Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Rev 193/14-2 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev 193/14-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki  članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E. C. C. d.o.o. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. R. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. & P. u Z., protiv prvoovršenika M. H. iz G. P., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica M. L., odvjetnica u D. i drugoovršenice V. H. iz G. P., OIB:..., radi namirenja novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja  protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2236/2013-2 od 24. listopada 2013., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Daruvaru, Stalne službe u Grubišnom Polju broj Ovr-736/13-3 od 7. svibnja 2013., u sjednici održanoj 31. siječnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija ovrhovoditelja, ukida se rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2236/2013-2 od 24. listopada 2013. i rješenje Općinskog suda u Daruvaru, Stalne službe u Grubišnom Polju broj Ovr-736/13-3 od 7. svibnja 2013. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja kojim je kao neosnovan odbijen ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio izvanrednu reviziju pozivom na odredbu čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona u vezi s čl. 382. st. 2. točka 1. i 2. Zakona o  parničnom postupku zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijano rješenje ili ukinuti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija ovrhovoditelja je osnovana.

 

Budući da je drugostupanjsko rješenje protiv kojeg je ovrhovoditelj podnio izvanrednu reviziju doneseno u ovršnom postupku, u kojem je prijedlog za ovrhu prvostupanjskom sudu podnesen preporučenom pošiljkom predanom pošti 30. travnja 2013., za odlučivanje o dopuštenosti izvanredne revizije mjerodavna je odredba čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 – dalje: OZ) kojom je propisano da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz članka 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

 

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Revizijom pobijanim drugostupanjskim rješenjem sud je potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je kao neosnovan odbijen ovrhovoditeljev prijedlog za određivanje ovrhe protiv ovršenika na temelju pravomoćnog  i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. broj Ovrv-16820/09 od 14. travnja 2009., kojim je ovršeniku, sada pokojnom B. H., bilo naloženo ovrhovoditelju isplatiti iznos od 32.154,39 kuna sa pripadajućim kamatama te mu naknaditi trošak ovršnog postupka.

 

Sudovi su, odlučujući o prijedlogu za ovrhu, zauzeli pravno shvaćanje da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 29. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) odnosno čl. 32. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 – dalje: OZ) jer ovrhovoditelj, koji je uz prijedlog za ovrhu podnio pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog B. H. (ovršenika u ovršnom postupku u kojem je donesena ovršna isprava na temelju koje je predložena ovrha u ovom postupku), dostavljenim rješenjem o nasljeđivanju nije dokazao da je na ovršenike, kao njegove nasljednike, prešla tražbina iz ovršne isprave na temelju koje je ovrha predložena.  Naime, nižestupanjski sudovi smatraju da rješenje o nasljeđivanju nije javna niti ovjerovljena privatna isprava kojom ovrhovoditelj može u ovršnom postupku dokazati da je tražbina iz ranije ovršne isprave prenesena na ovršenike, odnosno da je na njih na drugi način prešla.

 

Revident u izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjskog rješenja postavlja pravno pitanje je li pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, dostavljeno uz prijedlog za ovrhu i ovršnu ispravu koja glasi na ostavitelja, kao ovršenika, valjan dokaz o prelasku tražbine na nasljednike u smislu odredbe čl. 32. st. 2. OZ?

 

Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja revident se pozvao na odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-351/13-2 od 24. travnja 2013. u kojoj je zauzeto drukčije pravno shvaćanje o pravnom pitanju koje je revident postavio u podnesenoj izvanrednoj reviziji.

 

Odlučujući o dopuštenosti ovrhovoditeljeve izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je revizija dopuštena i osnovana.

 

Ovrhovoditelj u podnesenoj izvanrednoj reviziji osnovano navodi da u ovom ovršnom postupku treba primjenjivati odredbe OZ donesenog 2012. s obzirom da je ovršni postupak pokrenut ovršnim prijedlogom od 30. travnja 2013.

 

Za odlučivanje o pravnom pitanju koje je revident postavio u izvanrednoj reviziji mjerodavna je odredba čl. 32. OZ kojom je propisano:

 

"(1) Ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnoj ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

 

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik."

 

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda u konkretnom ovršnom postupku u kojem je ovršni prijedlog ovrhovoditelj podnio protiv nasljednika utvrđenih pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza ranijeg, a sada pokojnog ovršenika B. H., ovršenika u ovršnom postupku u kojem je donesena ovršna isprava na temelju koje je predložena ovrha u ovoj pravnoj stvari, ovrhovoditelj je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju dostavljenim uz ovršni prijedlog dokazao, sukladno citiranoj odredbi čl. 32. st. 2. OZ, da je njegova tražbina prešla na nasljednike (ranijeg) ovršenika iz ovršne isprave. To tim više što je samim zakonom, preciznije odredbom čl. 145. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03 i 35/05 – dalje: ZN), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga, uređena odgovornost i opseg odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja.

 

Dakle, u konkretnom slučaju prvoovršenik i drugoovršenica, kao nasljednici utvrđeni pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza ostavitelja, odnosno ovršenika u ovršnom postupku u kojem je donesena ovršna isprava na temelju koje je predložena ovrha u ovom postupku, na temelju odredbe čl. 145. st. 3. ZN, solidarno odgovaraju za ostaviteljeve dugove, svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela jer je na njih, kao nasljednike ranijeg ovršenika, prešla tražbina ovrhovoditelja u smislu odredbe čl. 32. st. 2. OZ.

 

Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja kako ovrhovoditelj u ovoj pravnoj stvari nije dokazao da je njegova tražbina prešla na ovršenike na temelju odredbe čl. 32. st. 2. OZ prvostupanjski sud nije odlučivao o osnovanosti prijedloga za ovrhu pa nisu ispunjeni uvjeti za preinaku nižestupanjskih rješenja. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ispitati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje ovrhe u ovoj pravnoj stvari ili nisu i potom donijeti novu i zakonitu odluku o ovrhovoditeljevom prijedlogu za ovrhu od 30. travnja 2013.

 

Zagreb, 31. siječnja 2018.

Copyright © Ante Borić