Broj: Rev 958/15-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Lijljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u Z., protiv tuženice M. K. iz Z., koju zastupa punomoćnik B. D. V., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-508/14-2 od 20. svibnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-4129/11-25 od 9. listopada 2012., u sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je tužena nedostojna naslijediti ostaviteljicu sada pokojnu S. T. umrlu ..., kako na temelju zakona, tako i na temelju oporuke u ostavinskom postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. O-3095/10, kao i zahtjev da je tuženica dužna tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju da naknadi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 23.356,25 kn (toč. II.).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe (toč. II.).

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

U smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tuženica nedostojna naslijediti svoju baku sada pok. S. T. kako na temelju zakona, tako i na temelju oporuke, jer joj nije htjela pružiti nužnu pomoć, te jer je krivotvorila ostaviteljičinu oporuku.

 

Pošavši od utvrđenja da je tužena preuzela kompletnu daljnju brigu o zdravstvenom stanju sada pokojne bake i zbrinjavanju nakon što je doznala da je sada pokojna baka pretrpjela moždani udar, da je organizirala pokop pokojne bake i nastavila brinuti o njezinoj kćeri M. M., sud prvog stupnja je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, obzirom da je zaključio da nije ispunjen niti jedan od uvjeta iz čl. 125. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 - dalje: ZN) na koje se poziva tužitelj kao razlog za utvrđenje da je tužena nedostojna naslijediti sada pok. S. T.

 

Odlučujući povodom žalbe tužitelja sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 373.a. ZPP. Sukladno odredbi iz čl. 373.a. st. 1. toč. 2. ZPP, drugostupanjski sud je postupio na opisani način obzirom je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kada u obrazloženju nije dao nikakve razloge zbog kojih smatra neosnovanu tvrdnju tužitelja da je tužena krivotvorila ostaviteljičinu oporuku. Naime, sud drugog stupnja je utvrdio da iz stanja spisa i to činjeničnih navoda tužbe, jasno proizlazi da je u ostavinskom postupku javni bilježnik donio rješenje kojim je proglasio usmenu oporuku ostaviteljice pok. S. T. kojom je za svoju nasljednicu imenovala tuženicu. Obzirom da tužitelj osim tvrdnji i navoda da je podnesena kaznena prijava protiv svjedoka usmene oporuke takve tvrdnje nije ničim dokazao, nije dokazao da bi usmena oporuka bila krivotvorena, pa nije ostvaren zakonski razlog da bi tužena bila nedostojna u smislu čl. 125. toč. 3. ZN.

 

I po shvaćanju ovog revizijskog suda pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

 

Suprotno navodima revizije sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

 

Obrazlažući revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 373.a. ZPP revident ističe da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz čl. 373.a. st. 1. ZPP.

 

Revizijski navodi kojima revident dovodi u pitanje utvrđenje suda drugog stupnja na temelju isprava i izvedenih dokaza predstavljaju revidentovu ocjenu izvedenih dokaza čime upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog tog razloga revizija se uopće ne može podnositi (čl. 385. ZPP).

 

              Osim toga, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, koju tužitelj ističe u reviziji, jer je sud drugog stupnja ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom predmetu.

 

Tužitelj u reviziji ističe da istu podnosi i zbog „nedovoljno“ utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog tog razloga reviziju uopće nije moguće podnijeti (čl. 385. ZPP), pa je i taj revizijski navod neosnovan.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava vezano za odluku o glavnoj stvari.

 

Prema odredbi čl. 125. ZN nedostojan je za nasljeđivanje onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja, ili je to pokušao, onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu, ili ga spriječio da to učini, onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku i onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.

 

Pošavši od utvrđenja da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 125. ZN prema kojima bi tužena bila nedostojna naslijediti svoju sada pokojnu baku pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 125. ZN kada su zaključili da tužbeni zahtjev nije osnovan. Naime, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova jasno proizlazi da tužitelj nije dokazao postojanje niti jednog od razloga navedenih u citiranoj odredbi, a iz koje bi proizlazila nedostojnost tužene za nasljeđivanje ostaviteljice.

 

Slijedom iznesenog, kako revizija tužitelja nije osnovana valjalo je na temelju čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 22. kolovoza 2018.