Broj: Rev 246/12-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz U., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u B., protiv tuženice Lj. K. iz Bosne i Hercegovine, B. B., koju zastupa punomoćnik H. S., odvjetnik u S. B., radi izdvajanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli broj Gž-734/11-2 od 24. studenoga 2011., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Bujama broj P-167/10-49 od 22. studenoga 2010., u sjednici održanoj 11. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se rješenje Županijskog suda u Puli broj Gž-734/11-2 od 24. studenoga 2011. i rješenje Općinskog suda u Bujama broj P-167/10-49 od 22. studenoga 2010. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke), a tužitelju je naloženo tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 51.045,00 kuna, dok je u preostalom dijelu (preko dosuđenog iznosa troška do zatraženog iznosa troška) zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan (točka II. izreke). Istom odlukom tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška (točka III. izreke).

 

Rješenjem suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane i potvrđeno je rješenje prvostupanjskog suda (točka I. izreke), a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Revident je reviziju podnio protiv dijela drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužba u ovoj pravnoj stvari.

 

Odredbom čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.

 

Donošenjem drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužba parnični postupak u ovoj pravnoj stvari je pravomoćno završen pa kako vrijednost predmeta spora iznosi 300.000,00 kuna to su ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost redovne revizije u smislu naprijed navedene odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

Tužbenim zahtjevom tužitelj, kao jedan od zakonskih nasljednika, traži da se iz ostavine izdvoji 1/2 dijela nekretnine (k.č.br. 1495, u naravi kuća i dvorište upisane u zk. ul. br. 2056 k.o. U.) u korist tužitelja te utvrđenje taj, izdvojeni dio, ne ulazi u ostavinu iza ostavitelja, što je tuženica dužna priznati.

 

Sudovi su pozivom na odredbu čl. 83. st. 5. ZPP odbacili tužbu ocijenivši da u parničnom postupku u kojem tužitelj, kao jedan od zakonskih nasljednika, zahtijeva izdvajanje dijela nekretnine iz ostavine i utvrđenje da sporni suvlasnički dio ne ulazi u ostavinu, mora tužbom na strani tuženika obuhvatiti sve zakonske nasljednike koji su se prihvatili nasljedstva jer su oni nužni jedinstveni suparničari. Osim toga, sudovi su također zauzeli pravno shvaćanje da u takvom parničnom postupku tužitelj tužbu ne mora podnijeti protiv zakonskog nasljednika koji se odrekao nasljedstva jer se sukladno odredbi čl. 136. st. 4. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 47/78 i 53/91 – dalje: ZN), odnosno odredbi čl. 130. st. 4. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03 – dalje: ZN/03) nasljednik koji se odrekao nasljeđivanja u svoje  ime ne smatra nasljednikom.

 

U revizijskom stadiju postupka sporno je jesu li u parnici koju tužbom pokrene jedan zakonski nasljednik zahtijevajući izdvajanje dijela imovine (suvlasničkog dijela nekretnine) iz ostavine i utvrđenje da taj sporni dio imovine (čije izdvajanje traži) ne ulazi u ostavinu, ostali zakonski nasljednici, kao tuženici, nužni jedinstveni suparničari ili nisu. Dakle, sporno je mora li tužitelj u takvoj parnici tužbu podnijeti, odnosno tužbom na strani tuženika, obuhvatiti sve preostale zakonske nasljednike (zakonske nasljednike koji su odrekli se nasljeđivanja kao i one zakonske nasljednike koji su u nasljedničkoj izjavi priznali njegov zahtjev za izdvajanje dijela imovine iz ostavine u smislu čl. 37. ZN, odnosno čl. 75. ZN/03) ili samo one zakonske nasljednike koji se protive zahtjevu za izdvajanje imovine iz ostavine.

 

Odredbom čl. 224. st. 1. točka 1. ZN/03, koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari na temelju odredbe čl. 253. st. 2. ZN/03 jer je ostavinski postupak iza pokojnog prednika stranaka, ostavitelja F. K., pokrenut 12. svibnja 2004., propisano je da će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine.

 

U ovom postupku nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Bujama broj O-157/04-15 od 23. rujna 2004. prekinut ostavinski postupak iza ostavitelja, pok. F. K., te da je tužitelj, kao jedan od zakonskih nasljednika, upućen da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi izdvajanja imovine (1/2 dijela nekretnine k.č. br. 1495 upisane u zk. ul. 2056 k.o. U.) iz ostavinske imovine ostavitelja. Nisu sporne niti činjenice da se u navedenom ostavinskom postupku, prije donošenja tog rješenja, jedna od zakonskih nasljednica prihvatila nasljedstva i priznala tužiteljev zahtjev za izdvajanje imovine iz ostavine (A. K.), da se je druga zakonska nasljednica također prihvatila nasljedstva, ali je osporila tužiteljev zahtjev za izdvajanje imovine iz ostavine (Lj. K.) te da se je treća zakonska nasljednica odrekla nasljedstva (F. K.).

 

Postupajući po rješenju Općinskog suda u Bujama broj O-157/04-15 od 23. rujna 2004. tužitelj je Općinskom sudu u Bujama 12. listopada 2004. podnio tužbu protiv samo jedne od zakonskih nasljednica i to tuženice u ovom postupku, Lj. K., koja se prihvatila nasljedstva, ali je osporila njegov zahtjev za izdvajanje imovine iz ostavine.

 

Presudom Općinskog suda u Bujama broj P-555/04-33 od 6. lipnja 2007. sud je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev, ali je rješenjem Županijskog suda u Puli broj Gž-3479/07 ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu. U ukidnoj odluci drugostupanjski sud je zauzeo pravno shvaćanje da su u ovom parničnom postupku zakonski nasljednici nužni jedinstveni suparničari, u smislu odredbe čl. 201. ZPP, jer se zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim nasljednicima. Stoga je dao uputu prvostupanjskom sudu da primijeni odredbu čl. 109. ZPP i pozove tužitelja na ispravak tužbe na način da u tužbi kao tuženike navede sve zakonske nasljednike pokojnog F. K., odnosno ostavitelja.

 

Prvostupanjski sud je postupio po uputi drugostupanjskog suda, nakon čega je tužitelj podneskom od 7. listopada 2005. ispravio tužbu te tužbu podnio i protiv ostalih zakonskih nasljednica, odnosno tuženice A. K. i F. K.

 

Kako je tuženica A. K., na ročištu održanom 9. studenoga 2010. (zapisnik – list 112 spisa) izjavila da ne pristaje na proširenje tužbe prvostupanjski sud je rješenjem od 22. studenoga 2010., koje je potvrđeno revizijom pobijanim drugostupanjskim rješenjem odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

 

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda sud drugog stupnja, kao i sud prvog stupnja, pravilno su primijenili materijalno pravo, kao i odredbu čl. 201. ZPP, ocijenivši da su tuženici, kao zakonski nasljednici u parničnom postupku koji se vodi radi izdvajanja dijela imovine iz ostavine, nužni jedinstveni suparničari.

 

U sporu o činjenicama od kojih ovisi pravo da se iz ostavine izdvoji dio imovine, odnosno određeni suvlasnički dio nekretnine, za koji jedan od zakonskih nasljednika tvrdi da odgovara njegovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine, ostali zakonski nasljednici imaju samostalne zahtjeve, a svaki od tih zahtjeva mora biti jednako riješen prema svima koji su tuženici.

 

S obzirom da je tužbeni zahtjev za izdvajanje dijela imovine iz ostavine uperen protiv svih ostalih zakonskih nasljednika koji ne zahtijevaju izdvajanje imovine iz ostavine, a svi zakonski nasljednici nasljeđuju ostaviteljevu imovinu (dakle i onaj nasljednik koji  zahtijeva izdvajanje dijela imovine i oni koji to ne zahtijevaju) zajednički to su svi zakonski nasljednici koji se prihvate nasljedstva nužni jedinstveni suparničari, a takav pravni odnos zakonskih nasljednika proizlazi iz odredbi ZN/03.

 

Sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 130. st. 4. ZN/03 ocijenivši da se zakonski nasljednik koji se odrekao nasljeđivanja u svoje ime ne smatra nasljednikom.

 

Međutim, sudovi nisu uzeli u obzir odredbu čl. 137. ZN/03, kojim je propisano da se dio zakonskog nasljednika koji se odrekao nasljedstva samo u svoje ime nasljeđuje kao da je taj nasljednik umro prije ostavitelja.

 

Osim toga, tužitelj u reviziji osnovano navodi da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada su odbacili tužbu jer su zaključili da je tužitelj nakon što ga je prvostupanjski sud pozvao na ispravak tužbe podneskom od 7. listopada 2005. proširio tužbu.

 

Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud, postupajući po uputi drugostupanjskog suda, rješenjem pozvao tužitelja na ispravak tužbe u smislu odredbe čl. 109. ZPP na način da u tužbi kao tuženike navede sve zakonske nasljednike pokojnog ostavitelja F. K., odnosno sve nužne jedinstvene suparničare.

 

Budući da je tužitelj podneskom od 7. listopada 2005. ispravio tužbu, a sudovi su pogrešno ocijenili da je tim podneskom preinačena tužba, da je za subjektivnu preinaku tužbe potreban pristanak osobe koja treba da stupi u parnicu i odbacili tužbu, sudovi nižeg stupnja su odbacivanjem tužbe počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP te time tužitelja onemogućili u raspravljanju pred sudom.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP ukinuto pobijano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje pa je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem te potom donijeti novu i zakonitu odluku.

 

Zagreb, 11. travnja 2018.