Broj: Gž-1384/19-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Arijane Bolanča, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Č. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. M., iz Z., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. & K., iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj 14 P-403/2017-32 od 28. veljače 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 26. rujna 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj 14 P-403/2017-32 od 28. veljače 2019.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da postoje opravdani razlozi za isključenje tuženika kao nužnog nasljednika iz nasljeđivanja zbog razloga navedenih oporukom pok. ostavitelja M. M. iz S. K., OIB:…, s mjestom i datumom sastavljanja "u Sv. Križu i Zagrebu, 19.11.2011.", a koja oporuka je proglašena na zapisniku na ostavinskom ročištu kod javnog bilježnika E. P. iz Z., od 18.11.2015. u predmetu broj O-2796/15, UPP-OS-241/15 (točka I. izreke). Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače 2019. do isplate (točka II. izreke).

 

Protiv ove presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači podredno ukine.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je neosnovana.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da postoje opravdani razlozi za isključenje tuženika kao nužnog nasljednika iz nasljeđivanja zbog razloga navedenih oporukom pok. ostavitelja M. M.

 

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je između ostavitelja i tuženika bilo više konfliktnih situacija koje su se razrješavale i u sudskim postupcima, da se tuženik teško ogriješio o moralne obveze prema svom ocu - ostavitelju a koje proizlaze iz njegova obiteljskog odnosa s ostavitelejm, pa da postoje opravdani razlozi za isključenje iz nasljeđivanja, sve pozivom na odredbu članka 85. i 86. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03 i 35/05; dalje: ZN).

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi:

 

- da je tužiteljica zajedno s preostale dvije oporučne nasljednice K. S. i J. U. iza ostavitelja pok. M. M. umrlog 27. kolovoza 2015., rješenjem  Općinskom sudu u Novom Zagrebu od 7. travnja 2017. upućena na pokretanje parnice radi utvrđenja postojanja opravdanih razloga za isključenje tuženika iz nasljedstva;

 

- da je u predmetu kod javnog bilježnika E. P. u Z. broj O-2796/15, UPP/OS-241/15 dana 18. studenog 2015. proglašena vlastoručna oporuka od 19. studenog 2011. kojom je tužiteljica označena nasljednikom ostavitelja dok je točkom 7. oporuke pok. ostavitelj iz nasljeđivanja isključio tuženika kao svog sina zbog razloga iz članka 85. stavak 1. točka 1. ZN tj. da se je tuženik povredom moralnih načela i obveza teško ogriješio ne samo prema  oporučitelju već i prema svojoj pok. majci Z. M. te pok. ostavitelj navodi kako je tuženik na naročito grub i uvredljiv način oporučitelju i njegovoj pok. supruzi uskraćivao dužno poštovanje, nanosio im materijalnu štetu i teške duševne boli, a kao dokaz naveo je popis sudskih postupaka u kojima je tuženik pravomoćno osuđivan zbog svog odnošenja prema ocu-oporučitelju kao i štete koju mu je vršio različitim radnjama;

 

- da je između pok. ostavitelja i njegovog sina - tuženika vođeno više sudskih postupaka radi smetanja posjeda koji su završeni u korist oporučitelja (predmet Općinskog suda u Rovinju broj P-142/89, Općinskog suda u Zagrebu broj Pp-429/89, broj 132/89, Općinskog suda u Zagrebu broj R1-2117/87 te i kazneni postupak kod Općinskog suda u Zagrebu broj K-116/87 u kojemu je tuženik oglašen krivim što je neutvrđenog dana u vremenskom razdoblju od 20. srpnja 1987. pa do 23. kolovoza 1987. u R. na plakatu privatnog tužitelja M. M. napisao: "…homoseksualko, pokvarenko, šizofrenko, zločinko, isključenko, lažljivko, kradljivko, impotenko, kurvanjko, čerinko, amoralko, beskrupulosko" te je ispravio riječ "kredenko" tako da je ispala "cretenko", a što je sve uputio privatnom tužitelju M. M., dakle, drugog uvrijedio te je u isto vrijeme i na istom mjestu uništio plakat vlasništvo privatnog tužitelja, dakle, uništio tuđu stvar čime je počinio krivično djelo, i to pod broj 1. djelo protiv časti i ugleda uvredom iz čl.76 st.1. KZRH, a djelo pod točkom 2. protiv privatne imovine - oštećenjem tuđe stvari opisano u čl.137. st.1. KZRH, pa mu je izrečena kazna u trajanju od tri mjeseca koja se neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo krivično djelo;

 

- da su iza ostavitelja pronađene oporuke od 27. srpnja 1987., 2. srpnja 1992., 16. kolovoza 2005. i od 19. studenog 2011. da u svim oporukama ostavitelj isključuje svoga sina iz nasljedstva jer se povredom moralnih načela - obveza, izrazito teško ogriješio u odnosu na svoga oca, i da je također svoju majku na naročito grub i uvredljiv način uskraćivao dužno poštovanje i nanosio joj teške boli i materijalne štete;

 

- da iz iskaza svjedoka S. T. proizlazi da je poznavao sada pok. M. M. gotovo tridesetak godina jer su poslovno surađivali i zajednički su planinarili, da je pok. bio jedan od čelnih ljudi Z. b., a svjedok republički devizni inspektor, da je pok. o tuženiku govorio na način da se odao nepoštenom životu, da je neradnik, da je nemoralan, da je delikvent i da je njegovo ponašanje eskaliralo nakon smrti majke tuženika, te da ga je tuženik i istukao, da unatrag 27 godina tuženik sa pok. ocem nije imao nikakve kontakte;

 

- da iz iskaza svjedokinje J. M. U., kćeri ostavitelja iz prvog braka koji je završio razvodom, dok je tuženik sin iz drugog braka sa pok. Z. M., proizlazi da joj je pok. otac ostavio djedovinu u L., da sa tuženikom ni njegovom majkom nije uspostavila nekakav kontakt u smislu obiteljskih odnosa, da je bila u izrazito bliskim odnosima sa pok. ocem, da se otac uvijek žalio na tuženika, pričao o incidentima pa i da ga je tuženik fizički napao;

 

- da iz iskaza svjedokinje M. M. supruge tuženika proizlazi da je prigodom posjeta obitelji u kući na Š. uvijek bila prisutna samo majka tuženika koja se žalila da suprug vrlo rijetko boravi u kući, da je ostavitelj imao stan u R. gdje su se 1987., 1988. i 1989. događale incidentne situacije pa da su vođeni sudski postupci a naročito nakon što je tuženik tražio da se utvrdi bračna stečevina njegove pok. majke i oca, da je ostavitelj bio teška i nepristupačna osoba, da im nitko nije javio o smrti pok. M. dok s J. M. da su bili u površnom kontaktu;

 

- da iz iskaza svjedoka T. M. sina tuženika, proizlazi da su njegovi susreti sa djedom bili izuzetno rijetki, da je između tužiteljice i ostavitelja i njegovih roditelja bilo sukoba i verbalnih i fizičkih, da je iz razgovora s ocem saznao da su odnosi između njega i pok. djeda bili kompleksni, da se otac osjećao zapostavljenim;

 

- da iz stranačkog iskaza tužiteljice proizlazi da je pok. M. M. upoznala 1980. te da su bili prijatelji i družili se kao članovi planinarskog društva, a intimna veza je započela koncem kolovoza 1986., da je iz razgovora sa ostaviteljem saznala da ima problema sa sinom koji su se intenzivirali nakon smrti njegove majke, da je ostavitelj bio zbog ponašanja tuženika izrazito utučen, da je bilo više konfliktnih situacija pa i fizičkih sukoba, da je zadnje godine života ostavitelj bio jako bolestan, da je javila njegovoj kćeri J. za smrt, a nije obavijestila tuženika imajući u vidu njegovo vrijeđanje i prijetnje koje joj je upućivao kao i ostavitelju i sve ostalo;

 

- da iz stranačkog iskaza tuženika proizlazi da je brak njegovih roditelja bio nesretan te se stoga osjećao prestrašen i nesiguran, da je otac zanemarivao svoje roditeljske dužnosti, da je bio netrpeljiv i svadljiv, da je otac svoju ljubavnu vezu počeo još 1982. a i ranije imao je brojne afere, da je otac bio sklon sudskim postupcima, a problemi sa ocem su se intenzivirali nakon što je umrla majka i nakon što je tuženik podigao tužbu radi utvrđenja bračne stečevine, da je 1987. došlo i do fizičkog sukoba, da odnos između oca i tuženikove polusestre nije bio idiličan, da ga tužiteljica nije obavijestila o smrti oca, da je saznao za svoju sestru u dobi od 20 godina iako je ona znala za njega od rođenja, da je u pismu napisao "stari impotentni konju, opet si bio u mojoj sobi i prčkao po mojim stvarima" a to je bilo u vrijeme dok je bio u incidentnim odnosima sa ocem.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da odnos između ostavitelja i njegovog sina nije bio skladan, da razlozi koje tuženik navodi u svom iskazu ne mogu biti opravdanje za ponašanje opisano u kaznenom i građanskim postupcima, da u svakoj obitelji postoji određene razmirice unutar članova obitelji i da se radi o vrlo kompleksnoj emotivnoj i sociološkoj kategoriji, ali sud smatra da se tuženik povredom moralnih načela i obveza teže ogriješio prema oporučitelju. Tuženik da je pokazao određenu upornost u podizanju tenzija i konfliktnih odnosa sa oporučiteljem zbog čega je došlo i do fizičkih sukoba. Zasnivanje izvanbračne zajednice tužiteljice i ostavitelja ne opravdava ponašanje tuženika koji se, po mišljenju suda, ogriješio u moralne obveze spram oca. Moralni zahtjevi i običaju društva smatra taj sud da zahtijevaju opraštanje između srodnika i da imovina ne smije biti razlog za opisano ponašanje tuženika jer je svoje pravo na imovinu trebao ostvarivati u sudskim postupcima uvažavajući prava i druge strane.

 

Sud je posebno imao u vidu i pismo koje je tuženik uputio svom sada pok. ocu još za života njegove majke u kojem, između ostalog stoji, "Opominjem ja tebe alkoholičaru, impotentni stari majmune, ako mi se još ikad obratiš (bilo kako) izbacit ću te van i to prije nego što se vrati mama, pa onda teroriziraj…".

 

Slijedom navedenog, sud je prvog stupnja primjenom odredbe članka 85. stavak 1. točka 1. ZN došao do uvjerenja da je tuženik povredom moralnih obveza koja proizlaze iz njegovog obiteljskog odnosa sa ostaviteljem prema istom se teže ogriješio te da postoje opravdani razlozi za isključenje tuženika kao nužnog nasljednika iz nasljeđivanja iz razloga koji su navedeni u oporuci ostavitelja M. M.

 

Navedena utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Ovo stoga jer je i sam tuženik potvrdio da s ocem nikada nije imao dobar odnos, da s njim nije kontaktirao već od kraja 1980.-ih godina, da se nije o njemu brinuo ni u starosti ni u bolesti, da je pravomoćno i kazneno kažnjen, da je vođeno više parničnih postupaka smetanja posjeda i sl., te je očito da se takvim odnosom kao sin teže ogriješio prema ocu povredom moralne obveze u smislu da djeca trebaju kontaktirati sa svojim roditeljima ne procjenjujući njihov osobni život koji nije u direktnoj vezi s njima već je naprotiv u potpunosti isključio oca iz svog i života svoje obitelji.

 

Da bi se povreda zakonske ili moralne obveze mogla smatrati opravdanim razlogom za isključenje nužnih nasljednika iz nasljedstva, u skladu s odredbom članka 85. stavak 1. točka 1. ZN, povreda mora biti utvrđena i mora biti teža. Ovo stoga jer je tom odredbom propisano da oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio, ako se on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju; dok je odredbom članka 86. stavak 1. i 2. ZN propisano je da oporučitelj koji želi isključiti nekog nasljednika mora to izraziti u oporuci na izričit način, te navesti razlog za isključenje, koji mora postojati i u vrijeme oporučivanja.

 

Kada se ima u vidu u oporuci pok. M. M. izražena raspoložba da u cijelosti isključuje iz nasljedstva svoga sina - tuženika zbog toga što se isti teže ogriješio o svoju moralnu obvezu prema ostavitelju te gdje ostavitelja detaljno navodi brojeve predmeta u kojima je vodio sporove s tuženikom, to proizlazi da su se ostvarili uvjeti iz citiranih zakonskih odredbi koji opravdavaju isključenje tuženika iz nasljedstva iza pok. oca.

 

Ostavitelj je na navedeni način ustvari kaznio tuženika zbog njegova ponašanja prema njemu, i istoga spriječio da ga naslijedi makar i kao nužni nasljednik jer je isključenje iz nasljedstva ujedno i isključenje od prava na zakonski dio.

 

Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se tuženik dugogodišnjim konfliktima s ostaviteljem, verbalnim i fizičkim sukobima, te dugogodišnjim nekontaktiranjem i nebrigom za bolesnog i starog ostavitelja, teže ogriješio o moralnu obvezu prema ostavitelju koji odnosi u obitelji su se pogoršali i eskalirali nakon što je umrla majka tuženika i ostavitelj počeo živjeti s tužiteljicom. Odnos roditelja i djece podrazumijeva međusobno uvažavanje bez obzira na različitost osobnosti i podrazumijeva obostranu komunikaciju. Kako je opisana povreda postojala i u vrijeme sastavljanja oporuke time da je ostvaren razlog za isključenje tuženika iz nasljedstva u smislu odredbe članka 85. stavak 1. točka 1. i članka 86. ZN.

 

Stranke su u ovoj parnici sudjelovale potpuno ravnopravno te je u cijelosti zadovoljeno načelo kontradiktornosti, omogućeno im je u punoj mjeri predlaganje dokaza, isticanje prigovora (materijalnopravnih i procesnopravnih), korištenje svih raspoloživih pravnih sredstava, pa tako nije došlo do povrede prava stranke. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je odlučio o tužbi te je svoju odluku obrazložio pa stoga postupanje istog nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pak, samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava. Stoga je sud prvog stupnja prihvativši tužbeni zahtjev, nakon što je proveo dokazni postupak sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalnopravne propise te o svemu dao jasne razloge.

 

Pravilna je i odluka o trošku jer je ista ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP.

 

Kako ispitujući pobijanu presudu u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti te potvrditi presudu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

U Splitu 26. rujna 2019.