Broj: Gž-2366/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Amare Trgo, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Senije Ledić, kao članice vijeća i izvjestiteljice te Blaženke Rilov Ćurin, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz P., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku S. K., odvjetniku u Z., protiv prvotuženika Z. B. iz B., R. S., …, OIB: …, drugotuženika D. B. iz B., R. S., …, trećetužene V. P. iz Ž., …, OIB: …, i četvrtotužene Z. Š. iz Z., A., …, trećetužena i četvrtotužena zastupane po punomoćnici E. M., odvjetnici u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-899/16 od 19. svibnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-899/16 od 19. svibnja 2017.

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev trećetužene V. P. i četvrtotužene Z. Š. radi naknade troška odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom je presudom odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje da je tužiteljica vlasnica čest. zem. 63 D., površine 35471 m² upisane u z.u. 289 k.o. P. i čest. zem. 1182, P. površine 12411 m², upisana u z.u. 123 k.o. P., kao i suvlasnica sa 1/2 idealnih dijelova na čest. zem. 116, B., površine 662 m², gospodarske zgrade površine 56 m² i gospodarske zgrade površine 37 m² upisana u z.u. 121 k.o. P. i čest. zem. 108 B., površine 7285 m², gospodarske zgrade površine 18 m², gospodarske zgrade površine 32 m² i stambene zgrade površine 154 m², upisana u z.u. 143 k.o. P. što su tuženici dužni priznati i trpjeti (točka I. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tužiteljici nadoknaditi trećetuženoj i četvrtotuženoj V. P. i Z. Š. parnični trošak u iznosu od 6.562,50 kuna (točka II. izreke).

 

Protiv ove presude žalbu podnosi tužiteljica pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači u odluci o glavnoj stvari i u odluci o troškovima.

 

Trećetužena i četvrtotužena odgovorile su na žalbu tužiteljice, ocijenile su je neosnovanom i predložile je odbiti. Prvotuženik i drugotuženik nisu odgovorili na žalbu.

 

Žalba je neosnovana.

 

Iako je žaliteljica podnijela žalbu i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ona u žalbi određeno ne ukazuje ni na jednu od tih povreda. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet je postupka zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je ona vlasnica čest. zem. 63 z.u. 289 k.o. P. i čest. zem. 1182 z.u. 123 k.o. P. za cijelo, kao i suvlasnica za 1/2 idealnih dijelova na čest. zem. 116 z.u. 121 i čest. zem. 108 z.u. 143 k.o. P.

 

Tužiteljica je činjenično utemeljila tužbu na tvrdnji da je iza njezinog pok. supruga B. M. preminulog …. vođen ostavinski postupak koji je okončan rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-651/14, UPP-OS-74/14 od 5. listopada 2015. kojim je njegova cjelokupna imovina, koju čine i predmetne nekretnine, raspoređena njegovim nasljednicima, i to tužiteljici, kao supruzi, te tuženicima kao djeci, svakome po 1/5 dijelova.

 

U postupku je utvrđeno da je M. B. pok. L., suprug tužiteljice, a otac tuženika, preminuo 2014., iza njegove smrti je proveden ostavinski postupak pod naprijed navedenom oznakom u kojem je utvrđena njegova imovina, između ostalih i prijeporne nekretnine, a njegovim su nasljednicima temeljem zakona proglašeni supruga S. B., kćer V. P. i Z. Š. te sinovi D. i Z. B. svaki za po 1/5 dijelova. Sve stranke su sudjelovale u ostavinskom postupku, ali nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju kojim je imovina ostavitelja raspoređena temeljem zakona svakome za po 1/5 dijelova nasljednici nisu izjavili prigovor, pa je rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno 21. listopada 2015.

 

Ni žalbom se ne osporavaju ova odlučna utvrđenja, ali žaliteljica u žalbi tvrdi isto što je tvrdila i tijekom prvostupanjskog postupka da su pojedine nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva bile njezina imovina koju je ona stekla ugovorom o doživotnom uzdržavanju zaključenim sa svojim ujakom nakon čega je ove nekretnine darovala svom suprugu prije njegove smrti, samo što tvrdi da je taj ugovor bio prividan, dok za neke nekretnine tvrdi da predstavljaju njezinu bračnu imovinu u 1/2 dijela.

 

Sud se prvog stupnja raspravljajući predmet spora i ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva bavio pitanjem valjanosti načina stjecanja prava vlasništva prednika stranaka te je utvrdio da je prednik tužitelja na valjan način stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Osim toga, sud je imao na umu da je rješenje o nasljeđivanju iza pok. M. B. doneseno u ostavinskom postupku u kojem su sudjelovali svi njegovi nasljednici, što znači tužiteljica i svi tuženici te je ocijenio da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju koje je doneseno iza smrti prednika stranaka ima značaj presuđene stvari i veže stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku i u ovom parničnom postupku. Stoga je odbio tužbeni zahtjev.

 

Neutemeljeno žaliteljica osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva, iako za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku, po ocjeni ovog žalbenog suda, nije odlučno na koji je način prednik stranaka stekao pravo vlasništva nekretnina koje su predstavljale njegovu ostavinu u vrijeme njegove smrti. Za ovaj je postupak odlučno da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju koje je doneseno iza smrti prednika stranaka M. B. ima značaj presuđene stvari i veže stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku i u ovom parničnom postupku, kako je to pravilno ocijenio i sud prvog stupnja. Stoga okolnost na tužiteljica koja da je sudjelovala u ostavinskom postupku kao nasljednica nije zahtijevala da se ostavina ostavitelja umanji za onaj dio koji je ona stekla za vrijeme trajanja bračne zajednice ne utječu na valjanost pobijane presude.

 

U tom je smislu odbijanje tužbenog zahtjeva rezultat pravilne primjene odredbe članka 232. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15) kojom je propisano što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.

 

U smislu citirane zakonske odredbe, rješenje o nasljeđivanju u odnosu na stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku i imale mogućnost dati nasljedničku izjavu ima značaj presuđene stvari, pa tužiteljica ne može osnovano zahtijevati da sud u parničnom postupku na drugačiji način odlučuje o imovini koja je predstavljala ostavinu u ostavinskom postupku iza smrti njenog prednika u kojem je postupku ona sudjelovala zato što nju veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju i zato što ona ne ulazi u krug osoba koje nisu vezane pravomoćnošću rješenja prema odredbi članka 232. stavka 5. ZN-a

 

Pravilna je također i odluka o parničnom trošku jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, s obzirom na ishod postupka, kao i zbog toga što je parnični trošak pravilno obračunat.

 

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tužiteljice valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

Odlučujući temeljem odredbe članka 166. stavka 1. ZPP-a o zahtjevu trećetužene i četvrtotužene radi naknade troškova odgovora na žalbu, žalbeni sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a zbog čega je ovaj zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

U Splitu 10. siječnja 2019.