Broj: Rev 49/16-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice J. A. rođ. Š. pok. D. iz S. I. Z., i II-tužitelja D. Š. pok. D. iz S. I. Z., oboje zastupanih po punomoćnici J. P., odvjetnici u Š., protiv I-tužene M. F. udove I.-Š. iz S., sada u A. Dom za stare osobe u K. S., II-tuženika G. F. pok. I.-Š. iz S., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u S., i III-tuženika Ž. F. pok. I.-Š. iz S., on i I-tužena zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. Ž. i J. S. Z. u Š., radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-569/2013-2 od 20. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2199/10 od 12. lipnja 2012., u sjednici održanoj 2. svibnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-569/2013-2 od 20. travnja 2015. i presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2199/10 od 12. lipnja 2012. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-569/2013-2 od 20. travnja 2015. potvrđena je presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2199/10 od 12. lipnja 2012. kojom je odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su oni nasljeđivanjem pok. L. Š. rođ. F. i Ž. F. pok. Š. suvlasnici za po 1/2 dijela cjeline svaki od navedenih nekretnina položenih u ZU 226, 167, 1047, 1297, 1754, 9127, 633 K.O. V., te utvrđenje da je ništava i bez pravnog učinka uknjižba prava vlasništva na tim nekretninama na ime I. F., M. F., G. F. i Ž. F., te ovlašćuju tužitelji na temelju presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na predmetnim nekretninama, te je ujedno tužiteljima naloženo isplatiti tuženicima iznos 4.687,50 kn na ime parničnih troškova.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su izjavili reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporna pravna pitanja:

 

"Da li zakonski nasljednik, koji nije sudjelovao u ostavinskom postupku iza smrti svog pravnog prednika, gubi pravo na nasljedstvo na imovini ostavitelja?

 

Da li pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim nisu obuhvaćeni svi zakonski nasljednici, ima pravni učinak i u odnosu na zakonske nasljednike koji su u istom rješenju izostavljeni kao zakonski nasljednici?"

 

smatrajući da o rješenju istih ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koja i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je o tim pitanjima Županijski sud u Šibeniku u presudi broj Gž-617/08 od 17. svibnja 2010. izrazio pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude.

 

Predloženo je preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tužitelji nasljeđivanjem pok. L. Š. rođ. F. i pok. Š. F. pok. Š. suvlasnicima nekretninama upisanim u ZU 226, 167, 1047, 1297, 1754, 9127, 633 K.O. V. u određenim suvlasničkim omjerima zbog čega da je bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na tim nekretninama u zemljišnim knjigama na imovini I. F. pok. Š. odnosno M. F., G. F. i Ž. F., te tužitelji ovlašteni zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na svoja imena u utvrđenim suvlasničkim omjerima uz istovremeni izbris prava vlasništva sa navedenih imena, izrazivši pravno shvaćanje da tužitelji nisu dokazali da su nasljedstvom iza smrti Ž. F. pok. Š. stekli pravo suvlasništva na spornim nekretninama, a kad njihov pravni prednik L. Š. te D. Š. pok. Š. nisu sudjelovali u ostavinskom postupku vođenom iza pok. Ž. F., u kojem su predmet nasljeđivanja bile sporne nekretnine.

 

Revidenti u reviziji, izjavljenoj prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) određeno naznačenim pitanjima osporavaju pravilnost takvog pravnog shvaćanja, suprotstavljajući mu pritom pravno shvaćanje istog Županijskog suda u Šibeniku izraženom u presudi Gž-617/08 od 17. svibnja 2010. u kojoj je u činjenično pravnoj gotovo istovjetnoj situaciji onoj iz spisa ovog predmeta izraženo pravno shvaćanje da "okolnost da su prednici tuženika ishodili uknjižbu prava vlasništva na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-767/78 nije od značaja, jer tužitelji nisu sudjelovali u postupku u kojem je doneseno to rješenje, pa u odnosu na njih ne proizvodi pravni učinak."

 

Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova nesporno je da prednik tužitelja sad pok. L. Š., njihova baka, nije sudjelovala u ostavinskom postupku vođenom iza smrti njezinog brata pok. Ž. F. pok. Š., vođenog kod Općinskog suda u Šibeniku pod brojem O-333/60, a u kojem su predmet nasljeđivanja bile sporne nekretnine, koje su raspoređene samo na nasljednike prijavljene u tom ostavinskom postupku uz ostalo prednika tuženika I. F. Stoga u ostavinskom postupku vođenom iza smrti prednice tužitelja L. F., čiji zakonski nasljednik je sin sada pok. D. F., otac tužitelja, predmetom nasljeđivanja nisu bili obuhvaćeni suvlasnički dijelovi nekretnina koje su bile obuhvaćene rješenjem o nasljeđivanju iza smrti pok. Ž. F., a koje su predmetom ovog spora.

 

U smislu odredbe čl. 232. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03 i 35/05 – dalje: ZV) učinak pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju odnosi se samo na osobe koje su sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane.

 

Prema odredbi st. 2. čl. 232. ZN što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ZN nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.

 

Prema odredbi stavka 4. tog članka ZN pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi niti su na nju bile uredno pozvane.

 

Polazeći od prednje navedenog, ocijeniti je da je pravno shvaćanje iz pobijane presude, a na temelju kojeg je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja jer da tužitelji nisu dokazali da bi nasljedstvom iza smrti pok. Ž. F. stekli pravo suvlasništva na spornim nekretninama, a kad njihov pravni prednik nije sudjelovao u tom ostavinskom postupku je suprotan odredbi čl. 232. ZN, a time i pravnom shvaćanju izraženom u presudi Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-617/08 od 17. svibnja 2010., zbog čega se ovako izjavljena revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a ukazuje dopuštenom, a ujedno i osnovanom, a zbog prethodno izloženih razloga. Kako su zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjski sudovi propustili raspraviti za ovaj spor odlučne činjenice koje se tiču visine utuženih suvlasničkih omjera tužitelja vezano za nasljedne dijelove njihovih prednika na predmetnim nekretninama, to je, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a trebalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 2. svibnja 2018.