno napisan rukom ostavitelja, ali da se ne može isključiti mogućnost (tehničke) manipulacije rukopisom imenovane osobe, jer su utvrđene nekonzistentnosti u tekstu dokumenta, što bi značilo, ako se sumnje potvrde krivotvorenje dokumenta u cijelosti. Nadalje, zaključak je vještaka da potpis koji se nalazi ispod teksta oporuke vrlo vjerojatno nije napisan rukom B. K., ali da bi se dalo decidirano mišljenje glede zahtjeva vještačenja, da bi bilo nužno imati na raspolaganju (analizi) izvornik oporuke.

S obzirom na navedeno, u konkretnoj situaciji, prema mišljenju ovoga suda dvojbena je pravna valjanost navedenih oporuka, kada je oporučna nasljednica iste dostavila i proglašene su, a zakonski nasljednici poriču valjanost istih prilažući nalaz vještaka grafologa sačinjen na njihov zahtjev kojim je dovedena u sumnju njihova vjerodostojnost, je pravilnom primjenom odredbe čl. 225. st. 1. ZN-a valjalo zakonske nasljednike uputiti na parnicu radi osporavanja pravne valjanosti navedenih oporuka. Osnovano se pri tome u žalbi tvrdi da se manje vjerojatnim s obzirom na priložene oporuke, ima smatrati pravo zakonskih nasljednika, ne dovodeći time u pitanje njihovo pravo da u kontradiktornom parničnom postupku dokazuju da se radi o pravno nevaljanim oporukama.

Stoga je uvaženjem žalbe oporučne nasljednice navedeno rješenje preinačeno u dijelu toč. II., III. i IV. izreke na način naveden u izreci ovog rješenja.

Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 5. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 175. st. 2. ZN-a odlučeno je kao u izreci.

 

U Rijeci, dana 20. srpnja  2017. godine