Broj: Gž Ovr-243/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja R. d. d.o.o., Z., OIB: …, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u O. d. S. i V. iz Z., protiv ovršenika pok. Z., S., Z., OIB: …, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbama novog ovršenika mldb. M. S. iz Z., zastupan po majci A. S., a ona po punomoćniku D. G., odvjetniku iz Z., protiv rješenja od 7. siječnja 2019. i rješenja ovrsi od 17. kolovoza 2016. Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-12508/15, dana 29. svibnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbijaju se žalbe novog ovršenika mldb. M. S. kao neosnovane i potvrđuje rješenje od 7. siječnja 2019. i rješenje ovrsi od 17. kolovoza 2016. Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-12508/15, s time da će o žalbenom razlogu zastare iz čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakon odlučiti sud prvog stupnja u smislu čl. 52. istog Zakona te da se ujedno odbijaju i zahtjevi ovrhovoditelja za naknadom troška odgovora na žalbe.

 

Obrazloženje

 

a)      Pobijanim rješenjem od 7. siječnja 2019. odlučeno je:

 

              "I. Poziva se nasljednik iza pok. ovršenika i to M. S., Z., OIB: …, da preuzme postupak.

 

II. Nastavlja se postupak u ovoj ovršnoj stvari. Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresiranu stranu teći u cijelosti iznova od dana kad joj bude dostavljen prijepis ovog rješenja."

 

Protiv gornjeg rješenja žalbu je izjavio novi ovršenik mldb. M. S. ističući prigovor nedostatka pasivne legitimacije i zastare, s prijedlogom da se rješenje preinači ili ukine.

 

U odgovoru na žalbu u bitnom je predloženo odbijanje žalbe.

 

Žalba nije osnovana.

 

Po ocjeni ovog suda pobijano rješenje nije ostvarilo niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona («Narodne novine», broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje OZ).

 

Nije počinjena ni relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 215. st. 1. ZPP-a, na koju bi se sadržajno upiralo u žalbi jer je nakon prekida postupka zbog smrti ovršenika žalitelj nesporno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju istog prvostupanjskog suda od 2. svibnja 2017. broj O-5141/16 proglašen kao zakonski nasljednik pokojnog ovršenika koji se stoga ne može protiviti procesnopravnoj sukcesiji, niti je to mogao još u trenutku njegove smrti, kako je to propisano odredbom čl. 122. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05,127/13 i 33/15, dalje - ZN), slijedom čega je sasvim zakonito doneseno rješenje o nastavku prekinutog postupka u odnosu na rečenog građanskopravnog slijednika.

 

              b) Pobijanim rješenjem o ovrsi, na temelju bjanko zadužnice potvrđena po javnom bilježniku M. G. u Z. 5. listopada 2011. pod brojem OV-…, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 21.805,61 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, određena je ovrha na pokretninama ovršenika.

 

I protiv gornjeg rješenja žalbu je izjavio novi ovršenik ističući prigovor nedostatka pasivne legitimacije i zastare, s prijedlogom da se rješenje preinači ili ukine.

 

U odgovoru na žalbu u bitnom je predloženo odbijanje žalbe.

 

Žalba nije osnovana.

 

Što se tiče primjene materijalnog prava i pasivne ovršne odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja ona je regulirana odredbom čl. 139. st. 1 ZN-a tako da odgovornost za dugove ostavitelja ex lege prelazi na nasljednike trenutkom smrti ostavitelja, ako ih ima više odgovaraju solidarno, u smislu čl. 139. st. 4. ZN-a, zbog čega je rješenje o nasljeđivanju, uz ovršnu ispravu koja glasi na ostavitelja (glede obveze na namirenje), dovoljna osnova za utemeljenje ovršenikove odgovornosti za namirenje dugovanja iz ovršne isprave.

 

Dakle, u situaciji kada je odgovornost nasljednika za obveze ostavitelja regulirana samim zakonom nema osnova tražiti da se prijelaz te odgovornosti regulira i određenom ispravom niti se tome nasljednici kao univerzalni sukcesori mogu protiviti.

 

Prema tome, po ocjeni ovog suda, ovrhovoditelj je dokumentirao prijenos odgovornosti iz ovršne isprave ranijeg ovršenika kao fizičke osobe i jamca platca iz bjanko zadužnice na nasljednika pa su se ispunile pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja kojim je prihvaćena pasivna legitimacija ovršenika kao nasljednika izvornog ovršenika, jer je njegova procesna pozicija stupanja na njegovo mjesto uvjetovana time što je (jedini) nasljednik.

 

Što se pak tiče materijalnopravne pozicije i mogućeg ukazivanja na limitiranu odgovornost kazati je da je žalitelj proglašen kao nasljednik na nekretninama i vrijednim pokretninama što, kako sada stvari stoje, sa sigurnošću ukazuje da postoji mogućnost naplate potraživanja ovrhovoditelja budući vrijednost naslijeđenog dijela svakog ovršenika očito višestruko premašuje predmetni novčani iznos od 21.805,61 kuna.

 

Ispitujući rješenje o ovrsi ovaj sud ne nalazi da su ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50.   st. 1. točka 1., 3. i 5. te okolnosti iz točke 6. OZ-a, a nisu počinjene ni bitne povrede procesnog zakona iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u svezi čl. 381. ZPP-a na što sve ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 50. st. 5. OZ-a i čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

 

Slijedom toga valjalo je žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi osporena rješenja  temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, s time da će o žalbenom razlogu zastare iz čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a odlučiti sud prvog stupnja u smislu čl. 52. OZ-a.

 

Odluka o trošku za ovršenika je izostala jer nije popisan trošak sastava žalbi, dok se za ovrhovoditelja odluka temelji na supsidijarnoj primjeni odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.             

 

U Zadru, 29. svibnja 2019.