1 

Poslovni broj: 4 Kž-526/2021-4

 

Poslovni broj: 4 Kž-526/2021-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ane-Marije Runjić, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. P., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineja 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12., dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: Ko-1703/2010-132 od 1. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Prihvaća se žalba opt. D. P., a u povodu te žalbe po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se

 

opt. D. P., s podacima kao u spisu 

 

oslobađa od optužbe

 

             

da bi u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2001. do 1. kolovoza 2002. u Zagrebu, zajedno i po prethodnom dogovoru sa D. R. kao vlasnikom i odgovornom osobom trgovine ,,K.“ trgovačkog društva ,,Š. N.“ d.o.o. i ovlaštenog potpisnika u ŠKZ ,,D. k.“ u vlasništvu J. R., trgovačkog društva ,,M. l.“ d.o.o. i trgovačkog društva ,,S. t.“ d.o.o. vlasništvo I. S. i I. T. kao direktorom i ovlaštenom osobom trgovačkog društva ,,T.“ d.o.o., kao direktor i ovlaštena osoba trgovačkog društva J.-M. d.o.o. Z., u nakani da trgovačkom društvu T. d.o.o. pribavi značajnu nepripadnu materijalnu dobit sa osnove izbjegavanja financijskih obveza prema proračunu Republike Hrvatske i prikazivanja kao legalno uvezene sirove kave, pri čemu je D. R. osiguravao gotov novac, a I. T. kupovao kavu u K. u R. S. i ilegalno je uvozio u R. H., na koji uvoz sirove kave, protivno odredbi članka 6. i 7. Zakona o posebnom porezu na kavu (Narodne novine broj 139/97 do 107/01) nije plaćena naknada od 5,00 kuna po kilogramu i nije plaćena carina po stopi od 2% sukladno Zakonu o carinskoj tarifi (Narodne novine broj 61/00), kao ni PDV po stopi od 22% prema odredbi članka 10. i 18. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 47/95, 164/98, 105/99, 104/00 i 73/00), sastavljao neistinite otpremnice i račune o isporuci sirove kave trgovačkom društvu ,,T.“ d.o.o., na kojim je računima neosnovano iskazivao porez na dodanu vrijednost, iako trgovačko društvo J.-M. d.o.o. Z. nije bilo u obvezi plaćanja poreza na dodanu vrijednost, a koji iskazani porez na dodanu vrijednost je trgovačko društvo T. d.o.o., neosnovano, protivno odredbi članka 20. stavak 8. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 47/95, 164/98, 105/99, 104/00 i 73/00), nadležnoj poreznoj upravi obračunalo i prijavilo pravo na pretporez, te je tako kao direktor trgovačkog društva J.-M. d.o.o. sačinio neistinite otpremnice broj 23, 25 i 26 i račun broj 33/02 od 01. veljače 2002. o isporuci 74.700 kg sirove kave ,,M.“ fakturirane vrijednosti od 790.027,20 kuna uz zaračunati PDV od 173.805,98 kuna i otpremnice broj 29, 30 i račun broj 55/02 od 02. ožujka 2002. o isporuci 49.800 kg sirove kave fakturirane vrijednosti od 542.820,00 kuna uz zaračunati PDV od 119.420,40 kuna, koje je uručio D. R. i I. T., iako sirova kava nije isporučena, omogućivši I. T. uknjižbu ulaza 124.500 kg ilegalno uvezene sirove kave znajući da nije plaćena carina u iznosu od 16.085,15 kuna, niti poseban porez na kavu u iznosu od 622.500,00 kuna ni PDV u iznosu od 317.425,40 kuna i da će temeljem faktura trgovačkog društva kojeg je bio direktor I. T. u trgovačkom društvu ,,T.“ d.o.o. ostvariti neosnovani povrat PDV-a u iznosu od 293.226,38 kuna, pribavivši tako značajnu nepripadnu materijalnu dobiti trgovačkom društvu T. d.o.o. u iznosu od 1.249.236,90 kuna, u kojem je iznosu navedeno trgovačko društvo uskratilo sredstva proračunu Republike Hrvatske,

 

dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za drugu pravnu osobu, pri izvršavanju obveza prema proračunu Republike Hrvatske uskratio sredstva koja im pripadaju i time pravnoj osobi pribavio znatnu imovinsku korist, a postupao je s ciljem pribavljanja takve koristi,

 

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 292. stavak 1. alineja 4. i stavak 2., a kažnjivo po članku 292. stavak 2. KZ/97.

 

              Na temelju čl. 158. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 dalje: ZKP/08) oštećena Republika Hrvatska se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

             

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, o čemu će sud prvog stupnja donijeti posebno rješenje.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom suda prvoga stupnja opt. D. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineja 4. KZ/97. Optuženik je za počinjeno kazneno djelo po čl. 292. st. 2. KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

1.1.              Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 (valja primijetiti da prvostupanjski sud nije naveo puni naziv primijenjenog zakona i Narodne novine u kojima je isti objavljen zajedno sa svim izmjenama i dopunama) oštećenoj Republici Hrvatskoj dosuđen je postavljeni imovinskopravni zahtjev na način da je naloženo I. T. platiti oštećeniku glavnični iznos od 1.249.236,90 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (specificiranim u pobijanoj presudi) u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2.              Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 opt. D. P. obvezan je platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 4.132,00 kn i to za troškove vještačenja u iznosu od 3.132,00 kn i u paušalnoj svoti od 1.000,00 kn, kao i platiti nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti o visini kojih će sud odlučiti posebnim rješenjem.

 

3.              Protiv te presude žali se opt. D. P. osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da viši sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3.1.              Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08  spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu  na obvezno razgledavanje.

 

5.              Žalitelj nije zatražio da ga se izvijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, a vijeće smatra da prisutnost stranaka sjednici ne bi bila korisna za razjašnjenje stvari, s obzirom na sadržaj žalbe i predmeta.

 

6.              Žalba optuženika osnovana je zbog povrede kaznenog zakona i to iz razloga jer se optuženik izrijekom žali zbog povrede kaznenog zakona u pitanju iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08, no razlozi koje za to daje nisu osnovani. No, ispitivanjem po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 u povodu žalbe optuženika utvrđena je povreda kaznenog zakona na štetu optuženika u smislu čl. 469. toč. 1. ZKP/08.

 

7.              Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. i čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. "Relativno" bitnu povredu iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 žalitelj nalazi u tvrdnji da mu nikada nije uručena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu sa poukom o pravima, pa da je time izgubio pravo na odgovor protiv optužnice čime mu je povrijeđeno pravo obrane. Žalitelj, nadalje, tvrdi da u pobijanoj presudi izostaju razlozi o odlučnim činjenicama u pogledu obrazlaganja oblika krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno.

 

7.1.              Žalitelju valja odgovoriti da, sve da je i točna njegova tvrdnja da mu nije uručena optužnica, ne bi bila ostvarena istaknuta povreda koju može počiniti isključivo raspravni sud, dok je pitanje dostave optužnice na odgovor pitanje postupanja optužnog vijeća prije rasprave. No, tvrdnja optuženika da mu nije dostavljena izmjena optužnice od 14. listopada 2016. i 19. srpnja 2017. nije točna jer je ista uručena optuženiku na ročištu od 20. srpnja 2017. Na raspravi od 17. studenoga 2017. optuženik je izjavio da je primio i razumio pouku o pravima, dok se na raspravi od 13. rujna 2018. izjasnio da optužbu u cijelosti razumije. Valja navesti, da je u konkretnom predmetu kazneni postupak protiv optuženika započeo po optužnici Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta na Županijskom sudu u Zagrebu u spisu broj K-Us-9/03 iz sadržaja kojeg proizlazi da je optuženiku dostavljena optužnica na prigovor. Budući da je predmetni spis razdvojen od kaznenog postupka na Županijskom sudu u Zagrebu u poseban predmet za suđenje u kojem je bio nadležan Općinski kazneni sud u Zagrebu, radi se o nastavku postupka u fazi rasprave, pa ne postoji zakonska mogućnost za vraćanje postupka u fazu potvrđivanja optužnice.

 

7.2.              Žalitelj također nije u pravu kada tvrdi da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na utvrđenje oblika krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno. Suprotno takvoj tvrdnji, žalitelja valja uputiti na dio razloga pobijane presude u točci 22. obrazloženja gdje je sumarno, ali dostatno, obrazložen subjektivni odnos optuženika prema kaznenom djelu te implicitno i voljna komponenta izravne namjere obrazlaganjem koje radnje je optuženik poduzeo s sviješću o obilježjima kaznenog djela.

 

8.              Žalitelj se žali zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 3. ZKP/08 tvrdeći da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-904/18 od 11. prosinca 2018. već osuđen za isto kazneno djelo, pa da se radi o već pravomoćno presuđenoj stvari. Navedeno je optuženik istaknuo i u obrani, time da je tijekom prvostupanjskog postupka dio takvih navoda optuženika akceptiran od strane optužbe pa je zbog donijete presude Općinskog suda u Dugom Selu broj K-34/06-59 od 5. prosinca 2008. koja je preinačena u odluci o oduzimanju imovinske koristi presudom Županijskog suda u Koprivnici broj Kž-413/09-4 od 2. prosinca 2009. iz činjeničnog opisa optužnice u ovom predmetu ispušten dio navoda o postupanju optuženika kao direktora i ovlaštene osobe TD "D." d.o.o. – Š.. U odnosu na tvrdnju optuženika u žalbi da bi presudom KO-398/04 od 17. prosinca 2008. Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i presudom u obnovljenom postupku u tom predmetu broj K-904/18-16 od 11. prosinca 2018. već bio pravomoćno osuđen za isto djelo, navedeno ne proizlazi iz izreke istih. Naime, isto se odnosi na neprijavljivanje PDV-a na račun ispostavljen kupcu "I. u. i." d.o.o. u iznosu od 33.605,00 kn, što je pravno označeno kao kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineja 4. KZ/97, koji sadržaj činjeničnog opisa nema nikakvih doticajnih točaka sa činjeničnim opisom kaznenog djela u konkretnom predmetu. Stoga ovaj žalbeni navod nije osnovan.

 

9.              Žalitelj se žali zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. i 2. ZKP/08. Navodi kako je pravni i zakonski opis kaznenog djela kontradiktoran činjeničnom opisu jer je alinejom 4. st. 1. čl. 292. KZ/97 predviđeno kažnjavanje odgovorne osobe koja pri izvršavanju obveza prema proračunu i fondovima uskrati sredstva koja im pripadaju. Tvrdi da izvršenje takve obveze nije moglo nastupiti iz fiktivnog posla već iz stvarno obavljenog posla. Nadalje, da ga se optužbom tereti da je priskrbio imovinsku korist društvu "T." d.o.o. u kojoj je odgovorna osoba I. T., a ne optuženik, pa bi se terećeno kazneno djelo moglo dovesti u vezu sa kaznenim djelom izbjegavanja carinskog nadzora. U vezi s time optuženik tvrdi da materijalni dokazi na kojima se temelji pobijana presuda i to otpremnice ukazuju da se ne radi o oporezivim događajima jer ne dolazi do promjene vlasništva robe, pa navedeno upućuje da optuženik može biti jedino odgovoran za kazneno djelo izbjegavanja carinskog nadzora. Nadalje, da izostaje motiv za počinjenje kaznenih djela za koja ga se proglašava krivim jer da bi motiv trebala biti imovinska korist za svoje ili drugo društvo u kojem je optuženik odgovorna osoba, a u konkretnom slučaju se optuženika proglašava krivim da je omogućio imovinsku korist društvu "T." d.o.o. u kojem je odgovorna osoba I. T..  Zaključno, žalitelj navodi da je osuđen za kazneno djelo "uskrate sredstava državnom proračunu koja mu pripadaju" koje je počinila treća osoba u svojem društvu kao odgovorna osoba od čega optuženik nije imao apsolutno nikakve koristi.

 

9.1.              Na ovakav način žalitelj opisno ističe postojanje povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08 u pitanju je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo, no stvarno se tim argumentima žali zbog tzv. neizravne povrede kaznenog zakona, a time samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9.2.              Razmatrajući činjenični opis iz izreke pobijane presude vidljivo je da se optuženika tereti da je kao direktor i ovlaštena osoba TD J.-M. d.o.o. Zagreb u nakani da TD "T." d.o.o. pribavi značajnu nepripadnu materijalnu dobit po osnovi izbjegavanja financijskih obveza prema proračunu te pravne osobe i prikazivanja kao legalno uvezene sirove kave, koju je I. T. ilegalno uvozio, sastavljao neistinite otpremnice i račune o isporuci sirove kave TD "T." d.o.o. Nadalje se navodi da je na izdanim računima optuženik neosnovano iskazivao PDV iako njegovo društvo nije bilo u obvezi plaćanja tog poreza, a koji iskazani porez je TD "T." d.o.o. neosnovano iskoristilo o u prijavi prava na pretporez, pa je time omogućio I. T. uknjižbu ulaza 124.500 kg ilegalno uvezene sirove kave na koju nije plaćena carina u iznosu od 16.085,15 kn, poseban porez na kavu u iznosu od 622.500,00 kn ni PDV u iznosu od 317.425,40 kn i ostvarenje prava na neosnovani povrat PDV-a TD "T." d.o.o. u iznosu od 293.226,38 kn, čime je pribavio nepripadnu dobit TD "T." d.o.o. u iznosu od 1.249.236,90 kn u kojem iznosu je to trgovačko društvo uskratilo sredstva proračunu Republike Hrvatske.

 

9.3.              Za navesti je da su srodni činjenični opisi za kaznena djela za koja su pravomoćno proglašeni krivima optuženici u predmetu Županijskog suda u Zagrebu presudom K-Us-9/03 od 5. lipnja 2009., koja je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-Us-26/10-13 od 8. travnja 2010., pravno bili označeni kao kaznena djela iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineja 2. KZ/97, dakle da su optuženici kao odgovorne osobe u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoju i za drugu pravnu osobu sastavljanjem isprava neistinitog sadržaja i lažnim prikazivanjem činjenica neistinito prikazivali stanje i kretanje sredstava, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelji su postupali s ciljem pribavljanja takve koristi.

 

9.4.              U međuvremenu nakon donošenja ove pravomoćne presude stupio je na snagu novi Kazneni zakon (KZ/11) u kojem kazneno djelo iz čl. 292. st. 1. alineja 4. KZ/97 ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz čl. 256. KZ/11. Navedeno obrazlaže i sud prvog stupnja u točci 23. obrazloženja, naznačavajući kako postoji pravni kontinuitet i da je kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97 blaže od kaznenog djela iz čl. 256. st. 3. KZ/11 jer ima niži maksimum zapriječene kazne. Navedeno pravno stajalište nije ispravno. U konkretnom predmetu valja razlučiti porezne od carinskih obveza i najprije utvrditi da neprijavljena i neplaćena carinska obveza iznosi 16.085,15 kn što je niže od objektivnog uvjeta kažnjivosti iz čl. 256. st. 1. KZ/11. Naime, prema čl. 256. st. 1. KZ/11 objektivni uvjet kažnjivosti za ovo kazneno djelo sastoji se u posljedici da zbog neprijavljivanja carinske obveze dođe do smanjenja ili neutvrđenja carinske obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kn. Iz navedenog je jasno vidljivo da je neprijavljena i neplaćena carinska obveza niža od ovog zakonskog minimuma, tako da u odnosu na carinsku obvezu djelo za koje se optuženik progoni nije kazneno djelo i da je došlo u tom dijelu do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, što je utvrđeno ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08. Slijedom navedenoga, blaži zakon za optuženika u ovom pogledu je čl. 256. st. 1. KZ/11.

 

9.5.              Isto tako, razmatrajući pitanje primjene blažeg zakona u smislu čl. 3. st. 2. i 3. KZ/11, podvođenjem činjeničnog opisa kaznenog djela pod odredbe čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineja 4. KZ/97 i čl. 256. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11, ovaj sud utvrđuje da je opisano kazneno djelo podvodivo pod odredbu iz KZ/97, ali da ne ispunjava zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 256. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11. Ovo iz razloga jer kazneno djelo utaje poreza ili carine iz čl. 256. KZ/11 može počiniti kao počinitelj isključivo osoba koja ima zakonsku obvezu podnošenja prijave za određenu vrstu porezne obveze, koje svojstvo optuženik kao osoba koja nije ovlaštena zastupati TD "T." d.o.o., a u odnosu na koje se u izreci pobijane presude označava da je ostvarilo protupravnu imovinsku korist ilegalnim uvozom kave i neprijavljivanjem i neplaćanjem posebnog poreza na kavu, PDV-a po računima koje je ispostavilo društvo optuženika te iskorištavanjem istih radi ostvarenja prava na odbitak pretporeza, nema. Prema činjeničnom opisu odgovorna osoba TD "T." d.o.o. je I. T., dok je opt. D. P. direktor i odgovorna osoba TD "J.-M." d.o.o. U činjeničnom opisu kaznenog djela navedeno je da je obveznik plaćanja navedenih poreznih obveza društvo "T." d.o.o., koje je uskratilo sredstva državnom proračunu Republike Hrvatske u ukupnom iznosu od 1.249.236,90 kn, pa kako optuženik nema potrebno svojstvo za počinjenje kaznenog djela iz čl. 256. KZ/11, to je također došlo do povrede kaznenog zakona na njegovu štetu izricanjem osuđujuće presude iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08. Iako je u zakonskom opisu bića kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. KZ/11 naznačeno da to kazneno djelo može počiniti bilo tko, ipak čitav sadržaj bića kaznenog djela koje govori o neprijavljivanju činjenica koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, ukazuje da počinitelj tog kaznenog djela može biti samo ona osoba koja ima zakonsku obvezu podnošenja odgovarajuće prijave za određenu vrstu poreza. Prema čl. 4. Zakona o posebnom porezu na kavu (Narodne novine broj 139/97) obveznik prijavljivanja i plaćanja te vrste poreza je osoba koja uvozi kavu u Republiku Hrvatsku, što je prema činjeničnom opisu iz izreke pobijane presude TD "T." d.o.o. u kojoj je odgovorna osoba I. T.. Prema čl. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj: 47/95) obveznik plaćanja tog poreza je poduzetnik koji isporučuje dobra ili obavlja usluge, dakle, tu bi se radilo o obvezi plaćanja PDV-a od strane društva "J.-M." d.o.o. No, kako iz činjeničnog opisa proizlazi da je na temelju faktura koje je izdao optuženik TD "T." d.o.o. ostvarilo pravo na pretporez, ali i da je neplaćanjem iznosa PDV-a od 317.425,40 kn, koji iznos kao pretporez je to društvo i trebalo platiti društvu "J.-M." d.o.o., TD "T." d.o.o. oštetilo proračun Republike Hrvatske i tu opt. D. P. nema potrebno svojstvo da bi bio počinitelj ovog kaznenog djela.

 

10.              Sudjelovanje u počinjenju kaznenog djela opt. D. P. moglo bi se pravno označiti kao neki oblik sudioništva (poticanje ili pomaganje), ali u konkretnom slučaju to priječi zabrana iz čl. 13. ZKP/08 s obzirom da je samo optuženik podnio žalbu protiv prvostupanjske presude. U konkretnom slučaju zabrana reformacije in peius djeluje na način da onemogućava preinačavanje pravne oznake kaznenog djela za koje je optuženik pobijanom presudom proglašen krivim, a za koje je ovaj sud utvrdio da ne predstavlja kazneno djelo, tako da bi drugačijom pravnom oznakom i osudom optuženika za tako drugačije označeno kazneno djelo optuženik bio doveden u nepovoljniji položaj jer bi presuda bila izmijenjena na njegovu štetu.

 

11.              S obzirom na donijetu odluku i razloge iste nisu relevantni žalbeni navodi žalitelja po osnovi pobijanja zbog povrede kaznenog zakona, dok je dio žalbe koji se odnosi na osnove pobijana zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi i troškovima kaznenog postupka, bespredmetan.

 

12.              Obzirom da nisu utvrđene povrede kaznenog postupka, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja je primjenom čl. 486. st. 1. ZKP/08 odlučio kao u izreci i preinačio pobijanu presudu, prihvaćanjem žalbe optuženika te u povodu te žalbe po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, oslobađajući optuženika optužbe jer djelo za koje se optuženik progoni nije kazneno djelo. Odluke o imovinsko-pravnom zahtjevu i troškovima zasnovane su na odredbama čl. 158. st. 3. ZKP/08 i čl. 149. st. 1. ZKP/08, time da će prvostupanjski sud raspolagati podacima o troškovima i time biti ovlašten za utvrđivanje činjenica i donošenje posebnog rješenja u smislu čl. 148. st. 4. ZKP/08.

 

U Varaždinu 3. ožujka 2022.