Broj: Gž Ob-270/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Tihane Pivac kao predsjednice vijeća, Marka Pribisalića kao sudca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac kao članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. M. H. iz K. R., OIB:… i 2. I. K. iz K., OIB:…, koje zastupa punomoćnica M. P. S., odvjetnica u K., protiv tuženika I. H. iz K. R., smještenog u Centru za smještaj i rehabilitaciju S., kojeg zastupa posebna skrbnica T. B., službenica u Centru za posebno skrbništvo Z., radi utvrđenja ostavinske imovine i utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja i o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-957/15-35 od 30. siječnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-957/15-35 od 30. siječnja 2017. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izrijeke kojim je odbijen tužbeni zahtjev te se u tom ukinutom dijelu tužba odbacuje.

 

II. Djelomično se uvažava tuženikova žalba, preinačava se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-957/15-35 od 30. siječnja 2017. u pobijanom dijelu pod točkom V. izrijeke kojim je odlučeno o trošku postupka te se u tom dijelu rješava:

 

"Dužan je tuženik I. H. tužiteljici M. H. naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.087,50 kn, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos od 9.187,50 kn zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan."

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je odlučeno kako slijedi:

 

"I. Utvrđuje se da nekretnine upisane u zk.ul. 2291 k.o. G. i to:

- čk.br. 475/2 oranica u selu od 339 čhv,

- čk.br. 476/1 oranica u selu od 283 čhv,

- čk.br. 476/2 oranica u selu od 307 čhv

- čk.br. 476/3 oranica od 396 čhv i dio zgrade od 18 čhv,

- čk.br. 476/4 dvor u mjestu od 225 čhv, dio zgrade u mjestu od 43 čhv, kuća u mjestu od 34 čhv

- čk.br. 502 oranica mlačnica od 1390 čhv

- čk.br. 503/4 vrt u selu od 262 čhv

- čk.br. 504/1 dvor u selu od 123 čhv i dio zgrade u selu od 45 čhv,

- čk.br. 504/2 dvor u selu od 120 čhv i dio zgrade u selu od 7 čhv,

- čk.br. 504/3 kuća br. 7/1 i dvor od 143 čhv,

- čk.br. 504/4 kuća br. 6/1 i dvor od 129 čhv,

upisane na ime T. H. iz K. R. 2, u ½ dijela ne predstavljaju ostavinsku imovinu iza T. H. koja se vodi kod Općinskog suda u Križevcima pod posl. br. O-65/14, već one predstavljaju bračnu stečevinu 1-tužiteljice M. H. iz R. K. 2, što im je tuženi I. H. po posebnom skrbniku T. B. iz Z. dužan priznati te dozvoliti da se  na temelju ove presude isti upiše kao suvlasnik u ½ dijela nekretnina u zk.ul. 2291 k.o. G.,  što će Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima provesti u zemljišnim knjigama u roku od 15 dana.

 

II. Utvrđuje se da nekretnine koje su upisane u posjedovni list br. 1006 k.o. G. na ime H. T., F., i to:

- čk.br.  503/6 pašnjak mlačinca sa 514 m2 i voćnjak mlačnica sa 524 m2,

- čk.br. 529/7 oranica sa 1227 m2,

- čk.br. 539/1 oranica B. sa 1007 m2

ne predstavljaju u ½ dijela ostavinsku imovinu iza pok. T. H. koja se vodi kod Općinskog suda u Križevcima pod posl. br. O-65/14, već je to bračna stečevina 1-tužiteljice M. H. iz K. R. 2, što joj je tuženi I. H. po posebnom skrbniku T. B. iz Z. dužan priznati, te dozvoliti da se na temelju ove presude ista upiše kao posjednik u ½ dijela nekretnina u Uredu za  katastar, Ispostava K. za k.o. G., sve u roku od 15 dana.

 

III. Utvrđuje se da su nekretnine iz posjedovnog lista 1006 k.o. G.:

-čk.br. 1132 vinograd Č. od 342 m2,

- čk.br. 1134 vinograd Č. od 813 m2

- čk.br. 1135 vinograd Č. od 593 m2 prodane od strane ostavitelja T. H. kupcu P. D. iz K. R. kbr. 22, te iste ne predstavljaju ostavinsku imovinu u ostavinskom predmetu iza pok. T. H. koji se vodi pod posl. br. O-65/2014.

 

IV. Odbijaju se 1 i 2-tužiteljica sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Utvrđuje se  da su tužiteljice na nekretninama upisanim u zk.ul. 2291 k.o. G. i to:

- čk.br.  476/3 oranica od 396 čhv i dio zgrade od 18 čhv

- čk.br. 476/4 dvor u mjestu od 225 čhv,  dio zgrade u mjestu od 43 čhv, kuća u mjestu od 34 čhv

- čk.br. 504/1 dvor u selu od 123 čhv i dio zgrade u selu od 45 čhv

- čk.br. 504/2 dvor u selu od 120 čhv, dio zgrade u selu od 7 čhv,

izvele radove čija vrijednost iznosi 140.335,88 kn ili 45,30%, te stoga ove nekretnine ne predstavljaju u cijelosti ostavinsku imovinu iza pok. T. H. iz K. R. 2 koja se vodi kod Općinskog suda u Križevcima pod posl. br. O-65/14, već na istima ostavinski dio iznosi ¼ dijela, a ¼ dijela je posebna imovina I. K. stečena posebnim ulaganjem u nekretnine, što joj je tuženi I. H. po posebnom skrbniku T. B. iz Z. dužan priznati te dozvoliti da se na temelju ove presude ista upiše kao suvlasnik nekretnina u zk.ul. 2291 k.o. G., i to čk.br. 476/3, 476/4, 504/1 i 504/2, što će Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima provesti u zemljišnim knjigama, sve u roku od 15 dana."

 

V. Tuženik I. H. po posebnom skrbniku T. B. iz Z. dužan je 1-tužiteljici naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14.275,00 kn u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

Protiv prvostupanjske presude žale se tužitelji pobijajući tu odluku u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, pod točkom IV. izrijeke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), predlažući presudu ukinuti, odnosno preinačiti sukladno žalbenim navodima.

 

Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i tuženik pobijajući odluku u dijelu kojim je odlučeno o trošku postupka, pod točkom V. izrijeke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

Žalba tužitelja djelomice je osnovana.

 

Tuženikova žalba je djelomice osnovana.

 

Sukladno članku 365. stavak 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu.

 

Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje kako nekretnine upisane u ZU 2291 KO G. ne predstavljaju u cijelosti ostavinsku imovinu pokojnog T. H. iz K. R., kako ostavinski dio iznosi 1/4 dijela, a da je 1/4 dijela posebna imovina I. K. stečena posebnim ulaganjem u nekretnine, što joj je tuženik dužan priznati, kao i prvostupanjska odluka o trošku postupka.

 

  U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, prvostupanjski sud je, prema stanju u spisu, u bitnom utvrdio slijedeće:

 

-kako je pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem O-65/14 u tijeku ostavinski postupak iza smrti pokojnoga T. H., da je tužiteljica M. H. ostaviteljeva supruga, tužiteljica I. K. ostaviteljeva kćerka, a kako je tuženik I. H. ostaviteljev sin,

 

-kako je I. H. smješten u Centar za smještaj i rehabilitaciju S. te je rješenjem Centra za socijalnu skrb K. od 26. srpnja 2016. tuženiku, kao osobi kojoj je oduzeta poslovna sposobnost, imenovana posebna skrbnica T. B., službenica u Centru za posebno skrbništvo Z., radi zastupanja tuženika i zaštite njegovih prava i interesa u postupku,

 

-kako je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Križevcima u ostavinskom postupku iza pokojnoga T. H. poslovni broj O-65/14 od 26. ožujka 2015. prekinut ostavinski postupak te su upućene nasljednice I. K. i M. H., u roku od 15 dana, pokrenuti parnicu protiv nasljednika I. H. radi utvrđenja kako dio nekretnina upisanih u zk.ul. 2291 k.o. G. za 1/2 dijela te nekretnina upisanih u posjedovni list br. 1006 k.o. G. i to čk.br. 503/6, 529/7 i 539/1 za 1/2 dijela, ne ulaze u sastav ostavinske imovine, odnosno kako te nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu M. H., kao i na utvrđenje kako čk.br. 1132, 1134 i 1135 upisane u posjedovni list br. 1006 k.o. G. ne ulaze u ostavinsku imovinu jer su prodane prije ostaviteljeve smrti,

 

-kako je tužiteljica M. H. pokrenula predmetni parnični postupak zbog navoda iznijetih u ostavinskom postupku prema kojima predmetne nekretnine predstavljaju njezinu bračnu stečevinu za 1/2 dijela, dok je tužiteljica I. K. pokrenula postupak radi utvrđenja kako navedene nekretnine za 1/4 dijela predstavljaju njezinu posebnu imovinu jer da je od 1983. godine ulagala svoju zaradu u kuću i dvorišno mjesto pa kako su ove nekretnine kuća, okućnica i dvorišno mjesto, upisane u zk.ul. 2291 k.o. G. i to čk.br. 476/3, 476/4, 504/1 i 504/2, za 1/4 dijela posebna imovina tužiteljice I. K. stečena posebnim ulaganjem, odnosno da ostavinski dio na navedenim nekretninama pokojnoga T. H. iznosi 1/4 dijela,

 

-kako tužiteljica I. K. nije navedenim rješenjem Općinskog suda u Križevcima broj O-65/14-21 od 26. ožujka 2015. upućena na pokretanje parničnog postupka u pogledu svojih posebnih ulaganja u nekretnine označene kao čk.br. 476/3, 476/4, 504/1 i 504/2 ZU 2291 KO G., iako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica imala posebna ulaganja u navedene nekretnine,

 

-kako iz iskaza svjedoka S. Đ., D. P., J. B., kao i iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka M. K. od 20. svibnja 2016. proizlazi da je tužiteljica I. K. ulagala svoja novčana sredstva od svoje zarade u predmetne nekretnine, kuću, dvorišno mjesto i u okućnicu.

 

Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski sud je u bitnom zaključio kako tužiteljica I. K. u predmetnom ostavinskom postupku nije isticala da bi stekla pravo suvlasništva za 1/4 dijela navedenih nekretnina temeljem ulaganja u kuću i gospodarske zgrade koje predstavljaju ostavinsku imovinu ostavitelja T. H. te kako ovu tužiteljicu ostavinski sud nije, sukladno članku 224. i članku 225. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje ZN), uputio na parnicu protiv tuženika radi tog utvrđenja te je odbio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu. Pritom je taj sud istakao i kako će tužiteljica u nastavku ostavinskog postupka moći iznijeti predmetni prigovor i kako će moći u posebnoj parnici dokazivati da bi stekla pravo suvlasništva predmetnih nekretnina na temelju svojih posebnih ulaganja.

 

Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud u bitnom pravilno cijenio u skladu s člankom 8. ZPP-a pa takva utvrđenja u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje  kako nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba. Međutim, počinjena je bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 14. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a jer prije podnošenja tužbe u pobijanom dijelu nije proveden zakonom predviđeni postupak drukčijeg ostvarivanja prava (s obzirom da tužiteljica nije u ostavinskom postupku isticala da bi stekla pravo suvlasništva za 1/4 dijela navedenih nekretnina temeljem ulaganja u kuću i gospodarske zgrade), a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti.

 

Člankom 222. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 127/13 i 33/15 dalje ZN) propisano je kako će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo. U smislu članka 224. stavak 1. ZN-a sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili u upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine.

 

Prije svega valja navesti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako tužiteljica I. K. nije u ostavinskom postupku, sukladno navedenim odredbama članka 224. i članka 225. ZN-a, upućena na parnicu protiv tuženika radi utvrđenja da bi tužiteljica stekla pravo suvlasništva za 1/4 dijela nekretnina koje su predmet spora ulaganjem u kuću i ulaganjem u gospodarske zgrade koje predstavljaju ostavinsku imovinu pokojnog T. H. jer tužiteljica, očito, u predmetnom ostavinskom postupku to nije isticala. Stoga i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tužiteljica ne može u ovom parničnom postupku s uspjehom istaći takav zahtjev, budući da je predmetni postupak pokrenut sukladno spomenutom rješenju poslovni broj O-65/14 od 26. ožujka 2015., a kojim rješenjem je prekinut ostavinski postupak te su upućene nasljednice I. K. i M. H. pokrenuti parnicu iz točno određenih razloga, odnosno nasljednice su upućene pokrenuti parnicu s precizno određenim tužbenim zahtjevom. Naime, prema stavu ovog suda, prekid ostavinskog postupka i upućivanje nasljednika u parnicu u ostavinskom postupku od strane suda koji taj postupak vodi, predstavlja procesnu pretpostavku za pokretanje (istodobnoga) parničnog postupka između nasljednika radi utvrđenja sastava ostavine.

 

Žaliteljica u žalbi i ne osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, već iznosi svoju ocjenu pravnog stajališta prvostupanjskog suda i tvrdnju kako je prvostupanjski sud, unatoč činjenici što tužiteljica nije upućena u ostavinskom postupku pokrenuti parnicu iz navedenih razloga, bio dužan zbog ekonomičnosti postupka i zbog smanjenja troškova postupka, prihvatiti tužbeni zahtjev. Međutim, kako je već i navedeno, prvostupanjski sud je u bitnom pravilno zaključio kako tužiteljica ne može u ovom parničnom postupku s uspjehom istaći takav zahtjev, budući da je predmetni postupak pokrenut temeljem sudske odluke, rješenja poslovni broj O-65/14 od 26. ožujka 2015. i u tom postupku nije moguće kumulirati zahtjeve po drugim osnovama, no prvostupanjski sud je pritom pogrješno donio meritornu odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev jer je pravilno trebalo tužbu u tom dijelu odbaciti.

 

Dakle, iz navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud pobijanim dijelom prvostupanjske presude pogrješno odbio tužbeni zahtjev iako je utvrdio kako prije podnošenja tužbe u tom dijelu nije proveden zakonom predviđeni postupak drukčijeg ostvarivanja prava, budući da tužiteljica nije u ostavinskom postupku isticala da bi stekla pravo suvlasništva za 1/4 dijela navedenih nekretnina temeljem ulaganja, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti.

 

Zbog navedenog je valjalo, postupajući temeljem članka 369. stavak 2. ZPP-a, ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u tom dijelu odbaciti tužbu. U tom pogledu valja dodati i kako ovakva odluka nije protivna članku 374. ZPP-a jer se ne radi o preinaci prvostupanjske presude na štetu osobe koja se žalila i koja je sama podnijela žalbu, s obzirom da je odbacivanje tužbe povoljnije za žalitelja od odbijanja tužbenog zahtjeva.

 

Međutim, djelomično utemeljeno tuženik pobija prvostupanjsku odluku o trošku postupka. Naime, odluku o troškovima postupka valjalo je donijeti pravilnom primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a, imajući u vidu i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 197/15, dalje OT).

 

Cijeneći uspjeh stranaka u cjelokupnom postupku, posebno jer je značajan dio parničnih troškova nastao u dijelu postupka po tužbi tužiteljice I. K. koja nije uspjela u postupku, to je opravdano prvotužiteljici priznati slijedeći trošak: Za sastav tužbe 75 bodova temeljem Tbr. 7. točka 1. OT i za pristupe na ročišta od 23. rujna 2015., 2. prosinca 2015., 17. veljače 2016. i 14. prosinca 2016. po 75 bodova temeljem Tbr. 9. točka 1. OT, dakle ukupno 375 bodova, što s obzirom na vrijednost boda predstavlja iznos od 3.750,00 kn te daljnjih 937,50 kn na ime PDV-a, kao i iznos od 400,00 kn na ime sudskih pristojbi na odluku, odnosno priznati ukupno iznos od 5.087,50 kn. Za više zatraženi iznos od 9.187,50 kn tužiteljičin zahtjev za naknadu troška postupka je odbijen kao neosnovan.

 

Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a jer su tužitelji uspjeli u žalbenom stadiju postupka tek u neznatnom dijelu.

 

U preostalom dijelu koji se ne pobija žalbama, ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati prvostupanjsku presudu u smislu članka 365. ZPP-a.

 

Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

 

U Splitu 22. svibnja 2019.