Broj: Gž Ob-208/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice S. V. iz K., OIB …, koju zastupa punomoćnica V. N., odvjetnica u K. i protustranke L. J. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o predlagateljičinoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni R1 Ob-301/17-19 od 21. siječnja 2019., dana 6. svibnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se predlagateljičina žalba, ukida se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni R1 Ob-301/17-19 od 21. siječnja 2019. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak s tim što se naređuje novu raspravu održati pred drugim sudcem pojedincem prvostupanjskog suda.

  

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je kako slijedi:

 

"Odbija se prijedlog od 12. prosinca 2017. za utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice između predlagateljice  S. V. iz K., s OIB:… i sada pok. S. iz K., s OIB:…, rođenog ... u Krapini, a umrlog ..."

 

Protiv prvostupanjskog rješenja žali se predlagateljica pobijajući tu odluku u cijelosti zbog svih zakonskih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) predlažući prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno preinačiti i prijedlog prihvatiti.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

Prvostupanjski sud odbio je prijedlog radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice između predlagateljice i sada pokojnog S. V. rođenog ... u K., a umrlog … smatrajući kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice jer intenzivno druženje predlagateljice i S. V., nije imalo obilježja izvanbračne zajednice

 

U postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio sljedeće:

 

-kako je predlagateljica rođena … da je S. V. rođen ... u K. i umro ... te da predlagateljica navodi kako je sa sada pokojnim S. počela živjeti 1998. godine,

 

-kako iz iskaza predlagateljice proizlazi da nije bilo uvjeta živjeti "kod S." jer su u kući u kojoj je S. živio živjeli i drugi ukućani, bivša supruga, sin D. i  D. supruga pa da su ona i S. odlučili živjeti "kod nje", kako se predlagateljica o njemu brinula, za njega kuhala i prala, ali S. nije stalno kod nje bio, da nije bio gost kod nje jer je imao ključ, dolazio kada je htio i da su održavali zajednički život, kako je S. "odlazio doma" jer je govorio kako ne želi cijelu kuću ostaviti bivšoj supruzi, a da se "znalo" što je njezin novac i što je S.,

 

-kako je predlagateljica navela i da pokojni S., dok je ona živjela s njim, godinama nije razgovarao sa svojom kćerkom L., prije devet do deset godina da mu je poginuo sin i nakon toga se pomirio sa kćerkom koja je preuzela poslove koje je do tada radio njegov sin i to u vinogradu uz kuću, voćnjaku i vrtu te su radi tih poslova tada dolazili skoro svaki vikend, L. da se više brinula oko majke nego oko oca, a S. da je bio u visokoj životnoj dobi i imao sve više bolesti,

 

-kako iz iskaza svjedoka N. B., D. K., Z. V., D. B. i A. V., proizlazi da su predlagateljica i sada pokojni S. intenzivno se družili, kako su često bili skupa, skupa putovali, veza je trajala više godina, svakako duže od tri godine, da je S. često boravio kod predlagateljice koja bi tada i njemu pripremala hranu, brinula se o njemu kao osobi slabijeg zdravstvenog stanja, da je postojala i emotivna povezanost između njih kao muškarca i žene, kako jedno vrijeme odnosi između S. i njegove kćeri nisu bili najbolji, a u zadnje vrijeme, poslije smrti S. sina, ti odnosi da su se promijenili na bolje,

 

-kako iz iskaza svjedoka S. B., M. S., T. V., N. O. i G. V., koje je predložila L. J. te iz navoda protustranke proizlazi da su ovi svjedoci osporavali intenzivno druženje predlagateljice i sada pokojnog S. navodeći kako se eventualno moglo raditi o uobičajenom druženju prijatelja i prijateljice te da se ne može raditi o zajednici života osoba različitog spola koja bi imala značajke izvanbračne zajednice,

 

-kako je intenzitet druženja predlagateljice i sada pokojnog S. u posljednjim godinama života S. V., nakon smrti njegova sina, bio znatno niži, što ukazuje na nepostojanje zajednice života koja bi imala iste posljedice kao bračna zajednica.

 

Na temelju ovako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio kako iz iskaza spomenutih svjedoka i iskaza predlagateljice proizlazi da se predlagateljica sa S. V. intenzivno družila dugi niz godina, koja druženje predlagateljica naziva zajedničkim življenjem jer se o njemu brinula, za njega kuhala i prala kada su bili skupa, međusobno da su se pomagali, ali da predlagateljica nije dokazala zajednicu života na istoj adresi jer je S. imao različitu adresu stanovanja i pretežno stvarno stanovao i živio na različitoj adresi, kao ni zajedničko stjecanje i trošenje stečenog, kako oni nisu stjecali niti stekli nikakvu vrjedniju zajedničku imovinu, kao i da je intenzitet njihova druženja u posljednje vrijeme bio "vidno niži" jer je kćerka više brinula o ocu te je prijedlog odbijen kao neosnovan.

 

Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pronalazi kako je pobijana odluka opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a jer u postupku kao stranka nije sudjelovalo nadležno tijelu sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 33/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 62/18 i 115/18, dalje ZMO) i to tijelo nije zastupao zakonski zastupnik.

 

Iz članka 5. ZMO-a proizlazi kako ostvarivanje prava osiguranika na temelju generacijske solidarnosti provodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Člankom 22. stavak 3. ZMO-a propisano je kako se pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku.

 

Člankom 11. stavak 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, dalje u tekstu: ObZ) propisano je kako se odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

 

U smislu članka 3. ranije važećeg Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11 i 25/13 dalje u tekstu: ObZ/03) odredbe zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

 

Iz članka 8. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 127/13 i 33/15, dalje u tekstu: ZN) proizlazi da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug, s tim što se izvanbračnom zajednicom u smislu tog zakona smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

 

Imajući u vidu kako se predlagateljica u prijedlogu izrijekom poziva na svoje ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu iza pokojnog S. V. kod nadležnog tijela, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i to kao izvanbračni drug, to je u predmetnom izvanparničnom postupku prvostupanjski sud bio dužan pozvati predlagateljicu ispraviti prijedlog i označiti protustranku te prijedlog dostaviti protustranci, a sve sukladno citiranim odredbama ZMO-a. Pritom valja dodati i kako je prvostupanjski sud pogrješno L. J. u postupku označio kao "treću osobu" iako je dotična očito u postupku sudjelovala kao protustranka i osporila predmetni zahtjev.

 

Iz navedenog je vidljivo kako je predmetno rješenje donijeto uz bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a te je postupajući temeljem članka 380. točka 3 ZPP-a valjalo ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti navedene povrede, pozvati predlagateljicu ispraviti prijedlog i označiti protustranku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje te prijedlog dostaviti protustranci i nakon provedenoga dokaznog postupka donijeti novu zakonitu odluku.

 

Temeljem članka 371. ZPP-a naređeno je novu raspravu održati pred drugim sudcem pojedincem prvostupanjskog suda.

 

Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

 

U Splitu 6. svibnja 2019.