Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž R 863/2022-3 Županijski sud u Zagrebu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

1

Poslovni broj 78 Gž R-863/2022-3

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž R-863/2022-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz S., OIB: ,  kojega zastupaju punomoćnice M. B.-P. i E. K.-B., odvjetnice u S., protiv tuženika J. v. p. G. S., S., OIB: , kojega zastupa punomoćnik N. M., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-6028/21 od 28. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika J. v. p. G. S., S., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-6028/21 od 28. siječnja 2022. u dijelu pod točkama I. i III. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 68.619,75 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedince od ukupno navedenog iznosa glavnice na način pobliže određen izrekom te presude (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.064,68 kn i zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom iznosu glavnice (točka II. Izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 23.937,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka III. izreke).

 

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1.  Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92, 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 148/11.-proč. tekst, 89/14.-Odluka Ustavnog suda RH i 70/19., dalje ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti ili u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na naknadu plaće za pripravnost ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od lipnja 2011. do prosinca 2014. s osnove neisplaćenog dodatka za rad u turnusu i za pripravnosti, u koje vrijeme je na snazi bio Zakon o vatrogastvu (Nar. nov.  broj: 106/99., 117/2001, 36/02., 96/03., 174/04., 38/09., 80/10, dalje: ZOV), a koji se sada još uvijek primjenjuje na ovaj pravni odnos temeljem odredbi čl. 130. Zakona o vatrogastvu (Nar. nov. broj: 125/19) te je sporna primjena odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Nar. nov. broj:93/08., 23/09., 39/09., 90/10., 89/12., 104/13., dalje: KUDSLN) na tužitelje kao djelatnike javne vatrogasne postrojbe s obzirom na pitanje financiranja.

 

5. U žalbenoj fazi postupka nije sporno:

 

- da tužitelj radi kod tuženika na radnom mjestu vozača vatrogasnog vozila,

- da mu je plaća za utuženo razdoblje obračunata i isplaćena na temelju Ugovora o radu, Pravilnika o radu, te Kolektivnog ugovora zaključenog između tuženika i osnivača Grada S. iz 2008.,

- da su kroz utuženo razdoblje na snazi bili Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Nar. nov. 93/08, 23/09, 39/09, 90/10,  dalje: KUDSLN/08), Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Nar. nov. 89/12, 89/12, 104/13, dalje: KUDSLN/12) i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Nar. nov. 104/13., 150/13., 153/13., dalje: KUDSLN/13)

 

6. U ovoj fazi postupka sporno je, kao i tijekom trajanja cijelog postupka, pravno pitanje primjene odredbi tih KUDSLN na pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću koje traži u ovom postupku uopće, kao i, u slučaju da ovaj drugostupanjski sud ocijeni pravilnim zaključak suda prvoga stupnja o primjeni odredbi KUDSLN-a u ovom postupku, pitanje prava na isplatu naknade plaće na ime pripravnosti.

 

7. Vezano uz prvo sporno pitanje prije svega valja reći, što pravilno navodi i sud prvoga stupnja, da je čl. 126. KUDSLN/08 te čl. 128. KUDSLN/12 i KUDSLN/13 bilo propisano da se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da će se odredbe tih Ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu. Dakle, za odgovor na sporno pitanje bilo je potrebno razjasniti jesu li sredstva za plaće i materijalna davanja profesionalnih vatrogasaca, makar i u nekom određenom dijelu, u spornom periodu bila osigurana u državnom proračunu.

 

8. Pema čl. 2. st. 1. Zakon o proračunu (Nar. nov. 87/08., 109/07., 136/12., dalje: ZP) odredbe toga Zakona odnose se, između ostalog, na državni proračun te proračune jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (u daljnjem tekstu: proračun) te proračunske korisnike državnog proračuna i proračunske korisnike proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (u daljnjem tekstu: proračunski korisnici), a ministar financija, sukladno st. 3. te odredbe, pravilnikom utvrđuje proračunske i izvanproračunske korisnike, kako državnog proračuna, tako i proračunske i izvanproračunske korisnike proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te način vođenja registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika. Dakle, ZP radi razliku između Državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

 

9. U skladu sa čl. 2. st. 3. donesen je Pravilnik o utvrđivanju proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog proračuna i proračunskih i izvanproračunskih korisnika proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te o načinu vođenja Registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika (Nar. nov. 128/09., 142/14., dalje: Pravilnik) kojim je propisano:

 

- čl. 4. st. 1. - da su proračunski korisnici državnog proračuna u smislu članka 2. točke 1. toga Pravilnika oni korisnici:

 

1. kojih je osnivač Republika Hrvatska,

2. koji ostvaruju prihode iz državnog proračuna i/ili temeljem javnih ovlasti, zakona i drugih propisa, pri čemu ti prihodi iznose 50 posto ili više od ukupnih prihoda, te

3. koji su navedeni u Registru iz članka 2. točke 3. ovoga Pravilnika.

 

- čl. 4. st. 2. - da su proračunski korisnici proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u smislu članka 2. točke 1. ovoga Pravilnika oni korisnici:

 

1. kojih je osnivač jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,

2. kojima je izvor prihoda proračun jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u iznosu od 50 posto ili više, te

3. koji su navedeni u Registru iz članka 2. točke 3. ovoga Pravilnika.

 

10. Nije sporno pri tome da je čl. 56. st. 1. i 2. Zakona o vatrogastvu (Nar. nov. broj 106/99.) bilo propisano da od početka primjene tog Zakona, 1. siječnja 2000., vatrogasne postrojbe – postaje i ispostave Ministarstva unutarnjih poslova nastavljaju s radom kao javne vatrogasne postrojbe općina, grada i Grada Zagreba u kojima su sjedišta tih postrojbi – postaja i ispostava, čime su zakonom prenesene ovlasti financiranja i osnivanja vatrogasnih postrojbi na općine, gradove i Grad Zagreb, kako je to i danas sukladno istom Zakonu i njegovim izmjenama i dopunama objavljenim u Nar. nov. 117/2001, 36/02., 96/03., 174/04., 38/09., 80/10.

 

11. Člankom 58. navedenog Zakona bilo je propisano, kao rješenje za prijelaznu fazu decentralizacije djelatnosti vatrogastva, da će se sredstva za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika i javnih vatrogasnih postrojbi – postaja i ispostave Ministarstva unutarnjih poslova, osiguravati prema propisima koji su bili na snazi do dana početka primjene Zakona o vatrogastvu u Državnom proračunu do 31. prosinca 2004., s tim da se ukupan iznos sredstava postupno smanjuje i to u 2002. za 25%, u 2003. za 50% i u 2004. za 75%.

 

12. Time je ovom odredbom obveza osiguravanja sredstava za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika i javnih vatrogasnih postrojbi kroz Državni proračun, zapravo, bila ograničena do 2004., dok je za daljnji period Zakonom o dopuni Zakona o vatrogastvu (Nar. nov. 174/04.) dodan čl. 58.a kojim je propisano da će Vlada Republike Hrvatske donijet odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu s posebnim propisima, koja će biti temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini.

13. Takve je odluke Vlada Republike Hrvatske, koje su bile temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini, pod nazivom Odluke Vlade RH o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi (dalje: Odluke Vlade RH), donijela je i za utuženi period i objavljene su u Nar. nov. 29/11., 52/11., 66/11. za 2011., Nar. nov. 149/11. za 2012., Nar. nov. 29/13. za 2013. i Nar. nov. 7/14. za 2014.

14. Shodno tome sredstva za plaće profesionalnih vatrogasaca i kroz utuženi su period i nadalje osiguravana kroz pomoć iz državno proračuna na godišnjoj razini, sukladno  Odlukama iz točke 13 pa je s obzirom na to u pravu tužitelj kada pozivom na čl. 126. KUDSLN/08 te čl. 128. KUDSLN/12 i KUDSLN/13, navodi i tvrdi da je visinu plaće, odnosno dodataka na plaću trebalo računati primjenom odredbi tih ugovora, a ne primjenom Kolektivnog ugovora sklopljenog s Gradom S., u skladu s odredbama kojeg je vršen obračun i isplata plaće u utuženom periodu.

15. Pravilno je sud prvoga stupnja, na temelju iskaza svjedoka navedenih u točci 9. obrazloženja utvrdio i da je tužiteljev rad bio organiziran u turnusima 12-24-12-48 te da je bio u pripravnosti od 24 sata između dnevnog i noćnog turnusa. Pri tome je točno da pitanje pripravnosti i naknade za vrijeme provedeno u pripravnosti kod tuženika, kroz utuženi period, osim u jednom kraćem dijelu, nije bio reguliran u smislu čl. 42. st. 3. ZR/09, a sada čl. 60. st. 3. ZR/14. Međutim, propust poslodavca da uredi ovo pitanje ne može ići na štetu radnika koji je dokazao da je bio u pripravnosti u trajanju od 24 sata između svakog završetka dnevnog i početka noćnog turnusa.

15a. Naime, činjenica da je tužitelj bio u pripravnosti od 24 sata između dnevnog i noćnog turnusa ne proizlazi samo iz uvjerljivih i jasnih iskaza svjedoka, već na činjenicu da je tom zaista bilo tako upućuje i okolnost da je upravo ovo pitanje, na način kako su to potvrdili i svjedoci, naknadno, dijelom i tijekom utuženog perioda, uređeno i Kolektivnim ugovorim za radnike J. v. p. g. S. od 31. srpnja 2014. (čl. 80., KU/14) i u vezi s tim donesenim Pravilnikom o radu od 19. prosinca 2014. i Pravilnikom o radu u pripravnosti od 31. srpnja 2014.

15.b Tako je čl. 80. st. 3. KU/14 uređeno vrijeme pripravnosti upravo na način kako su svjedoci i naveli, da se radnik u pripravnosti nalazi tijekom 24 sata od izlaska iz dnevne smjene do dolaska u noćnu smjenu, što je na isti način dodatno uređeno Pravilnikom o radu od 19. prosinca 2014. (čl. 31. st. 8. do 12.) te Pravilnikom o radu u pripravnosti od 31. srpnja 2014.

 

16. Shodno tome shvaćanje je ovoga suda da propust tuženika da pitanje pripravnosti i prava na naknadu za vrijeme provedeno u pripravnosti regulira pisanom ispravom, a unatoč tome od radnika traži da bude u pripravnosti i isto se faktično i obavlja, ne može ići na štetu radnika, već radniku u takvoj situaciji i za ovaj dio pripada naknada prema KUDSLN kao povoljnijem za radnika, a s obzirom da se isti primjenjuje u ovom slučaju iz razloga na koje je prethodno ukazano, neovisno od sklapanja KU s Gradom S.

 

17. Zbog rečenog ovaj sud pravilnom ocjenjuje i visinu prihvaćenog dijela tužbenog zahtjeva, odnosno odluku pod točkom I. izreke (dopunski nalaz od 17. svibnja 2019.).

 

18. Shodno navedenom odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP.

 

19. Odluka o troškovima postupka ocijenjena je pravilnom i zakonitom u smislu čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.) i kao takva je i potvrđena.

 

 

U Zagrebu 28. veljače 2023

 

 

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.

Copyright © Ante Borić