Broj: Gž-159/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u ostavinskom postupku iza pok. B. K., rođene B., iz Z., OIB: …,  rođene …, a umrla ..., državljanke Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi nasljednika M. K., protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 19. srpnja 2018., pod poslovnim brojem O-8816/17, 16 siječnja 2019., 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba nasljednika M. K. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 19. srpnja 2018., pod poslovnim brojem O-8816/17.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor te je održano na snazi rješenje doneseno od strane javnog bilježnika N. D. iz Z., kao povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem O-8816/17 UPP/OS-94/17 od 27. ožujka 2018.

 

Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali nasljednik M. K., osporavajući rješenje u cijelosti, a iz sadržaja žalbe  se može zaključiti kako se žalba izjavljuje zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP – "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13) a koja odredba se primjenjuje na temelju odredbe članka 175. Zakona o nasljeđivanju ( dalje: ZN - "Narodne novine",broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15), s prijedlogom da se osporeno rješenje stavi izvan snage.

 

Žalba nije osnovana.

 

Rješenje o nasljeđivanju donio je javni bilježnik kao povjerenik suda, te kao ostavinu utvrđeno vlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. 1754 k.o. S., te je ta imovina uručena nasljedniku M. K. sinu ostaviteljice u cijelosti.

 

Prvostupanjski sud odbio je prigovor jer je uvidom u zemljišne knjige utvrdio kako je zaista ostaviteljica upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, a okolnost da se vodi ovrha povodom prijedloga za ovrhovoditelja G. b d.d. protiv ovršenice B. K. i dr. radi ovrhe na predmetnoj nekretnini, te okolnost da je nasljednik M. K., protiv tuženika G. b d.d. podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nije takva da bi utjecala na valjanost odluke javnog bilježnika. 

 

Zaključak prvostupanjskog suda kao pravilan prihvaća i ovaj sud.

 

Odredbom članka 217. stavak 2. ZN-a propisano je kako će u pozivu na ročište sud zainteresirane osobe obavijestiti o pokretanju postupka o tome je li mu koja oporuka već predana, te će ih pozvati da odmah dostave sudu pisanu poruku odnosno, ispravu o usmenoj oporuci ako se kod njih nalazi ili da naznače svjedoke usmene oporuke.

 

Odredbom članka 217. stavak 3. ZN-a propisano je kako će sud u pozivu upozoriti zainteresirane osobe da mogu do donošenja prvostupanjskog rješenja o nasljeđivanju dati izjavu o odricanju od nasljedstva usmeno na ročištu ili javno  ovjerovljenom ispravom, a ako na ročište ne dođu ili takvu izjavu ne daju smatrat će da žele biti nasljednici.

 

Iz stanja spisa razvidno je kako su sve zainteresirane osobe, pa tako i žalitelj bili uredno pozvani, uz uredna upozorenja, s time da je eventualna bolest na koju se poziva žalitelj mogla biti razlog za prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a ista nije valjani žalbeni razlog.

 

Sukladno citiranoj odredbi članka 217. ZN-a ako nasljednik propusti da se do završetka postupka izjasni je li prima nasljedstvo ili ga se odriče zadržati će definitivno nasljedničko svojstvo i lišiti će se mogućnosti da se odriče nasljedstva, pa se analogno naljednik naknadno ne može izjašnjavati od sastavu ostavinske imovine.

 

Naime, odredbom članka 5. ZN-a, propisano je da je tko je naslijedio neku osobu je njezin sveopći pravni slijednik te da ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo, a ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu.

 

Stoga, u ovoj fazi postupka nasljednik nema mogućnost samostalno odlučiti o tome koja će imovina ostavitelja ući u ostavinu, jer bi to značilo da neka imovina ostavitelja ne bi imala nasljednike i nikada ne bi postala ostavinom, a takvu mogućnost odredbe ZN-a ne predviđaju (ne postoji tkz. ležeća ostavina).

 

Analogno nasljednik u ovoj fazi postupka ne može tvrditi da je neka imovina njegova, a ne ostaviteljeva, time da posebno supsidijarnom primjenom odredbe članka 353. stavak 2, ZPP-a, ne može niti u žalbi iznositi  nove činjenice i nove dokaze.

 

Kako je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor, te potvrdio rješenje o nasljeđivanju, bez da je počinio povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, sukladno odredbi članka 175. ZN-a, odbiti žalbu nasljednika M. K. i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

 

U Splitu, 16. siječnja 2019.