Broj: Gž-2423/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, kao sud drugog stupnja, po sucu Dubravki Srečec Fletko kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. Z. B., rođenog …, a umrlog …. iz V. Z., (dalje: ostavitelj), odlučujući o žalbi nasljednika D. Č., protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, posl. br. O-1557/2017 od 18. rujna 2017., 27. kolovoza 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba nasljednika D. Č. te se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, posl. br. O-1557/2017 od 18. rujna 2017. potvrđuje.

 

Obrazloženje

 

Uvodno citiranim pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je utvrdio da ostavinsku imovinu iza pok. ostavitelja čine novčani iznosi po osnovi neisplaćene mirovine koju je ostavitelj primao od Zavoda u neutvrđenom iznosu, te novčani iznosi na tekućem računu u P. b. d.d. Z. u neutvrđenom iznosu (toč. I izreke), toč. II izreke nasljednicom pok. ostavitelja u cijelosti je proglašena Ž. V., a toč. III izreke je odbijen zahtjev nasljednika D. Č. za nužni dio ostavinske imovine pok. ostavitelja kao neosnovan.

 

Protiv citiranog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi nasljednik D. Č. iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/07, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje ukine.

 

U obrazloženju pobijane odluke se navodi da je pok. ostavitelj nije bio u braku i nije imao djece, da su prije pok. ostavitelja umrli njegovi roditelji, da je imao brata koji je umro prije njega i nije imao potomaka, da su i djedovi i bake pok. ostavitelja umrli, a da je pok. majka ostavitelja imala brata V. Č. koji je umro i koji je imao sina D. Č., koji je bratić pok. ostavitelja i njegov zakonski nasljednik.

 

Nadalje se navodi da je pok. ostavitelj za života sačinio oporuku kojom je svoju imovinu ostavio u cijelosti oporučnoj nasljednici Ž. V. koja se prihvatila nasljedstva koje joj temeljem oporuke pripada.

 

Nasljednik D. Č. je zatražio nužni dio, no ocjena je suda prvog stupnja da bi ovaj nasljednik eventualno ulazio u krug nužnih nasljednika pok. ostavitelja u smislu odredbe čl. 69. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13), ali da isti nije dokazao da je trajno nesposoban za rad i da nema vlastitih sredstava za život te je stoga njegov prijedlog za dodjelu nužnog dijela ostavinske imovine odbijen kao neosnovan.

 

Nasljednik D. Č. u žalbi navodi da ne posjeduje imovinu koja bi bila dostatna za podmirenje njegovih životnih potreba niti potvrdu o trajnoj nesposobnosti za rad, te da neovisno o tome što je vlasnik kuće i pola rali poljoprivrednog zemljišta ne znači da ima dovoljno sredstava za život.

 

Žalba nije osnovana ali iz drugih razloga.

 

U donošenju pobijanog rješenja nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da iza pok. ostavitelja ne postoje nasljednici koji bi imali pravo na nužni dio temeljem odredbe čl. 69. st. 1. ZN-a.

 

Međutim, sud prvog stupnja je pogrešnom primjenom odredbe čl. 69. st. 2. ZN-a utvrdio da je nasljednik D. Č. nužni nasljednik.

 

Naime odredbom čl. 69. st. 2. ZN-a je propisano da su nužni nasljednici ostavitelja njegovi roditelji, posvojitelji i ostali prednici i to samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.

 

Iz sadržaja naprijed citirane odredbe proizlazi da pravo na nužni dio imaju samo prednici pok. ostavitelja u pravoj liniji i da se načelo reprezentacije u konkretnom slučaju ne primjenjuje.

 

Naime, odredba čl. 10. ZN-a propisuje primjenu načela reprezentacije kod prvog nasljednog reda i to u slučaju smrti potomaka ostavitelja prije smrti pok. ostavitelja, a u odredbi čl. 69. st. 2. ZN-a je propisano izrijekom da pravo na nužni dio u situaciji kada ne postoje nužni nasljednici iz čl. 69. st. 1. ZN-a, imaju samo roditelji, posvojitelji i ostali prednici ostavitelja, te nije propisano da to pravo imaju i njihovi potomci.

 

Također, iz sadržaja naprijed citiranih odredaba ZN-a proizlazi da pravo na nužni dio nemaju niti braća i sestre pok. ostavitelja, pa stoga nije niti logično da bi to pravo pripadalo daljnjim srodnicima, u konkretnom slučaju bratiću ostavitelja.

 

Stoga, a kako prema odredbi čl. 69 st. 2. ZN-a proizlazi da nasljednik D. Č. ne ulazi u krug nužnih nasljednika pok. ostavitelja, žalbeni navodi nasljednika kojima osporava zaključak suda prvog stupnja da isti nije dokazao postojanje dodatnog uvjeta za ostvarivanje prava na nužni dio a koji se odnose na njegovu trajnu nesposobnost za rad i pomanjkanje imovine potrebne za život nisu niti razmatrani jer ne postoje zakonske pretpostavke da ovaj nasljednik uopće potražuje nužni dio.

 

Slijedom navedenog žalba nasljednika je kao neosnovana odbijena, te je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

 

U Rijeci 27. kolovoza 2018.