Baza je ažurirana 16.12.2024.
zaključno sa NN 123/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-1208/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji pojedincu Ingrid Bučković, u ostavinskom predmetu iza pok. M. Š. (S.) iz D., rješavajući žalbu nasljednice A. Š., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda K. F. i B. L. iz C., podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, poslovni broj O-3978/2017 od 12. ožujka 2018., 24. rujna 2018.,
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe nasljednice A. Š. ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, poslovni broj O-3978/2017 od 12. ožujka 2018. u točci II., III. i IV. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke prekinut je ostavinski postupak, dok je točkom II. izreke zakonska nasljednica A. Š. upućena da u roku od 30 dana pokrene parnicu protiv M. Š., radi utvrđenja da isti nema pravo na nužni dio iz razloga namirenja darovnim ugovorom za života ostavitelja. Točkom III. izreke određeno je da ako nasljednica A. Š. postupi po točci II. izreke, da će prekid postupka trajati do pravomoćnog okončanja parnice, dok je točkom IV. izreke određeno da ukoliko ne pokrene parnični postupka ili o tome ne dostavi dokaz sudu, da će se ostavinski postupak nastaviti i dovršiti ostavinska rasprava temeljem stanja u spisu i bez obzira na zahtjeve glede koje je upućena na parnicu.
Protiv točke II., III. i IV. izreke navedenog rješenja žalbu podnosi nasljednica A. Š. zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 353. st. 1. toč.3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/1, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), u svezi sa čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ( „Narodne novine“ broj 48/03, 163/03 i 35/05, dalje: ZN), sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i na parnicu uputi nasljednik M. Š..
Žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 225. st. 1. ZN-a jer da je u parnicu trebalo uputiti nasljednika M. Š. koji osporava tvrdnju oporučne nasljednice A. Š. da je namiren u nužnom dijelu na temelju darovnog ugovora, s obzirom da oporučna nasljednica ne osporava njegovo pravo na nužni dio, već da je namiren pa da je sporna veličina nužnog dijela, zbog čega da je sud trebao zakonskog nasljednika uputiti na parnicu radi utvrđenja veličine nužnog dijela.
Žalba je osnovana.
Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s odredbom čl.175. st. 2. ZN-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih povreda.
Prvostupanjski sud utvrđuje da je zakonska nasljednica A. Š. osporila zakonskom nasljedniku M. Š. pravo na nužni dio tvrdeći da je u istom namiren za života ostavitelja Ugovorom o darovanju od 18. studenoga 2003., slijedom čega pozivom na odredbu čl. 224. i 225. ZN-a donosi pobijano rješenje.
Osnovano se žaliteljica poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali iz drugih razloga.
Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZN-a, pravo na nužni dio jest nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva se nužni dio, s time da prema st. 5. istoga članka, nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnoga nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela).
Odredbom čl. 71. st. 1. ZN-a propisan je način utvrđivanja vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela, s time da u vrijednost ostavine, između ostalog, ulazi vrijednost darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja.
Sukladno odredbi čl. 77. st. 1. ZN-a, nužni je dio povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnoga dijela (čl. 70. st. 5.).
Prema odredbi čl. 222. st. 1. ZN-a, sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo, s time da će prema stavku 2. istoga članka, postupiti na taj način osobito, između ostalog, ako su sporne činjenice o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio.
U konkretnom slučaju, prema stanju spisa, zakonski nasljednik M. Š. postavio je zahtjev za umanjenje raspolaganja oporukom zbog povrede prava na nužni dio, koji zahtjev oporučna nasljednica A. Š. ne osporava, već dapače izričito priznaje, ali tvrdi da je zakonski nasljednik namiren u svom nužnom dijelu za život ostavitelja darovnim ugovorom, a koji ugovor zakonski nasljednik M. Š. tijekom postupka nije osporio.
Kako dakle, suprotno stavu prvostupanjskog suda, među nasljednicima nije sporno pravo zakonskog nasljednika M. Š. na nužni dio, niti je sporno postojanje darovnog ugovora kojim je ostavitelj za svoga života darovao određenu imovinu tom nasljedniku, to nema spora o činjenicama o kojima ovisi veličina odnosno vrijednost njegova nužnog dijela, to nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 222. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 225. ZN-a za prekid ostavinskog postupka i upućivanje nasljednice A. Š. na parnicu, nego je sud u ostavinskom postupku dužan primjenom pravila o izračunavanju nužnog dijela utvrditi da li je došlo do povrede nužnog dijela nasljednika M. Š., odnosno da li je isti namiren u svom nužnom dijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjski sud će sukladno prethodno navedenom odlučiti o nastavku postupka te izračunati vrijednost ostavine u skladu s odredbom čl. 71. ZN-a i potom ocijeniti da li je u smislu odredbe čl. 70. ZN-a osnovan zahtjev nasljednika M. Š. za nužnim dijelom, kako je to već ukazano u ranijim drugostupanjskim odlukama u ovom predmetu. Pri tome, ukazuje se prvostupanjskom sudu da je u ponovnom postupku potrebno voditi računa o postojanju spora glede opsega ostavinske imovine u svezi čega se prema stanju spisa vodi parnični postupak, budući da se vrijednost ostavine u skladu s odredbom čl. 71. ZN-a može utvrditi tek nakon što bude utvrđen opseg ostavinske imovine.
Iz navedenih razloga valjalo je uvažiti žalbu i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pozivom na odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi sa čl. 175. st. 2. ZN-a ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
U Rijeci, 24. rujna 2018.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.