Broj: Gž-226/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Osijeku, po sucu Dragi Grubeši, u pravnoj stvari tužitelja D. Š., OIB …, iz Z., …, kojeg zastupa K. L., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika S. A., OIB …, iz D., …, II-tuženika P. P. iz U., …, C. G. i III-tuženika R. A. iz D., OIB …, …, koje zastupa N. K. I., odvjetnik u D., radi utvrđenja i brisanja uknjižbe, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku od 7. rujna 2018., poslovni broj P-215/2018., 10. veljače 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Žalba tužitelja se uvažava, ukida se rješenje suda prvog stupnja br. P-215/2018. od 7. rujna 2018. i predmet vraća istom sudu na daljnji postupak.

 

Obrazloženje

  

              Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

              "Prekida se postupak do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka pod posl.br. O-… (stari brojevi O-… i O-…)."

 

              Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. – dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i parnični postupak nastavi.

 

              Tuženici su u odgovoru na žalbu osporili osnovanost žalbenih navoda tužitelja i predložili da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi rješenje suda prvog stupnja.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja – oporučnog nasljednika iza pok. R. R. po brisovnoj tužbi za brisanje zemljišnoknjižnog stana upisanog rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku Z-…. od 23. prosinca 1998. u zk.ul.br. … k.o. G.

 

             

              Prvostupanjski sud je polazeći od zaključka da je od prejudicijalnog značaja za odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja pitanje tko je u ostavinskom postupku iza pok. R. R. nasljednik po naknadno pronađenoj imovini, te po odredbi čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP u svezi s čl. 12. st. 1. ZPP donio pobijano rješenje o prekidu postupka do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka br. O-…; O-….) – sada O-….

 

              Razmatrajući žalbene navode tužitelja, tvrdnje i prigovore stranaka u tijeku parnice, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio uz pogrešnu primjenu čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP u svezi s čl. 12. st. 1. ZPP.

 

              Sudska praksa VS RH (Rev-531/1998.) priznala je pravo na aktivnu legitimaciju za podnošenje brisovne tužbe i univerzalnom nasljedniku nositelja knjižnog prava, jer po odredbi čl. 135. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN br. 53/91.) – nasljednik stječe nasljedstvo po sili zakona u trenutku smrti ostavitelja.

 

              Nastavno, brisovna tužba je tužba sa kondemnatornim zahtjevom pa tužitelj ne treba dokazivati pravni interes za podnošenje brisovne tužbe po čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama – dalje ZZK.

 

              Budući je ostavinski postupak iza ostaviteljice pravomoćno obustavljen, odluka o naknadno pronađenoj imovini koja se sastoji samo od umjetničke slike nije od značaja jer predmet ostavinskog postupka po naknadno pronađenoj imovini iza ostaviteljice nije i nekretnina koja je predmet ovog spora.

 

              Brisovna tužba je tužba stvarnog prava na koju se primjenjuje i odredba čl. 158. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – dalje: ZV.

 

              Ako netko povrijedi vlasnikovo pravo vlasništva nevaljanim upisom u zemljišne knjige, vlasnik se ima pravo štititi od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnog prava.

 

              Dakle, u ovom predmetu je od odlučnog značaja da li je tužitelj na temelju vlastoručne oporuke ostaviteljice stekao vlasništvo na nekretnini koja je predmet spora nasljeđivanjem (čl. 128. ZV), kao i da li su ispunjene sve pretpostavke za prihvaćanje brisovne tužbe po čl. 129. st. 1. i 2. ZZK (posebno rok od 3 godine).

 

              Dakle, budući nije od prejudicijalnog značaja utvrđenje da li je tužitelj nasljednik, već da li je tužitelj vlastoručno oporukom stekao vlasništvo na nekretnini koja je predmet spora nisu postojale zakonske pretpostavke za prekid postupka do okončanja ostavinskog postupka iza pok. R. R. po naknadno pronađenoj imovini.

 

              Stoga je valjalo uvažiti žalbu tužitelja i pobijano rješenje ukinuti.

 

              U nastavku postupka prvostupanjski sud će polazeći od pravnih shvaćanja ovog suda donijeti novu i zakonitu odluku, ali tek nakon što donese odluku po subjektivnoj preinaci tužbe u odnosu na novog tuženika i stjecatelja nekretnine supruge I-tuženika na temelju darovnog ugovora zaključenog tijekom parničnog postupka.

 

              Temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci odluke.

 

Osijek, 10. veljače 2019.