Broj: Gž-114/17-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u ostavinskom predmetu iza smrti N. L., pok. M. iz S., odlučujući o žalbi nasljednika M. L. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetniku iz S., i žalbi nasljednica Č. V. iz V., OIB: …i J. M. iz V., OIB: …, zastupanih po punomoćniku B. H., odvjetniku iz V., protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O-2007/14 od 12. prosinca 2016., dana 11. siječnja 2019.,

r i j e š i o   j e

              Odbijaju se žalbe nasljednika M. L., Č. V. i J. M. kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O-2007/14 od 12. prosinca 2016. 

Obrazloženje

              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

              "I. Prekida se ostavinski postupak.

              II. Upućuju se Č. V. rođ. L. iz V., kćerka ostaviteljice, zastupana po pun. B. H., odvj. u V. i J. M. rođ. L. iz V., kćerka ostaviteljice, zastupana po pun. T. G., odvj. u T., da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ovog rješenja pokrenu parnicu protiv M. L. pok. I. iz V., sina ostaviteljice, zastupanog po pun. V. S., odvj. u S., radi utvrđenja da usmena oporuka ostaviteljice izjavljena pred svjedocima V. K. i S. K., proglašena na zapisniku od 05. prosinca 2014. godine nije istinita ni pravno valjana.

              III. Upućuje se M. L. pok. I. iz V., sin ostaviteljice, zastupan po pun. V. S., odvj. u S., da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnicu protiv Č. V. rođ. L. iz V.,kćerke ostaviteljice, zastupane po pun. B. H., odvj. u V. i J. M. rođ. L. iz V., kćerke ostaviteljice, zastupane po pun. T. G., odvj. u T., radi utvrđenja sastava ostavinske mase, odnosno radi utvrđenja da u ostavinu ne ulazi cjelina nekretnine – stana u S., anagrafske oznake, položen na prizemlju, površine 66,00 m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i hodnika, a nalazi se u zgradi koja je sagrađena na čest. zem. 9317/4 Z.U. 15391 P.U. 7 K.O. S..

              IV. Prekid postupka trajat će do pravomoćnog okončanja spora.

              V. Ukoliko nasljednici upućeni u parnicu, ne pokrenu parnicu u određenom roku, ostavinski sud će nastaviti i dovršiti ostavinski postupak bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih su upućeni u parnicu."

              Protiv citiranog rješenja u dijelu pod toč. II. izreke žalbu su izjavile nasljednice Č. V. i J. M.. Navode da je obrazloženje pobijanog rješenja u cijelosti  nejasno, pogrešno i u suprotnosti s odredbom čl. 225. st. 1. Zakona o nasljeđivanju. U konkretnom slučaju 5. prosinca 2014. proglašen je zapisnik o saslušanju svjedoka usmene oporuke koju su 2. prosinca 2014. pred javnim bilježnikom dali svjedoci V. i S. K. Navedenom usmenom oporukom ostaviteljica svoju imovinu ostavlja sinu M. L.. Žaliteljice su osporile valjanost usmene oporuke te su se prihvatile nasljedstva koje ih po zakonu pripada. Sud prvog stupnja pogrešno upućuje u parnicu žaliteljice obzirom da u slučaju spora o pravnoj valjanost usmene oporuke, postojanju izvanrednih okolnosti zbog kojih oporučitelj nije bio u stanju oporučiti niti u jednom drugom valjanom obliku, ostavinski sud će na parnicu uputiti nasljednika koji svoje nasljedno pravo temelji na toj oporuci, jer je njegovo pravo manje vjerojatno od prava zakonskih nasljednika. Nasljednik M. L. svoje nasljedno pravo temelji na usmenoj oporuci, pa je na taj način njegovo pravo manje vjerojatno od prava zakonskih nasljednika Č. V. i J. M.. Stoga izreka i obrazloženje pobijanog rješenja nisu jasni i ne mogu se ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, a pobijano rješenje je nezakonito i nepravilno. Predlaže da sud drugog stupnja uvaži žalbu i ukine rješenje u pobijanom dijelu, te predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da pobijano rješenje preinači na način da nasljednika M. L. uputi u parnicu radi utvrđenja pravne valjanost usmene oporuke.

              Protiv pobijanog rješenja u dijelu pod toč. III. izreke žalbu je izjavio nasljednik M. L. zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Ukazuje na bitnu povredu odredaba postupka jer sud prvog stupnja nije pravilno primijenio Zakon o nasljeđivanju, što je utjecalo na donošenje pravedne odluke. Obzirom na činjenicu da su na parnicu upućene Č. V. i J. M. radi utvrđenja da usmena oporuka ostaviteljice nije istinita i pravno valjana, nije osnovano upućivanje žalitelja radi utvrđenja sastava ostavinske mase. Pokretanje parnice radi utvrđivanja sastava ostavinske mase je preuranjeno kod činjenice da su toč. II. izreke pobijanog rješenja na pokretanje parnice upućene nasljednice Č. V. i J. M. radi utvrđenja da usmena oporuka ostaviteljice nije pravno valjana. Upravo o činjenici utvrđenja istinitosti i valjanosti usmene oporuke ostaviteljice ovisi daljnji tijek ostavinskog postupka, dakle, u ovoj fazi je preuranjeno utvrđivanje sastava ostavinske mase. Predlaže da sud drugog stupnja uvaži žalbu i ukine rješenje u pobijanom dijelu, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

              Na žalbe nije odgovoreno.

              Žalbe nisu osnovane.

              Za istaknuti je da nije počinjena bitna povreda odredbe postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - u nastavku ZPP), u vezi čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03 i 35/05 i 127/13 - dalje ZN), a na koju ukazuju žaliteljice, obzirom da pobijano rješenje ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, jasno je te izreka pobijanog rješenja ne proturječi njegovim razlozima.

Nadalje, ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP, a sve u vezi čl. 175. st. 2. ZN, na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ni da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

              Odredbom čl. 222. ZN je propisano da će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo, a osobito ako su sporne činjenice o kojima ovisi nasljedno pravo, naročito valjanost ili sadržaj oporuke ili odnos nasljednika i ostavitelja na temelju kojeg se po zakonu nasljeđuje, o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio, o kojima ovisi opravdanost isključenja nužnih nasljednika ili postojanje razloga za  nedostojnost i je li se neka osoba odrekla nasljedstva.

              Odredbom čl. 224. ZN je propisano da će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine i činjenice o kojima ovisi predmet zapisa, dok je odredbom čl. 225. st. 1. ZN propisano je da će sud uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.

              Iz spisa predmeta slijedi da su na nasljedstvo pozvani zakonski nasljednici djeca ostaviteljice kćerke Č. V., J. M. i D. F. te sin M. L..

              Nadalje, iz spisa predmeta slijedi da je ostaviteljica tijekom života sačinila usmenu oporuku pred svjedocima V. K. i S. K., Zapisnik o saslušanju svjedoka usmene oporuke proglašen je sukladno odredbama čl. 204. i 205. ZN, dana 5. prosinca 2014. Naime, dana 3. prosinca 2014. pred javnim bilježnikom su saslušani svjedoci usmene oporuke oporučiteljice N. L., V. K. i S. K., koji su u svom iskazu naveli da je ostaviteljica dva dana prije smrti u njihovoj nazočnosti izjavila da želi stan u S., ostaviti sinu M., jer je drugu djecu namirila, da je unuku I. ostavila kuću u V., a drugoj djeci da je pomagala plaćajući kredite. Svjedoci su nadalje naveli da je oporučiteljica u vrijeme davanja oporuke bila prisebna i razumna, ali da zbog zdravstvenih problema nije sama izlazila iz kuće, osim u trgovinu, te da je planirala da je svjedoci odvedu kod javnog bilježnika radi sačinjena oporuke kojom bi stan u S. ostavila sinu M..

              Nasljednica Č. V. je dala nasljedničku izjavu na način da je osporila istinitost i pravnu valjanost usmene oporuke, te se prihvatila nasljedstva koje joj pripada temeljem zakona iza smrti ostaviteljice, dok je nasljednica J. M. također osporila valjanost usmene oporuke.

              Nadalje, nasljednica D. F. je u spis dostavila ovjerenu nasljedničku izjavu u kojoj je navela da se prihvaća nasljedstva iza smrti majke, te je svoj nasljedni dio u cijelosti ustupila bratu M. L., dok je nasljednik M. L. dao nasljedničku izjavu na način da je priznao usmenu oporuku ostaviteljice izjavljenu pred svjedocima V. i S. K., kao istinitu i pravno valjanu, te se prihvatio nasljedstva ostavljenog mu oporukom. Ujedno se prihvatio dijela nasljedstva te koji mu pripada temeljem zakona iza smrti ostaviteljice, u odnosu na imovinu kojom ostaviteljica nije raspolagala oporukom.

Prema tome, sud je pravilno primijenio odredbe čl. 222. i čl. 225. ZN, s obzirom da su između nasljednika bile sporne činjenice o kojima ovisi nasljedno pravo, i to valjanost oporuke, kada je zakonske nasljednike Č. V. i J. M. uputio na parnicu radi pobijanja pravne valjanosti usmene oporuke ostaviteljice dane pred svjedocima  koja je formalno valjana te je stoga njihovo pravo manje vjerojatno.

              Što se tiče navoda iz žalbe nasljednica Č. V. i J. M. za istaknuti je da je pravilno sud prvog stupnja smatrao, s obzirom na presumpciju da je oporuka valjana sve dok se ne dokaže suprotno, da se na parnicu upućuju zakonski nasljednici koji osporavaju oporuku, a ne oporučni nasljednici. Ostali žalbeni navodi također ne utječu na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

              U daljnjem tijeku trajanja postupka među nasljednicima je došlo do spora i u pogledu sastava ostavinske mase.

              Naime, nasljednik M. L. je izjavio da u ostavinu ne ulazi cjelina stana u S. koji se nalazi u zgradi koja je sagrađena na čest. zem. 9317/4 k.o. S., budući je predmetni stan u iskazanoj površini dodijeljen ostaviteljici jer je u to vrijeme obiteljsko domaćinstvo ostaviteljice činio upravo on i članovi njegove obitelji, supruga i dvoje djece. Nasljednice Č. V. i J. M. su se usprotivile njegovim navodima.

              Dakle, obzirom da je nasljednik M. L. tijekom postupka osporavao obim ostavinske imovine na način da smatra da u istu ne ulazi predmetni stan u S. za cijelo pravilno ga je sud prvog stupnja, sukladno odredbi čl. 224. ZN, uputio da pokrene parnicu radi utvrđenja da u ostavinu ne ulazi cjelina nekretnine - stana u S..

Slijedom iznesenog, trebalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 175. st. 2. ZN odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zadru, 11. siječnja 2019.