Broj: Gž-258/2019-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. D. M., kćeri L., rođene ..., a umrle ..., umirovljenice iz M., državljanke Republike Hrvatske, povodom žalbe D. P. iz P., zastupanog po punomoćniku G. Č., odvjetniku iz P. izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj O-2599/18-16 od 4. siječnja 2019., 8. srpnja 2019.,

r i j e š i o   j e

              Žalba predlagatelja D. P. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj O-2599/18-16 od 4. siječnja 2019.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbačen je prijedlog D. P. radi rasporeda naknadno pronađene ostavinske imovine – nekretnine čkbr. 1142/1 upisane u zk.ul.11465 k.o. B. zbog toga što je ista u zemljišnoj knjizi ista „upisana na B. C. iz V.“ pa kako nije ispunjen zakonom propisani uvjet za „provođenje naknadno pronađene imovine“ to je prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 232. Zakona o nasljeđivanju objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 52/71 i 47/78 odbacio prijedlog.

Pravodobnom žalbom predlagatelj D. P. pobija opisano rješenje, bez navođenja zakonskih žalbenih razloga no s prijedlogom ovom sudu da se pobijano rješenje preinači i prijedlogu ra raspoređivanje naknadno pronađene ostavinske imovine udovolji.

Obrazlažući žalbu ističe da je u odnosu na predmetnu nekretninu C. B. upisan kao fiducijar, a da je pok. ostaviteljica upisana kao potonja vlasnica zbog čega da je prijedlog za raspored opisane kao naknadno pronađene ostavinske imovine na nasljednike osnovan.

Žalba žalitelja je neosnovana.

Naime, iako je pogrešno pravno stajalište prvostupanjskog suda da pravo vlasništva nekretnine u odnosu na koju je u zemljišnoj knjizi upisana zabilježba da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja potraživanja ne može biti predmetom nasljeđivanja, a pogrešna je i primjena Zakona o nasljeđivanje objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 52/71 i 47/78 jer je pok. ostaviteljica preminula 27. veljače 2008. pa se na predmetni postupak primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 48/03 i 163/03 čijom je odredbom čl. 259. stav.1. određeno da danom primjene tog Zakona, prestaje važiti Zakon o nasljeđivanju na kojeg se pozvao prvostupanjski sud - to bi međutim i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako, rješenjem o odbačaju, odlučiti o prijedlogu predlagatelja.

No ponajprije valja navesti da odredbe mjerodavnog ZN ne normiraju postupanje ostavinskog suda s nekretninama koje su u trenutku smrti ostavitelja u fiducijarnom vlasništvu neke druge osobe, no kako su predmet ostavinskog postupka - i prava u pogledu ostavine koja pripadaju nasljednicima i drugim osobama sukladno odredbi čl.174. ZN-a, a da u odnosu na pok. ostaviteljicu kao potonju vlasnicu takvo pravo čini i pravo pok. ostaviteljice na povrat vlasništva nekretnine čkbr. 1142/1 pašnjaka upisanog u zk.ul.11465 k.o. Bogović na ime prethodnog vlasnika C. B. uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja potraživanja istoga na temelju ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini to takvo pravo na povrat prava vlasništva može biti predmetom nasljeđivanja u ostavinskom postupku.

Potvrdu takvog stajališta ovaj sud nalazi u stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci br. U-III-10/2003 od 13. ožujka 2008. da osiguranje tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini (fiducijarno osiguranje) ne dovodi na strani vjerovnika (kreditora, fiducijara) do stjecanja svih onih ovlaštenja koja ima drugi vlasnik nekretnine jer on nekretninu, u pravilu, ne koristi i nema je u neposrednom posjedu, već je kao neposredni posjednik koristi fiducijant (dužnik) i da se radi zapravo o svojevrsnom ograničenom stvarnom pravu sličnom založnom pravu pa se sukladno stajalištu izraženom u nastavnoj odluci br. U-III-3303/2008 od 30. rujna 2010. u odnosu na fiducijarno osiguranje tražbine, a polazeći od odredbe čl. 297. stav. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima primjenjuju odredbe tog Zakona kojima se uređuje hipoteka.

No unatoč pogrešnom materijalno-pravnom pristupu prvostupanjskog suda, trebalo bi i pravilnom primjenom materijalnog prava – odredbe čl. 179. ZN koja propisuje stranke u ostavinskom postupku, prijedlog predlagatelja odbaciti jer isti nije stranka u smislu citirane odredbe prema kojoj se strankom u smislu ZN-a smatraju nasljednici i zapisovnici i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine, dok žalitelj evidentno ne ostvaruje nikakvo pravo iz ostavine a pogotovo ne pravo na osnovu rasporeda naknadno pronađene ostavinske imovine na nasljednike pok. ostaviteljice.

Obzirom na izneseno valjalo je žalbu predlagatelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje pozivom na odredbu čl.380.toč.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14) koji svoju primjenu u ostavinskim postupcima nalazi osnovom odredbe čl.175.stav.2. ZN-a.

U Varaždinu 8. srpnja 2019.