Broj: Gž-41/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Nade Krnjak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. P.₁, OIB: …, iz T., kojeg zastupa punomoćnica S. M. J., odvjetnica u K., protiv tuženice D. Š., OIB: …, iz T., koju zastupa punomoćnica M. Š., odvjetnica u G., radi utvrđenja ništetnosti sporazuma o raskidu sporazuma o odricanju od nasljedstva od 21. prosinca 2004. i dr., odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 23. studenog 2018. poslovni broj: P-33/2018-26, u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj: P-33/2018-26 od 23. studenog 2018.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom u toč.1. izreke suđeno je:

 

              "Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja T. P.₁ iz T., OIB: …, koji glasi:

"I Utvrđuje se ništetnim Sporazum o raskidu sporazuma o odricanju od nasljedstva od 21. prosinca 2006. godine potvrđen kod javnog bilježnika M. B. iz G. pod brojem Ov-1630/13 od 5. travnja 2013. godine.

II Utvrđuje se ništetnim Darovni ugovor od 5. travnja 2013. godine ovjeren od javnog bilježnika M. B. iz G. pod brojem Ov-1631/13 od 5. travnja 2013. godine.

III Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog stanja na osnovi Darovnog ugovora od 5. travnja 2013. godine i uspostava zemljišno-knjižnog stanja na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 1694 k.o. G., koje se sastoje iz čkbr. 1053/2 – kuća broj 14, gospodarski objekt i dvor sa 215 čhv., kakvo je bilo prije sklapanja Darovnog ugovora od 5. travnja 2013. godine tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama za korist tužene D. Š. uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvu pokojnog T. P.₂ iz G..

IV Nalaže se tuženici D. Š. OIB: … iz G., , da tužitelju T. P.₁, OIB; … iz G., naknadi troškove ovog postupka sa zateznim kamatama primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) tekućim od dana donošenja presude, pa do isplate, sve to u roku od 15 dana."

Toč.2. izreke naloženo je tužitelju T. P.₁ iz T., OIB: … da tuženoj D. Š. iz T., OIB: … nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kn, u roku od 15 dana.

 

Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl.353. st.1. toč.1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da žalbeni sud pobijanu presudu preinačiti na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tuženica nije odgovorila na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet postupka zahtjev je tužitelja da se utvrdi ništetnim Sporazum o raskidu sporazuma o odricanju od nasljedstva od 21. prosinca 2006. potvrđen po javnom bilježniku pod brojem: OV-1639/13 od 5. travnja 2013. sklopljenog između oca stranaka, sada pok. T. P.₂ i tuženice, da se utvrdi ništetnim darovni ugovor od 5. travnja 2013. ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem: OV-1631/13 od 5. travnja 2013. sklopljen između oca stranaka i tuženice te da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja provedenog ne temelju darovnog ugovora od 5. travnja 2013. i uspostavi zemljišnoknjižno stanje na nekretninama upisanim u zk.ul. 1694 k.o. G. koja se sastoji od čkbr. 1053/2 – kuća br. 14, gospodarski objekt i dvor sa 215 čhv kako je bilo prije sklapanja darovnog ugovora tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama za korist tuženice uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništva pok. T. P.₂.

 

Odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na sljedećim provedenim dokazima utvrđenim činjenicama:

 

-          da su 12. prosinca 2006. Z. P. i T. P.₂, roditelji tuženice s jedne strane i tuženica s druge strane sklopili Sporazum o odricanju od nasljedstva koji je ovjeren kod javnog bilježnika B. Š. iz G. pod brojem: Ou-466/2006;

-          da je Z. P. umrla 6. veljače 2012. i da je iza nje vođen ostavinski postupak u kojem je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika M. B. iz G. pod brojem: O-165/12-5, UPP/OS-42/12 od 29. veljače 2012. nasljednikom temeljem zakona i ustupa proglašen T. P.₁, sin T. i Z. P. ;

-          da su tuženica i T. P.₂ Sporazumom od 5. travnja 2013. o raskidu Sporazuma o odricanju od nasljedstva od 21. prosinca 2006. u kojem su suglasno izjavili da žele raskinuti Sporazum o odricanju od nasljedstva i da do raskida tog sporazuma dolazi njihovom slobodnom voljom te da se isti odnosi na nasljedstvo koje bi tuženici pripalo nakon smrti njezinog oca T. P.₂, time da je u tom Sporazumu T. P.₂ izričito izjavio da prema tuženici, svojoj kćeri nema nikakvih tražbina s naslova primitka 5.000,00 € koji iznos joj je isplatio prilikom zaključenja Sporazuma o odricanju od nasljedstva;

-          da su T. P.₂ kao darovatelj i D. Š. kao obdarenica 5. travnja 2013. zaključili ugovor o darovanju na kojem su potpisi ovjereni po javnom bilježniku M. B. 5. travnja 2013. pod brojem: Ov-1631/13 kojim darovatelj obdarenici daruje svoj suvlasnički dio nekretnina i to ½ dijela kčbr. 1053/2 – kuća br. 14 gospodarski objekt i dvor sa 215 čhv sa svim pravima i pripadnostima s tom nekretninama spojenim zajedno s teretom doživotnog stanovanja T. P.₂ u kući sagrađenoj na navedenoj kčbr. te plodouživanja svih nekretnina kao i tereta zabrane otuđenja i opterećenja bez suglasnosti darovatelja;

-          da se naprijed navedenim ugovorom o darovanju tuženica obvezala snositi sve troškove koji se odnose na održavanje suvlasničkog dijela nekretnina koji je dobila u vlasništvo i u kojima će boraviti darovatelj kao i troškova održavanja popravka tog suvlasničkog dijela nekretnina, održavati okoliš time da će režijske troškove koji će nastati stanovanjem snositi T. P.₂ dok će sve druge troškove koje terete suvlasništvo snositi D. Š.;

-          da je u darovnom ugovoru navedeno da T. P.₂ darovanje čini iz zahvalnosti jer ga tuženica kao kćerka obilazi i pomaže mu na njegov zahtjev u domaćinstvu te su se ugovorom stranke sporazumjele da će tuženica i dalje brinuti o svom ocu i pomagati mu kako je dužna temeljem odredbi Obiteljskog zakona;

-          da je T. P.₂ u tom darovnom ugovoru izjavio da je za svoga života svom sinu T. P.₁ darovao kuću i zemlju u T. kao svoju vlastitu imovinu i nasljedstvo iza svoga oca M. P. kao i pokretnine i vinograd u D..

 

Na temelju naprijed utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je Sporazum o odricanju od nasljedstva sklopljen između tuženice i njezinog oca T. P.₂ (majka Z. umrla još 2012.), dvostrano pravni posao koji može biti raskinut ili izmijenjen suglasnom voljom stranaka, te da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti čl.135. Zakona o nasljeđivanju prema kojem je izjava o odricanju od nasljedstva neopoziva, da je u konkretnom slučaju mjerodavan čl.134. st.2. Zakona o nasljeđivanju prema kojem se iznimno potomak koji može samostalno raspolagati svojim pravima može ugovorom s pretkom odreći nasljedstva koje bi mu pripalo nakon smrti pretka te taj ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od suca nadležnog suda ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili potvrđen (solemniziran po javnom bilježniku). Obzirom na iznesene odredbe prvostupanjski sud zaključuje da su T. P.₂ i tuženica mogli zaključiti Sporazum o raskidu sporazuma o odricanju od nasljedstva od 21. prosinca 2006., a da tužitelj uostalom niti ne navodi u čemu bi se sastojala ništetnost prijepornog sporazuma, odnosno ne dokazuje da bi isti bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva već samo tvrdi da je taj Sporazum ispunjen i da se ne može raskinuti te da je izjava o odricanju od nasljedstva neopoziva pogrešno se pozivajući na čl.135. Zakona o nasljeđivanju.

 

Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da ni Darovni ugovor od 5. travnja 2013.  nije ništetan jer je zaključen sukladno zakonskim propisima te su potpisi stranaka na istom ovjereni po javnom bilježniku, kao i da je T. P.₂ slobodno raspolagao imovinom koje je bio vlasnik odnosno imovinom koja je bila upisana kao njegovo vlasništvo u zemljišnim knjigama dok s druge strane tužitelj samo tvrdi da je predmetni darovni ugovor ništetan samo iz razloga što je ništetan Sporazum od 5. travnja 2013. o raskidu Sporazuma o odricanju od nasljedstva od 21. prosinca 2006.

 

Posljedično ocjeni o neosnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud obvezao je tužitelja na temelju čl.156. st.1. ZPP-a da tuženici naknadi troškove parničnog postupka koji su bili potrebni i opravdani u iznosu od 12.500,00 kn.

 

Pobijana presuda i stanje spisa predmeta prije svega ispitani su u pravcu istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.11. ZPP-a u vezi koje tužitelj samo iznosi njezino zakonsko obilježje ne navodeći u čemu se ista sastoji, kao i pravcu bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud na temelju čl.365. st.2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Pobijana presuda nema nikakvih nedostataka radi kojih je ovaj sud ne bi mogao ispitati, pa ni one koje navodi tužitelj u žalbi.

 

Obrazlažući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio čl.134. Zakona o nasljeđivanju tvrdeći da se sporazum o odricanju od nasljedstva može raskinuti kao i svaki drugi ugovor ukoliko to odgovara volji stranaka a to obzirom da je isti protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Ističe i da je sporazum o odricanju nasljedstva od 21. prosinca 2006. u cijelosti ispunjen i na taj način konzumiran pa se s takvim ugovorom postupa kao da nije ni zaključen, kao da pravno niti ne postoji pa je takle riječ o apsolutno ništetnom pravnom poslu. Također smatra da su tužena i njezin otac mogli ishoditi poništenje sporazuma o odricanju od nasljedstva samo tužbom u parničnom postupku, da se u konkretnom slučaju ne može raditi o raskidu sporazuma već samo o izmjeni sporazuma o odricanju nasljedstva. Ukazuje na posljedica raskida ugovora a to je da je tuženica bila dužna vratiti 5.000,00 € koji iznos je primila radi toga da se odrekne svog nasljednog dijela iza smrti svoga oca, da je sud pogrešno primijenio odredbu čl.134. i 135. Zakona o nasljeđivanju, da je prvostupanjski sud morao primijeniti i čl.135. kojim je propisano da je odricanje od nasljedstva neopozivo.

 

Obzirom na izneseni sadržaj žalbe razvidno je da tužitelj ne pobija pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom sudu obzirom se poziva upravo na odlučne činjenice na temelju kojih je prvostupanjski sud temeljio odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva već samo ističe da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. Kako ovaj sud pravilno ocjenjuje činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu te da je na tako utvrđeno stanje, odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo a uz već prethodno navedeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje se na temelju čl.365. st.2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud na temelju ovlaštenja iz čl.375. st.5. ZPP-a neće posebno iznositi razloge zbog kojih žalba tužitelja nije osnovana. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl.368. st.1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uključujući i odluku o troškovima postupka koju prvostupanjski sud pravilno temelji na čl.154. st.1. u vezi čl.155. ZPP-a, a visinu troškova na mjerodavnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i vrijednosti predmeta spora te Tarife o sudskim pristojbama sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15).

 

U Varaždinu 21. kolovoza 2019.