Broj: Gž-3171/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: ad. 1) maloljetnog J. L. OIB: … i ad. 2) maloljetnog L. L. OIB: ..., oboje iz Z. zastupani po majci i zakonskoj zastupateljici N. L., a ova zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. i B. u S., protiv tužene R. M. OIB: …, iz S., zastupane po punomoćnici J. M., odvjetnici u S., radi stavljanja izvan snage rješenja o nasljeđivanju i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužene, protiv presude Općinskog suda u Sisku, pod poslovnim brojem 2P-958/14-13 od 20. srpnja 2017., u sjednici vijeća, održanoj 10. travnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe tužene kao neosnovane i u pobijanom dijelu kojim je točkama 1., 2., 3., 4., 5. i 6. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev maloljetnih tužitelja ad. 1) i ad. 2), kao i u odluci o troškovima postupka (točka 7. izreke presude), potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, pod poslovnim brojem 2P-958/14-13 od 20. srpnja 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudo suđeno je:

 

1/ Stavlja se van snage Rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog M. M. poslovni broj O-1363/11 javnog bilježnika I. K. od 23. siječnja 2012.g. u dijelu u kojem je jedinim zakonskim nasljednikom pokojnog M. M. proglašena tuženica R. M.

 

2/ Utvrđuje se da su tužitelji zakonski nasljednici pokojnog M. M. svaki u 1/6 dijela, a tuženica R. M. u 4/6 dijela.

 

3/ Utvrđuje se da su tužitelji nasljeđivanjem iza pokojnog M. M. stekli pravo vlasništva na nekretnini pokojnog M. M. i to :

 

- nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 164 k.o. F. i to kčbr. 1826 livada H. od 4913 m2, te kčbr. 1827 šuma H. od 888 m2, svaki u 1/6 dijela što je tužena dužna priznati te tužiteljima izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini, svakom u 1/6 suvlasničkog dijela u roku od 15 dana, a koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda.

 

4/ Utvrđuje se da su tužitelji nasljeđivanjem iza pokojnog M. M. stekli pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnine pokojnog M. M. i to:

 

- 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 1752 k.o. S. S. , kčbr. 689/17 dvorišna zgrada od 24  m2, dvorište od 149 m2 i kuća od 96 m2, svaki u 1/6 dijela, što je tužena dužna priznati te tužiteljima izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini svakome u 1/6 suvlasničkog dijela pokojnog M. M., odnosno svakom u 1/12 dijela cijele nekretnine u roku od 15 dana, a koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda.

 

5/ Utvrđuje se da su tužitelji nasljeđivanjem iza pokojnog M. M. stekli pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnine pokojnog M. M. i to:

 

- 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 13105 k.o. Z. , kčbr. 71/8 kuća od 165 m2 i dvor od 372 m2 suvlasnički dio 73/1000 etažno vlasništvo ( E-1 ), stambeni prostor u prizemlju oznake "AP-PR-1" ukupne korisne površine 37,60 m2 koji se sastoji od hodnika površine od 5,5 m2, kupaonice površine 4,8 m2, dnevnog boravka površine 20 m2, radne kuhinje površine 5 m2 i terase korisne površine 2,3 m2 s pripadajućom drvarnicom u podrumu površine 4,30 m2, obojani u elaboratu plavom bojom svaki u 1/6 dijela, što je tužena dužna priznati te tužiteljima izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini svakome u 1/6 suvlasničkog dijela pokojnog M. M., odnosno svakom u 1/12 dijela cijele nekretnine u roku od 15 dana, a koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda.

 

6/ Utvrđuje se da su tužitelji nasljeđivanjem iza pokojnog M. M. stekli pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnine pokojnog M. M. i to:

 

- 2/6 dijela na nekretnini upisanoj u zk.ul.br.10811, k.o. Z. i to kčbr. 75/1 kuća od 48 m2, i dvor od 26 m2 , svaki u 1/6 dijela što je tužena dužna priznati te tužiteljima izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini svakom u 1/6 suvlasničkog dijela pokojnog M. M., odnosno svakom u 1/18 dijela cijele nekretnine, u roku od 15 dana, a koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda.

 

7/ Nalaže se tuženoj da tužiteljima naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.950,00 kuna, u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 20. srpnja 2017.g. pa do isplate.

 

Tužitelji se odbijaju sa ostatkom tužbenog zahtjeva.

 

Žali se tužena, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkama 1., 2., 3., 4., 5. i 6. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev maloljetnih tužitelja ad. 1) i ad. 2), kao i u odluci o troškovima postupka (točka 7. izreke presude), zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev maloljetnih tužitelja ad. 1) i ad. 2) da se stavi van snage rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog M. M., u dijelu u kojem je jedinim zakonskim nasljednikom pokojnog M. M. proglašena tužena R. M., te da se maloljetni tužitelji ad. 1) i ad. 2) utvrde zakonskim nasljednicima na ostavini pokojnika.

 

U ovoj fazi postupka sporan je usvajajući dio tužbenog zahtjeva maloljetnih tužitelja ad. 1) i ad. 2).

 

Nije u pravu tužena, kada navodi da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, u dijelu kojim je usvojio tužbeni zahtjev maloljetnih tužitelja ad. 1) i ad. 2).

 

Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

Tako je po provedenom dokaznom postupku, a temeljem kompletne raspravne građe, prvostupanjski sud utvrdio:

 

- Javni bilježnik u S., I. K., da je proveo ostavinski postupak iza pok. M. M., u kojem postupku da je doneseno rješenje o nasljeđivanju, koje da je postalo pravomoćno i kojim da je na ostavini pokojnika jedinim nasljednikom proglašena supruga pokojnog R. M., ovdje tužena;

 

- u tom ostavinskom postupku, kao nasljednici pokojnika, da su pozvani supruga pokojnika R. M. (tužena), te kćeri pokojnika, M. M. i N. L. (zakonska zastupateljica maloljetnih tužitelj ad. 1) i ad. 2);

 

- u tom ostavinskom postupku, N. L. da nije pristupila na ročište, već da je dostavila nasljedničku izjavu, kojom da se odrekla nasljedstva samo u svoje ime, dok druga kćer pokojnika i tužene, M. M., da se svojom nasljedničkom izjavom prihvatila dijela nasljedstva koji joj pripada iza smrti pokojnog oca, te ga ustupila majci (tuženoj);

 

- N. L. da je majka maloljetnih tužitelja ad. 1) i ad. 2), te da je u vrijeme kada je provedena predmetna ostavinska rasprava maloljetni tužitelj ad. 1) bio rođen, dok maloljetni tužitelj ad. 2) da se rodio 2,5 mjeseca nakon smrti ostavitelja, koji da je djed maloljetnog tužitelja ad. 2);

 

- u vrijeme kada nasljednica ostavitelja N. L. da je sastavila nasljedničku izjavu, ista da je bila u visokom stupnju trudnoće sa maloljetnim tužiteljem ad. 2), a javni bilježnik da je propustio o tome obavijestiti tijelo nadležno za poslove skrbništva;

 

- ured javnog bilježnika da je propustio dostaviti rješenje o nasljeđivanju maloljetnom tužitelju ad. 1), a u trenutku zaprimanja nasljedničke izjave N. L., maloljetni tužitelj ad. 2) da nije niti bio rođen, iako isti da je trebao biti pozvan na nasljeđivanje, pa stoga dostava za maloljetnog tužitelja ad. 2) ni u kojem slučaju da se ne može smatrati urednom.

 

Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, kada je našao, da se majka maloljetnih tužitelja ad. 1) i ad. 2) danom nasljedničkom izjavom odrekla nasljedstva samo u svoje ime, a maloljetni tužitelji ad. 1) i ad. 2) da nisu bili pozvani na nasljedstvo, te istima da nije niti dostavljeno predmetno rješenje o nasljeđivanju doneseno iza smrti njihovog djeda M. M., ispravno je prvostupanjski sud zaključio, da, temeljem članka 130. točke 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN), odricanje majke maloljetnih tužitelja ad. 1) i ad. 2), koja se danom nasljedničkom izjavom odrekla samo u svoje ime, ne vrijedi i za njezine potomke, u konkretnom slučaju za njezine sinove, maloljetne tužitelje ad. 1) i ad. 2), pa da maloljetnim tužiteljima ad. 1) i ad. 2) pripada pravo na nasljedstvo iza pokojnog djeda u onom dijelu koji je pripadao njihovoj majci, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio, kada je usvojio tužbeni zahtjev maloljetnih tužitelja ad. 1) i ad. 2), presuđujući sve na način kako je to pobliže opisano u točkama 1., 2., 3., 4., 5. i 6. izreke prvostupanjske presude, prethodno ispravno zaključujući da maloljetne tužitelje ad. 1) i ad. 2), koji da nisu kao stranke sudjelovali u predmetnoj ostavinskoj raspravi, a niti da su na nju bili uredno pozvani, niti ne veže predmetno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, pa da oni, temeljem članaka 232. i 236. sve ZN-a, svoja prava mogu ostvarivati u parnici, a za pokretanje predmetne parnice, temeljem članka 237 ZN-a u svezi članaka 421. i 423. stavka 7. sve ZPP-a, da nije nastupila zastara prava zahtijevati predmetnu ostavinu.

 

Stoga, žalbenim navodima tužene – kojima ističe da je za maloljetne tužitelje ad. 1) i ad. 2) nastupila zastara prava zahtijevati predmetu ostavinu – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja usvojio tužbeni zahtjev maloljetnih tužitelja ad. 1) i ad. 2), pa se tužena, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto usvaja tužbeni zahtjev maloljetnih tužitelja ad. 1) i ad. 2), odnosno zašto zaključuje da u konkretnom slučaju za maloljetne tužitelje ad. 1) i ad. 2) nije nastupila zastara prava zahtijevati predmetnu ostavinu, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Tuženoj je i za navesti, da i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u okolnostima kada predmetno rješenje no nasljeđivanju nije dostavljeno maloljetnim tužiteljima ad. 1) i ad. 2), a koji kao stranke nisu sudjelovali u predmetnoj ostavinskoj raspravi, a niti su na nju bili uredno pozvani, a njihova majka je propustila obavijestiti Javnog bilježnika da ima potomka (maloljetnog tužitelja ad. 1) i da je trudna sa maloljetnim tužiteljem ad. 2), na koji način majka maloljetnih tužitelja nije u skladu s odredbama članaka 97. i 127. sve Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15 i 123/15) brinula o pravima i interesima maloljetnih tužitelja glede njihove imovine, to maloljetni tužitelji ad. 1) i ad. 2), radi navedenog propusta majke, ne trebaju biti uskraćeni u svojim nasljednim pravima koja im pripadaju po zakonu, pa imajući u vidu sve okolnosti predmetnog slučaja, u konkretnoj pravnoj stvari, za maloljetne tužitelje ad. 1) i ad. 2), niti temeljem članka 138. ZN-a, a niti temeljem članka 237 ZN-a u svezi članaka 421. i 423. stavka 7. sve ZPP-a, nije nastupila zastara prava zahtijevati predmetnu ostavinu, kako to pravilno i zaključuje prvostupanjski sud obrazloženjem svoje presude.

 

Prema tome, žalbe, izjavljene zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

 

Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

 

Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, valjalo je žalbe tužene odbiti kao neosnovane i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

 

Nepobijani dio (odbijajući dio izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

 

U Splitu 10. travnja 2019.