Broj: Rev 834/17-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Ivan Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. U. iz S., koju zastupaju punomoćnici V. Lj. i Ž. V., odvjetnici u S., protiv prvotužene J. U. iz Z., koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. & p. j.t.d. Split, drugotužene Z. V. iz R. S., N. S., i trećetuženika I. U. iz Njemačke, S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-1642/16 od 27. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pst-1336/12 od 22. prosinca 2015., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je suvlasnica stana u S., smještenog na II. katu zgrade anagrafske oznake ..., ulaz br. 1, označen br. 12, u površini od 64,24 m2, a koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupatila, ostave, hodnika i lodje, upisan kao 4. etaža, označen kao čest. zgr. 4697 ZU 8701 k.o. S. i to za idealni dio koji odgovara dijelu od 15/24 dijela cjeline, tužena pod 1. za 10/48 dijela, tužena pod 2. za 10/48 dijela, te tuženik pod 3. za 1/48 dijela cjeline, kao i zahtjev kojim je tužiteljica tražila da je ovlaštena na temelju ove presude izvršiti uknjižbu prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini u svoje ime, uz istodobno brisanje s imena tuženika. Tužiteljica je obvezana prvotuženoj naknaditi troškove postupka u iznosu od 38.750,00 kn, te trećetuženiku u iznosu od 40.000,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da se revizija prihvati i da se obje pobijane odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je vlasnik predmetnog stana bio sada pok. M. U. iza kojega je donijeto rješenje o nasljeđivanju br. O-2135/04 od 28. travnja 2005. kojim je raspoređena ostavinska imovina među nasljednicima, ujedno i strankama u ovom postupku,

 

- da je predmetno rješenje o nasljeđivanju provedeno u zemljišnoj knjizi nakon pravomoćnosti,

 

- da je zahtjev za kupnju stana podnio sada pok. M. U. 2. travnja 1992., a da je kao član obiteljskog domaćinstva navedena i tužiteljica kao nećakinja istog,

 

- da je sada pok. M. U. dobio veću kvadraturu stana, jer je član njegova domaćinstva bila i njegova nećakinja – tužiteljica u ovom predmetu,

 

- da je predmetni stan renoviran i opremljen zajedničkim financiranje sada pok. M. U. i tužiteljice,

 

- da je sada pok. M. U. bio nositelj stanarskog prava, kao i da je isti otkupio predmetni stan u skladu s odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo,

 

- da prilikom otkupa stana nije tražena suglasnost tužiteljice.

 

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da činjenice kako je sada pok. M. U. dobio stanarsko pravo na predmetnom stanu, da sama činjenica da je s istim u stanu stanovala i tužiteljica kao član domaćinstva sada pok. M. U., da je M. U. sam otkupio predmetni stan, nisu od značenja za stjecanje prava vlasništva tužiteljice na predmetnom stanu.

 

Osim toga, kako su sve parnične stranke sudjelovale u ostavinskom postupku iza pok. M. U., to pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale na ostavinskoj raspravi, ako strankama nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici u smislu odredbe čl. 232. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 127/13, 33/15 - dalje ZN).

 

Suprotno tvrdnjama revizije sud drugoga stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 365. st. 1 i 2. ZPP, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Naime, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, ne postoji proturječnost između navoda u obrazloženju pobijane presude i provedenih dokaza.

 

Sama činjenica da je tužiteljica bila navedena u zahtjevu za kupnju stana kao član obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava, kao niti činjenica da je tužiteljica dala određena novčane sredstva za kupnju spornog stana ne dovode do toga da bi ista stekla suvlasništvo na predmetnom stanu (posebnom dijelu nekretnine) na neki od zakonom predviđenih načina stjecanja. Pri tome i prema shvaćanju revizijskog suda neutemeljeno je pozivanje revidentice na osnov stjecanja građenjem (adaptacijom stana) odnosno pravnim poslom, jer tijekom postupka tužiteljica uopće nije dokazala pretpostavke za stjecanja prava vlasništva građenjem, odnosno nije uopće navela o kojem se to pravnom poslu radi, a kojeg bi ona sklopila s prednikom tuženica.

 

Suprotno tvrdnjama revizije nisu počinjene niti bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, budući je žalbeni sud ocijenio sve relevantne žalbene navode, a osim toga drugostupanjski sud je jasno naveo da tužiteljicu veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, kao i da tužiteljica nije dokazala da bi na bilo koji od zakonom propisanih načina stjecanja prava vlasništva na nekretnini stekla suvlasništvo spornog stana.

 

Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7., 219. i 221. ZPP, jer je ocjena provedenih dokaza izvršena sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

 

Radi navedenog valjalo je reviziju tužiteljice odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 6. lipnja 2018.