Broj: Gž-2735/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom o sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i Ivice Botice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Z. pok. A. iz P., OIB:…, zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku u S., protiv tuženika T. U. pok. A. rođ. Z. iz S., OIB:…, zastupane po punomoćniku B. S., odvjetniku u S., radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-5618/15 od 8. rujna 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 10. siječnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-5618/15 od 8. rujna 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

Utvrđuje se da je tužitelj P. Z. pok. A. iz P. zakonski nasljednik iza smrti svoje majke pok. Š. Z. pok. A. rođ. O., pa se isti ovlašćuje, u odnosu na tuženu, temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na nekretninama upisanim u Z.U. 1105 k.o. čest. zgr. 141 Z.U. 79, čest. zem. 190/1, 1212/2, 1213/2, 1214/1 Z.U. 160, kao čest. zgr. 146/1/5/7, čest. zem. 255, 1310/5/6, 2223, 2224, 2225 i Z.U. 176 čest. zgr. 100/1 sve k.o. P., na svoje ime, za 1/3 dijela, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tužitelju P. Z., da u roku od 15 dana, naknadi tuženoj T. U. parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kuna."

 

Tužitelj pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je neosnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

Neosnovano tužitelj ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocijene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je zakonski nasljednik iza smrti svoje majke, te da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime za 1/3 dijela uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene.

 

Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio da je rješenjem o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-232/87 od 25. prosinca 1987. iza pok. Š. Z. pok. A. utvrđeno da su njenim nasljednicima za po 1/2 dijela proglašeni suprug A. Z. i kći T. U., a da je rješenjem o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-206/97 od 4. veljače 1998. iza pok. A. Z. utvrđeno da je temeljem zakona i ustupa njegovim  nasljednikom proglašena kći T. U. za cijelo s obzirom da je nasljednik P. Z. svoj zakonski dio ustupio svojoj sestri T. U., da je iz punomoći od dana 12. siječnja 1998. ovjerene kod javnog bilježnika proizlazi da je P. Z. opunomoćio svog zeta A. U. da u njegovo ime i za njegov račun prihvati njegov zakonski nasljedni dio koji se vodi pri Općinskom sudu u Supetru iza smrti pok. A. Z., te da je isti zakonski dio ustupio u korist T. U., ta da je darovnim ugovorom od 1. listopada 2012. T. U. darovala P. Z. nekretninu označenu kao čest. zem.224/150 k.o. P. površine 1394 m2, pa je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev budući je osnovan prigovor zastare tužene.

 

Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tužitelj ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

 

U konkretnom slučaju, sukladno odredbi članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima  ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14– dalje: ZV) kojim je propisano da se stjecanje, promjena,pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, pa se primjenjuje Zakon o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71, 47/78 - u daljnjem tekstu: ZN) koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 253.  Zakon o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/03 i 33/15).

 

Prema odredbi članka 144. ZN-a pravno zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja zastarijeva prema svjesnom držaocu za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika stvari ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostavitelja, a za oporučnog naseljenika od proglašenja oporuke, s tim da prema nesavjesnom posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina.

 

U smislu citirane odredbe, a kako se radi o zakonskom obliku nasljeđivanja dužina subjektivnog roka ograničena je objektivnim rokom koji se ne može produljiti, a koji u odnosu na savjesnog držatelja stvari zastarijeva za deset godina,a u odnosu na nesavjesnog držatelja rok zastare je dvadeset godina.

 

Pasivno legitimirana za nasljednički zahtjev je osoba koja je faktično ušla u pravni položaj nasljednika koji joj ne pripada, onemogućivši time nasljednika da on faktično zauzme pravni položaj koji mu pripada na temelju njegovog nasljednog prava. Učinak je zastare nasljedničkog zahtjeva da nasljednik više ne može protiv pasivno legitimirane osobe koja je istakla prigovor zastare postići uskraćivanje svog faktičnog položaja s pravnim.

 

Sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu članka 144. ZN-a jer se radi o tužbi herditatis petititio-nasljedničkoj tužbi, budući da tužitelj zahtjeva ostavinu kao zakonski nasljednik.

 

Budući da tužitelj u ovoj pravnoj stvari zahtjeva ostavinu kao nasljednik ostaviteljice Š. Z. umrle ..., a tužbu protiv posjednika ostavine podnio je 2014., dakle, po proteku roka od dvadeset godina od smrti ostavitelja, to je zahtjev tužitelja, neovisno o njegovom saznanju za njegovo nasljedno pravo zastario te neosnovan.

 

Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rada odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

U Splitu, 10. siječnja 2019.