Broj: Gž-2648/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Denis Pancirov Parcen, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja, i mr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz B. D. 104, OIB: …, kao vlasnika Obrta za trgovinu na malo automobilima A. F., N. G.,  koga zastupa punomoćnik N. N., odvjetnik iz N. G., protiv tuženika S. G. iz N. G., OIB:…, koga zastupa punomoćnik D. U., odvjetnik iz N. G., radi isplate, i po protutužbi tuženika-protutužitelja S. G. iz N. G., OIB:…, koga zastupa punomoćnik D. U., odvjetnik iz N. G., protiv tužitelja-protutuženika D. S. iz B. D. 104, OIB:…, kao vlasnika Obrta za trgovinu na malo automobilima A. F. N. G., koga zastupa punomoćnik N. N., odvjetnik iz N. G., radi sniženja cijene i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika D. S. protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj P-729/15-18 od 31. kolovoza 2017., u sjednici održanoj dana 14. svibnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj P-729/15-18 od 31. kolovoza 2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika D. S. kojim je traženo da se tuženiku-protutužitelju S. G. naloži da isplati tužitelju-protutuženiku iznos od 4.610,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od 3. kolovoza 2015. do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Nadalje je istom presudom prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja S. G. te je zbog skrivenih nedostataka na vozilu Ford Focus broj šasije …, a po zahtjevu kupca snižena ukupno ugovorena kupoprodajna cijena vozila iz usmenog i pisanog ugovora o kupoprodaji vozila zaključenog 7. 4. 2015. između tužitelja-protutuženika D. S. i tuženika-protutužitelja S. G. sa 30.000,00 kuna na iznos od 25.390,00 kuna te je naloženo tužitelju-protutuženiku D. S. da naknadi štetu tuženiku-protutužitelju S. G. u iznosu od 5.763,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana podnošenja protutužbe, tj. 25. siječnja 2016. do isplate.

 

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju-protutuženiku D. S. da naknadi tuženiku-protutužitelju S. G. troškove parničnog postupka u iznosu od 10.600,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od presuđenja, tj. 31. kolovoza 2017. do isplate,.

 

Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj-protutuženik D. S. (dalje u tekstu: tužitelj) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda uz dosudu tužitelju troškova postupka popisanih u troškovniku i troška žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik-protutužitelj S. G. (dalje u tekstu: tuženik) je odgovorio na žalbu te je predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Zahtijeva da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.610,00 kuna s osnove ispunjenja ugovora sklopljenog među strankama dana 7. travnja 2015., te protutužbeni zahtjev tuženika radi sniženja cijene ugovorene kupoprodajnim ugovorom o kupnji vozila marke Ford Focus, koji je sklopljen dana 7. travnja 2015. između tuženika kao kupca i tužitelja kao prodavatelja, s iznosa od 30.000,00 kuna na iznos od 25.390,00 kuna, kao i zahtjev za naknadu štete po osnovi materijalnih nedostataka kupljenog vozila.

 

Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio:

 

-da se tužitelj bavi poslovima uvoza i prodaje kao i posredovanja automobila iz inozemstva za potrebe domaćih kupaca i da je tuženik od tužitelja preko njegova obrta kupio automobil Ford Focus, broj šasije …, za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 30.000,00 kuna,

 

-da je tuženik prije preuzimanja vozila na ime kupoprodajne cijene isplatio tužitelju u novcu 20.000,00 kuna te mu na ime kupoprodajne cijene dao i svoj automobil Ford Escort, čija je vrijednost procijenjena na 4.500,00 kuna,

 

-da je tuženiku navedeni automobil predan i isporučen 7. travnja 2015., time da ga je tuženik registrirao 13. travnja 2015.,

 

-da je dana 7. travnja 2015. među strankama sklopljen ugovor kojim se tuženik obvezao da će isplatiti tužitelju kao vlasniku Obrta za trgovinu na malo automobilima A. F. iznos od 6.150,00 kuna u 4 mjesečne rate po 1.540,00 kuna, time da prva rata dospijeva 1. svibnja 2015., a posljednja 1. kolovoza 2015.,

 

-da tuženik prilikom preuzimanja automobila nije mogao otkriti nedostatke na automobilu uobičajenim pregledom, nego je to uočio u vožnji dana 18. travnja 2015. nakon prijeđenih 200 km kada je išao iz L. u C., kada je došlo do kvara automobila koji se očitovao u lupanju motora, ispuštanju gustog crnog dima i gubljenju snage motora, te je o tom kvaru odmah obavijestio tužitelja, nakon čega je tuženik odvezao automobil kod automehaničara J. T., pa je automobil nakon djelomičnog saniranja motora bio u voznom stanju, ali je poslije toga nakon prijeđenih 450 km ponovno došlo do kvara automobila, pa je automobil odvezen na popravak kod majstora K. P. koji je automobil popravio, time da je trošak popravka platio tužitelj, te ga dana 25. svibnja 2015. zajedno s tužiteljem dovezao do tuženika koji je automobil nakon probne vožnje preuzeo te istog dana platio tužitelju prvu ratu u iznosu od 1.540,00 kuna po osnovi ugovora od 7. travnja 2015.,

 

-da predmetni automobil od 12. lipnja 2015. nije više bio u voznom stanju, te ga je vučna služba HAK-a prebacila u tuženikovo dvorište, o čemu je tuženik obavijestio tužitelja, koji mu je obećao da će doći vidjeti automobil, ali nije dolazio,

 

- da je nakon toga tuženik kupio novi motor za 6.000,00 kuna, lamelu i korpu za 1.000,00 kuna te izvršio ugradnju motora u A. J. za koju ugradnju je po računu br. 32/2015 platio 3.373,00 kuna, tako da je ukupan trošak za uspostavu automobila u vozno stanje iznosio 10.373,00 kune.

 

Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju radilo o skrivenim materijalnim nedostacima na automobilu u smislu odredbe članka 404. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) o kojima je tuženik kao kupac uredno obavijestio tužitelja kao prodavatelja, zbog čega nije izgubio prava koja mu kao kupcu pripadaju u slučaju nedostatka stvari u smislu članka 410. ZOO-a. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da tuženik ima pravo izbora sukladno članku 410. ZOO-a, pa je, polazeći od činjenice da je tuženik odmah po primitku tužbe u odgovoru na tužbu priznao tražbinu tužitelja po osnovi kupoprodaje u iznosu od 4.610,00 kuna i da je taj iznos tuženik uzeo u obzir prilikom svoje tražbine po protutužbenom zahtjevu, prihvatio protutužbeni zahtjev umanjen za iznos po tužbenom zahtjevu te tuženiku dosudio iznos od 5.763,00 kuna, dok je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.

 

Osnovano tužitelj u žalbi prigovara da je prvostupanjska presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

U konkretnom slučaju je tuženik podnio protutužbu koja je po svojem sadržaju dijelom koneksna a dijelom kompenzabilna protutužba jer tuženik tužbom ističe: a) zahtjev na sniženje cijene zbog materijalnih nedostataka stvari koja je objekt kupoprodaje i b) kondemnatorni zahtjev na isplatu novca utemeljen na protutražbini koja se može prebiti s tražbinom s obzirom na koju je tužitelj istaknuo svoj tužbeni zahtjev.

 

Presudom kojom odlučuje u povodu kompenzabilne protutužbe sud:

 

1) utvrđuje postoji li ili ne postoji tražbina tužitelja s obzirom na koju je istaknut njegov tužbeni zahtjev i protutražbina tuženika s obzirom na koju je on istaknuo svoj protutužbeni zahtjev;

 

2) kompenzira konstitutivno tražbinu tužitelja i protutražbinu tuženika, ako se utvrdi da postoje;

 

3) izriče osudu tuženika ili tužitelja na isplatu nekompenziranog dijela tražbine tužitelja odnosno protutražbine tuženika;

 

4) odbija u cijelosti ili djelomično tužbeni ili protutužbeni zahtjev u dijelu u kojem se odnose na kompenzirani dio utužene tražbine tužitelja odnosno protutražbine tuženika (vidi Dika, Mihajlo, Građansko parnično pravo, Tužba, VI. Knjiga, Zagreb, listopad 2009., str. 416.).

 

U konkretnom slučaju izreka prvostupanjske presude ne sadrži odluku o postojanju ili nepostojanju tražbine tužitelja, iako bi se iz obrazloženja dalo zaključiti da prvostupanjski sud smatra osnovanom tražbinu tužitelju za isplatu po osnovi ugovora od 7. travnja 2015. u iznosu od 4.610,00 kuna, a slijedom toga u izreci nema ni konstitutivne kompenzacije tražbine tužitelja i protutražbine tuženika.

 

Nadalje izreka prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za sniženje cijene proturječi razlozima presude. Naime, iz izreke prvostupanjske presude proizlazi da je sud po zahtjevu tuženika kao kupca snizio kupoprodajnu cijenu s 30.000,00 kuna na 25.390,00 kuna. Međutim, iz razloga iznesenih u obrazloženju presude proizlazi da sud smatra osnovanim tražbinu tužitelja u iznosu od 4.610,00 kuna, što pored već isplaćenog iznosa od 25.390,00 kuna, čini iznos od 30.000,00 kuna, a to onda znači da ugovorena kupoprodajna cijena od 30.000,00 kuna nije uopće snižena.

 

Već stoga je trebalo na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U vezi s meritumom sporu valja reći sljedeće:

 

Prema odredbi članka 400. stavka 1. ZOO-a prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato. Nedostatak postoji, između ostaloga, i kad stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu (članak 401. stavak 1. točka 1. ZOO-a).

 

Prema odredbi članka 410. stavka 1. ZOO-a kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavaoca o nedostatku može po svom izboru:

 

1) zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni,

 

2) zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka,

 

3) zahtijevati sniženje cijene,

 

4) izjaviti da raskida ugovor.

 

Odredbom stavka 2. istog članka je propisano da u svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

 

Kada se radi o zahtjevu za sniženje cijene tada je za odluku o osnovanosti tog zahtjeva mjerodavna odredba članka 420. ZOO-a prema kojoj se cijena snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari s nedostatkom u vrijeme sklapanja ugovora. U slučaju sniženja cijene u smislu odredbe članka 420. ZOO-a, po pravnom shvaćanju ovoga suda, cijena se može umanjiti za onaj iznos koji je bio potreban za otklanjanje materijalnog nedostatka stvari.

 

Pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da automobil kojemu je tehnički neispravan motor predstavlja stvar s materijalnim nedostatkom i da u takvom slučaju prodavatelj odgovara kupcu za materijalne nedostatke kupljene stvari.

 

Tužitelj i u žalbi prigovara utvrđenju prvostupanjskog suda u pogledu potrebe zamjene motora i troškova koje je s tim u vezi tuženik imao, navodeći pritom da tuženik, na kojemu je teret dokaza, na okolnosti štete nije predložio provođenje izvanparničnog postupka osiguranja dokaza, odnosno da tuženik nije dokazao ni na koji objektivan i pravno bitan način (prometnim vještačenjem, procjenom i izvidom štete, fotodokumentacijom po ovlaštenom procjenitelju) odlučne činjenice za svoj protutužbeni zahtjev.

 

U vezi s navedenim žalbenim prigovorima tužitelja treba uputiti na odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP).

 

Prema odredbama članka 43. ZZP-a trgovac je dužan potrošaču ispuniti ugovor u skladu s odredbama ugovora, ovoga Zakona i Zakona o obveznim odnosima (stavak 1.), time da se u slučaju materijalnog nedostatka na proizvodu na odnose potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti za materijalne nedostatke stvari (stavak 2.). Prema stavku 4. članka 43. ZZP-a nedostatak na proizvodu kada je to nužno, dokazuje se vještačenjem u za to ovlaštenim ustanovama ili uz pomoć ovlaštenog sudskog vještaka. Ako se nedostatak na proizvodu pojavi u roku od šest mjeseci od dana prijelaza rizika na potrošača, a trgovac smatra da nedostatak u tom trenutku nije postojao, troškove vještačenja snosi trgovac (stavak 5. članka 43. ZPP-a), a ako se nedostatak na proizvodu pojavi nakon isteka roka iz stavka 5. ovoga članka, ali ne kasnije od 24 mjeseca od dana prijelaza rizika na potrošača, troškove vještačenja snosi potrošač ili trgovac, ovisno o rezultatu vještačenja  (stavak 6. ZZP-a).

 

Prema tome, prema citiranim odredbama ZZP-a u konkretnom slučaju je na tužitelju kao trgovcu teret dokaza da navedeni skriveni nedostatak nije postojao i on snosi troškove vještačenja. Tuženik kao potrošač odnosno kupac je pak sa svoje strane dužan omogućiti, ako tužitelj predloži provođenje dokaza vještačenjem radi utvrđenja nedostataka na proizvodu, da se taj dokaz izvede.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će utvrditi odlučne činjenice u naprijed navedenom smislu –  je li tuženik doista zamijenio motor na automobilu, ako jest je li zamjena motora bila opravdana i kolike troškove je u vezi s tim tužitelj računajući materijal i rad imao, time da treba ocijeniti posebno opravdanost troškova koje je tužitelj imao u vezi s kupnjom lamele i korpe, pa će nakon toga donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja i protutužbenom zahtjevu tuženika.

 

U Splitu 14. svibnja 2019.