Broj: Rev 1492/14-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Mikšića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. G., V., Republika Austrija, koju zastupa punomoćnik G. P., odvjetnik u S., protiv prvotužene R. H. pok. I., drugotuženika N. D., trećetuženika S. B. i četvrtotužene E. Z., koje zastupa punomoćnik M. H., odvjetnik u H., radi utvrđenja pravne nevaljanosti usmene oporuke, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžo-4/14 od 27. veljače 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Starom Gradu broj P-287/11 od 15. listopada 2013., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je pravno nevaljana usmena oporuka oporučitelja pok. J. A. D., pok. P. iz H., izjavljena dana 15. travnja 2010. godine u K. S. F., pred svjedocima oporuke Ž. R. i O. P., proglašena na zapisniku ostavinskog postupka pred javnim bilježnikom J. P. u S. G. posl. broj O-78/10, UPP/OS-83/10 od 16. lipnja 2010. g., a upućena na Općinski sud u Starom Gradu posl. ozn. O-78/10.

 

II. Dužni su tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 22.500,00 kuna sve u roku od 15 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. - dalje: ZPP), ne navodeći razloge zbog kojih podnose reviziju. Predlažu reviziju prihvatiti, te pobijane presude ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica pobija revizijske navode tuženika te predlaže da ovaj sud reviziju tuženika odbaci kao nedopuštenu, podredno odbije kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. a ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem pravne nevaljanosti usmene oporuke oporučitelja J. A. D. izjavljene 15. travnja 2010.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da se sada pok. J. A. D. nalazio u bolnici u S. nakon što je pao sa 2 m visine gdje je liječen od 19. ožujka 2010. do 28. travnja 2010. kada je preminuo;

 

- da je sada pok. J. D. 15. travnja 2010. bio pri svijesti, mogao je komunicirati s okolinom i mogao je izreći svoju usmenu oporuku;

 

- da ne postoji podatak o tome da bi ostavitelj imao problema s motorikom ruku, pa vještaci sukladno tome zaključuju da je ostavitelj bio u stanju sastaviti i pisanu oporuku, odnosno odrediti da se pozove javni bilježnik ili sudac u bolnicu te da ostavitelj pred njima svoju oporuku potpiše.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen zahtjev tužiteljice i kada je utvrđeno da predmetna usmena oporuka nije pravno valjana.

 

Naime, prema odredbi čl. 37. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03., 163/03., 35/05. - dalje: ZN) oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.

 

Obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova da je u kritično vrijeme sada pok. oporučitelj mogao pisati i čitati, to je pravilan zaključak da je isti mogao valjano oporučiti na bilo koji drugi zakonom propisani način. Stoga i ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju nisu postojale izvanredne okolnosti koje bi opravdavale očitovanje volje J. D. u usmenom obliku.

 

Tuženici u reviziji iznose svoju ocjenu provedenih dokaza, te ukazuju na pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog tih razloga reviziju nije moguće podnijeti (čl. 385. ZPP).

 

Radi navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 15. svibnja 2018.