Broj: Gž-806/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E 

              Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u ostavinskom postupku iza pok. I. B., sina S., iz I. R., rješavajući žalbu zainteresirane osobe M. K. iz Z., zastupane po punomoćnici S. B., odvjetnici iz O., izjavljenu protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 39 O-9199/16-36 od 24. veljače 2017., 27. veljače 2019.,

r i j e š i o   j e

Uvaženjem žalbe M. K. ukida se rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 39 O-9199/16-36 od 24. veljače 2017. i predmet vraća tom sudu na ponovni postupak pred drugim sucem.

Obrazloženje

Rješenjem o nasljeđivanju suda prvog stupnja utvrđeno je da ostavinsku imovinu iza pok. I. B., čine nekretnine i pokretnine pobliže navedene u izreci tog rješenja, te je odlučeno da se ostavina uručuje Gradu Z., da će zemljišnoknjižni odjel tog suda izvršiti nakon pravomoćnosti tog rješenja upis prava nasljednika na nekretninama navedenih pod toč. I izreke rješenja, da će zavod i R. A. d.d. izvršiti nakon pravomoćnosti tog rješenja, isplatu novčanih sredstava na ruke nasljednika, u cijelosti, a računovodstvo tog suda izvršit će nakon pravomoćnosti tog rješenja, isplatu novčanih sredstava na ruke nasljednika, u cijelosti.

Protiv tog rješenja žali se M. K. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

U žalbi u bitnom navodi da je pobijano rješenje u suprotnosti sa rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1665/16 od 15. studenog 2016, iz kojeg proizlazi da uvjerenje o prebivalištu nije isprava na temelju koje bi se mogla utvrditi činjenica postojanja izvanbračne zajednice. Žaliteljica smatra da je trebalo prekinuti ostavinski postupak i  uputiti podnositeljicu da svoje tvrdnje, odnosno postojanje izvanbračne zajednice i svoje pravo na nasljeđivanje dokaže u parničnom postupku, budući da je ono sporno.

Predlaže pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak pred drugim sucem.

Žalba je osnovana.

U ostavinskom postupku koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu iza pok. I. B., žaliteljica M., K. je tvrdila da je ostaviteljeva izvanbračna supruga, pa kako je utvrđeno da M. K. ima prijavljeno prebivalište u Z., što je različito od prebivališta ostavitelja, sud prvog stupnja smatra da temeljem tih javnih isprava postoji presumpcija da ostavitelj nije živio s njom.

Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja za sada se ne mogu prihvatiti.

Naime, odredbom čl. 8. ZN-a propisano je da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuju svi njegovi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegovi posvojitelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i bake i njihovi potomci i njihovi ostali prednici (st.1.).Na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu tog zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala je ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Pretpostavke valjanosti braka su  punoljetnost, poslovna sposobnost i sposobnost rasuđivanja, nepostojanje srodstva i nepostojanje braka odnosno životnog partnerstva (čl. 25.-28. Obiteljskog zakona – "Narodne novine" broj 103/15 – dalje: ObZ). Učinci izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka (čl. 11. ObZ).

U smislu odredbe čl. 15. Zakona o prebivalištu ("Narodne novine" broj 144/12) uvjerenje o prebivalištu izdaje Ministarstvo na temelju podataka iz zbirke podataka o prebivalištu. Međutim, protivno stavu suda prvog stupnja, ovaj sud smatra da isprave iz čl. 15. st. 2. Zakona o prebivalištu nisu isprave kojima se dokazuje postojanje odnosno nepostojanje izvanbračne zajednice, zbog čega na temelju predmnjeve da je sadržaj te isprave istinit ne može se zaključiti o postojanju odnosno nepostojanju izvanbračne zajednice.

U konkretnom slučaju došlo je do spora o činjenicama o kojima ovisi nasljedno pravo na temelju kojeg se po zakonu nasljeđuje, čime je ostvarena pretpostavka iz odredbe čl. 222. st. 1. ZN-a, dok u konkretnom slučaju prema podacima iz spisa ne proizlazi da ima mjesta primjeni odredbe čl. 222. st. 4. ZN-a.

U konkretnom slučaju ostavitelj i žaliteljica nemaju prijavljeno prebivalište na istoj adresi, pa spornu činjenicu o pravu na nasljedstvo i kad bi se uzelo da je uvjerenje o prebivalištu javna isprava kojom se dokazuje prebivalište, na temelju predmnjeve da je sadržaj te isprave istinit nije moguće utvrditi (ne)postojanje izvanbračne zajednice, što znači da u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 222. st. 4. ZN-a. Naime, za postojanje izvanbračne zajednice muškarca i žene nije od odlučnog značenja (samo po sebi) činjenica da oni zajedno žive na istoj adresi već je odlučna činjenica da između njih postoji životna zajednica koja traje duže od tri godine, dakle da među njima postoji trajnija životna zajednica kako emocionalna tako i ekonomska. Kako između M. K., ovdje žaliteljice, i Grada Z. postoji spor o navedenim činjenicama, jer je zastupnica Grada Z. izjavila da ne priznaje da je ostavitelj živio zadnje tri godine prije smrti u izvanbračnoj zajednici s bilo kojom ženom, te smatra da M. K. ne ispunjava uvjete za status izvanbračne zajednice, te činjenice ne mogu se utvrđivati u ostavinskom postupku koji je po svojoj prirodi izvanparnični postupak. Ako neka od osoba u ostavinskom postupku svoje pravo temelji na izvanbračnoj zajednici, ona svoje pravo izvanbračnog druga može dokazati samo pravomoćnom presudom donesenom u parničnom postupku u kojem je utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice u času smrti ostavitelja. Ako takva presuda ne postoji, ostavinski sud može po pravilima upućivanja na parnicu zbog spora o činjenicama (čl. 222. ZN-a) prekinuti ostavinski postupak i uputiti izvanbračnog druga na parnični postupak radi utvrđenja činjenice da li je u času smrti postojala izvanbračna zajednica sa ostaviteljem.

Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka, ako i dalje postoji spor o postojanju izvanbračne zajednice između M. K. i pok. I. B., prekinuti ostavinski postupak i uputiti žaliteljicu na pokretanje parnice radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice.

Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe M. K. rješenje suda prvog stupnja ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak pred drugim sucem, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. i čl. 371. ZPP-a.

U Rijeci 27. veljače 2019.