Broj: Gž Ovr-622/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Puli – Pola, po sutkinji Alenki Paus, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatske vode, Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik Lj. L., odvjetnica u Z., protiv ovršenika V. Š. iz O., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Ovr-432/2018-2 od 23. veljače 2018., 25. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

I. Uvažava se djelomično žalba ovršenika te se ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Ovr-432/2018-2 od 23. veljače 2018. godine u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate tražbine u iznosu ukupno 200,00 kn sa zateznim kamatama koje na iznos od 40,00 kn teku od 16. lipnja 2016. godine, na iznos od 40,00 kn od 16. rujna 2016. godine, na iznos od 40,00 kn od 16. ožujka 2017. godine, na iznos od 40,00 kn od 16. lipnja 2017. godine i na iznos od 40,00 kn od 16. rujna 2017. godine te se u tom dijelu odbija prijedlog za ovrhu i ukidaju sve provedene ovršne radnje; te se, nadalje, navedeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Ovr-432/2018-2 od 23. veljače 2018. godine preinačuje u dijelu u kojem je određen ovršni trošak u iznosu 312,50 kn, na način da se isti određuje u iznosu 162,50 kn, a u preostalom dijelu u iznosu 150,00 kn odbija zahtjev ovrhovoditelja za naknadu ovršnog troška te se glede toga dijela ukidaju provedene ovršne radnje.

II. Nalaže se ovrhovoditelju da ovršeniku isplati trošak žalbenog postupka u iznosu 24,00 kn, u roku osam dana; a u preostalom dijelu u iznosu 376,00 kn odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

              Rješenjem suda prvog stupnja određena je ovrha radi naplate iznosa od 420,00 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je naznačeno, kao i radi naknade troška ovršnog postupka. Ovrha je protiv ovršenika određena pljenidbom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima istog te prijenosom na račun. Ovrhovoditelju su odmjereni i troškovi ovršnog postupka u iznosu od 312,50 kuna; a sve na temelju konačnog i izvršnog rješenja Hrvatskih voda o obračunu naknade za uređenja voda donesenih u upravnom postupku Klasa: Up/I-325-08/11-07/0323948, Urbroj: 374-3112-2-11-1 od 25. veljače 2011. i rješenja o nasljeđivanju broj O-588/16, UPP-Os-59/16 od 15. prosinca 2017.

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je ovršenik te ističe da je ovrhovoditelj krivo označio nasljednika pokojnog Š. I.. Naime, iz rješenja o nasljeđivanju nedvojbeno je da je vlasnik stambenog prostora u S. S. … B. Š. te dostavlja rješenje o nasljeđivanju, izvadak iz zemljišne knjige i posjedovnog lista uz povijest promjena te potvrdu o kućnom broju. Ističe da je po rješenju o nasljeđivanju B. Š. upisana kao vlasnik nekretnine i posjednik, pa je ista obveznik plaćanja naknade za uređenje voda. Predlaže poništiti rješenje i potražuje trošak.

Žalba je djelomično osnovana.

Rješenjem suda prvog stupnja na prijedlog ovrhovoditelja, a temeljem ovršnog rješenja Hrvatskih voda u vezi s obračunom naknade za uređenje voda od 25. veljače 2011. godine određena je ovrha protiv ovršenika radi namirenja ovrhovoditeljeve novčane tražbine u ukupnom iznosu od 420,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačno dospjeli iznos teče od njezinog dospijeća pa do isplate u visini kamatne stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno u visini eskontne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, kao i radi namirenja troškova ovršnog postupka, i to pljenidbom novčanih sredstava ovršenika na svim njegovim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama te prijenosom zaplijenjenog iznosa na račun ovrhovoditelja. Pritom je kao ovršenik naznačen V. Š., osnovom rješenja o nasljeđivanju, iza pok. I. Š., a na kojeg glasi rješenje Hrvatskih voda koje je ovršna isprava.

Takva odluka prvostupanjskog suda djelomično je pravilna i zakonita.

Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. st.1. i čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona (“Narodne novine” 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), ali je dijelom pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Ovršna isprava je rješenje ovrhovoditelja, isprava koja prema čl. 23. OZ-a predstavlja ovršnu ispravu (glasi na ispunjenje novčane obveze, sadrži pečat ovršnosti) slijedom čega je ovrha opravdano, ali samo djelomično, određena po prijedlogu ovrhovoditelja kao osobe koja je ovlaštena tražiti ostvarenje one tražbine o kojoj je već konačno odlučeno. Pritom je pravilno primijenjena i odredba čl. 32. OZ jer je ovršenik V. Ž. nasljednik pok. I. Š. na kojeg glasi ovršna isprava. Naime, tražbina za koju je predložena ovrha odnosi se na razdoblje od lipnja 2014. godine do rujna 2017. godine, a I. Š. je preminuo 17. ožujka 2016. godine (rješenje o nasljeđivanju). Stoga, ovršenik kao nasljednik pok. I. Š. odgovara za njegove dugove, a to su samo oni iznosi dospjeli do njegove smrti. Naime, sukladno odredbi čl. 139. st. 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine” 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15) nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Stavkom 4. istoga članka određeno je da kad ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Stoga, činjenica da ovršenik nije naslijedio predmetni stan (a što slijedi iz dostavljenih javnih isprava uz žalbu) ne oslobađa ga odgovornosti za predmetnu tražbinu u dijelu u kojem ista predstavlja dug ostavitelja.

              Glede preostalih iznosa ukupno 200,00 kn za razdoblje (dospijeće) od 16. lipnja 2016. godine do 16. rujna 2017. godine, ovršenik je javnim ispravama – rješenjem o nasljeđivanju, vlasničkim listom, potvrdom o kućnom broju dokazao da predmetnu nekretninu naslijedila je po smrti I. Š. - B. Š., da je ista i vlasnica nekretnine, pa stoga, a kako nije on vlasnik, nije niti pasivno legitimiran plaćati traženu naknadu u naznačenom vremenskom razdoblju (kada vlasnik više nije bio sada pok. I. Š.).

              Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

              Odluka o troškovima postupka valjalo je preinačiti i ovršeniku dosuditi trošak razmjerno uspjehu 52% odnosno 162,50 kn, a u preostalom dijelu zahtjev odbiti, čl. 14. st. 4. i čl. 154. st. 2. ZPP.

Ovršenik je potraživao trošak za stav žalbe 250,00 kn, troškove upravnih pristojbi za dostavljena rješenja 50,00 kn i trošak dostave žalbe 100,00 kn. Trošak za sastav žalbe od 250,00 kn mu ne pripada jer nije razvidno da je ovršenik angažirao punomoćnika odvjetnika za sastav iste, a za osobno sastavljenu žalbu ovršeniku ne pripada trošak; također ne pripadaju mu niti troškovi dostave žalbe 100,00 kn jer nije jasno određeno na što se taj trošak odnosi, tim više kada je žalba predana neposredno sudu. Pripada mu trošak plaćenih pristojbi za zemljišno-knjižni list, posjedovni list i upravno rješenje ukupno 50,00 kn, a kako je uspio u razmjeru 48% pripada mu isti u iznosu 24,00 kn; čl. 166. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 14. st. 4. i čl. 154. st. 2. ZPP.

U Puli – Pola 25. listopad 2018.