Broj: Rev 1612/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, člana vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Ivana Vučemila, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. C. iz R., OIB: ..., A. P. iz K., OIB: ..., M. P. iz S., OIB: ..., G. A. iz R., OIB: ..., M. S. iz V., OIB: ..., i N. S. R. iz T., OIB: ..., koje sve zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u P., protiv tuženika I. M. iz K., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik G. Š., odvjetnik u R. i tuženice M. V. iz K., OIB: ..., koju zastupa skrbnica za poseban slučaj A. Z., odvjetnica u R., radi utvrđenja opoziva oporuke i utvrđenja nepostojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o reviziji tužitelja i reviziji tuženika I. M. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-699/16-2 od 27. ožujka 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno poslovni broj P Ob-197/15-16 od 18. ožujka 2016., u sjednici održanoj 15. siječnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tužitelja se odbacuje kao nedopuštena.

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-699/16-2 od 27. ožujka 2018. u dijelu u toč. II., III. i IV. izreke te se u tom dijelu predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je sudska oporuka koju je sačinio pok. C. M., dana 25.03.2002.g. opozvana sukladno čl. 64. Zakona o nasljeđivanju, te da se stoga ostavina iza ostavitelja ima rasporediti na tužitelje.

2. Utvrđuje se da II. tužena M. V. nije bila u izvanbračnoj zajednici sa C. M. u vremenskom roku u kojem bi ona mogla proizvesti učinke kako bračna zajednica, te joj stoga ne pripada pravo na nasljeđivanje iza pok. C. M.."

II. Nalaže se tužiteljima da naknade prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 7.075,00 kn.

 

III. Nalaže se tužiteljima da naknade drugotuženoj parnični trošak u iznosu od 4.575,00 kn."

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je djelomično žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I. st. 2. izreke, u dijelu u toč. I. st. 1. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se ostavina iz ostavitelja C. M. rasporedi na tužitelje te u dijelu u toč. III. izreke (toč. I. izreke drugostupanjske presude).

 

Prvostupanjska presuda preinačena je u dijelu u toč. I. st. 1. izreke te u toč. II. izreke te je suđeno:

 

"Utvrđuje se da je sudska oporuka koju je sačinio pokojni C. M. dana 25. ožujka 2002. godine opozvana sukladno čl. 64. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" 52/71, 47/78, 53/91, 56/00, 48/03, 163/03, 35/05, 173/13 i 33/15 – ZN).

 

Odbija se zahtjev I. tuženika za trošak parničnog postupka za iznos od 7.075,00 kn (toč. II. izreke drugostupanjske presude).

 

Ujedno je tuženik I. M. obvezan tužiteljima naknaditi troškove postupka u iznosu od 10.175,00 kn (toč. III. izreke) te naknaditi im trošak žalbe u iznosu od 3.143,75 kn (toč. IV. izreke), dok je u toč. V. izreke drugostupanjske presude odbijen zahtjev tuženice M. V. za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijena njihova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda (toč. I. izreke) tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju ukine nižestupanjske presude te predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, odnosno da preinači drugostupanjsku presudu, sve uz naknadu troškova postupka.

 

Tuženik I. M. protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prvostupanjska presuda preinačena (toč. II., III. i IV. izreke drugostupanjske presude) također podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, a sadržajno i pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude, odnosno da je u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na revizije nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja nije dopuštena, dok je revizija tuženika I. M. dopuštena i osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl.373.a i 373.b ovog Zakona.

 

U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

U odnosu na reviziju tužitelja:

 

Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelji naznačuju pitanja:

 

1."Da li je drugostupanjski sud dužan dati odgovor na svaki konkretan žalbeni prigovor tužitelja iznijet u žalbi izjavljenoj na prvostupanjsku presudu?"

2."Da li drugostupanjski sud može svoju odluku temeljiti na utvrđenjima prvostupanjskog suda, a koja utvrđenja su protivna dokazima iz kojih je prvostupanjski sud utvrdio navedena utvrđenja?"

3."Da li drugostupanjski sud može svoju odluku temeljiti na utvrđenjima prvostupanjskog suda kada je prvostupanjski sud zanemario značajne materijalne dokaze?"

 

Obrazlažući važnost naznačenih pitanja tužitelji ukazuju na više odluka ovog suda uz tvrdnju da je postupanje drugostupanjskog suda nepodudarno sa shvaćanjem ovog suda izraženo u istovjetnim procesnim situacijama.

 

Naznačujući navedena pitanja na koja odgovor daje sam zakon (čl. 375. st. 1., 354. st. 2. toč. 11. i čl. 8. ZPP) tužitelji, u osnovi osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i ocjenu izvedenih dokaza, polaze od pretpostavki o postojanju bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. i čl. 8. ZPP te o postojanju bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koje pretpostavke nisu ostvarene.

 

Stoga o naznačenim pitanjima ne ovisi odluka o sporu niti su ona važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.

 

Slijedom iznesenog valjalo je reviziju tužitelja odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b toč. 3. ZPP.

 

U odnosu na reviziju tuženika I. M.:

 

Drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o opozivu oporuke preinačio je uz obrazloženje "da suprotno zaključku suda prvog stupnja, ovaj sud zaključuje temeljem iskaza svjedoka D. P., A. K. i S. M., koji su jasno iskazivali o svim okolnostima i razlozima zašto se pokojni M. C. odlučio opozvati oporuku, da je pokojni M. C. križanjem teksta oporuke sa obje strane zaista izrazio volju da opoziva oporuku".

 

Na opisani način drugostupanjski sud je drugačije utvrdio činjenično stanje, a nije na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio drugo materijalno pravo. Dakle, drugostupanjski sud nije sudio na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, kako je to naveo u obrazloženju presude, već na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP.

 

Stoga je revizija tuženika razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, na koju se tuženik sadržajno i poziva ističući revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Osnovana je tvrdnja revidenta da je drugostupanjski sud koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP jer do utvrđenja o činjenici opoziva oporuke nije došao savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, već samo ocjenom tri dokaza iz kojih bi se moglo zaključiti o poremećaju odnosa između ostavitelja i tuženika I. M., dok ostale brojne izvedene dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno uopće nije ocjenjivao.

 

Budući da je pogrešna primjena odredbe čl. 8. ZPP utjecala na donošenje pravilne i zakonite presude to je po drugostupanjskom sudu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP te je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti presudu drugostupanjskog suda u dijelu u toč. II., III. i IV. izreke i u tom dijelu predmet vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Zagreb, 15. siječnja 2019.