Broj: Rev 1994/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajne mase stečajnog dužnika P. d.d. u stečaju M., kojeg zastupaju punomoćnici V. Lj. i Ž. V., odvjetnici u S., protiv tuženika Stečajne mase stečajnog dužnika T. O. d.d. u stečaju O., kojeg zastupa Z. G., odvjetnik u R., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2019/13-3 od 8. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1968/11-13 od 15. srpnja 2011., u sjednici održanoj 15. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da je osnovana tražbina tužitelja koja se namiruje prva među tražbinama nižih isplatnih redova od 2.285.793,86 kn pa je tuženik dužan u roku od osam dana platiti tužitelju naznačeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama. Također, odlučeno je o troškovima postupka.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj, zbog svih razloga naznačenih u odredbi čl. 385. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, presude nižestupanjskih sudova preinačiti na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno, presude nižestupanjskih sudova ukinuti te predmet vratiti na ponovni postupak.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08-ispr., 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih ju podnosi, dok razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Revident, iako navodi da reviziju izjavljuje iz svih razloga naznačenih u odredbi čl. 385. st. 1. i 2. ZPP, jedino obrazlaže razloge koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, stoga je revizija ispitana jedino u odnosu na navedeni revizijski razlog.

 

Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje osnovanosti tužiteljeve tražbine, i zahtjev za isplatu te tražbine u svoti od 2.285.793,86 kn, koju tražbinu čine obračunate zakonske kamate za razdoblje od 17. siječnja 2003., dana otvaranja stečajnog postupka, do 25. svibnja 2007. kada je tužitelj isplatio navedeni iznos.

 

U postupku koji je prethodio revizijskom postupku nije sporno da je u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom pod poslovnim brojem St-196/2002, vjerovnik Z. b. d.d. Z. prijavio tražbinu od 3.500.000,00 kn po osnovi ugovora o kreditu, a koja je tražbina priznata u cijelosti.

 

Nadalje, nije sporno da je tužitelj kao sudužnik tuženika priznao i isplatio vjerovniku, Z. b. d.d. Z. 3.500.000,00 kn dana 25. svibnja 2007., kao što nije ni sporno da je tužitelju priznat i isplaćen iznos do 3.500.000,00 kn sa zateznim kamatama na taj iznos od dana plaćanja, tj. od dana 25. svibnja 2007. nadalje.

 

Među strankama, u revizijskom stadiju postupka, sporno je ima li tužitelj kao sudužnik pravo od tuženika kao glavnog dužnika potraživati isplatu zatezne kamate na plaćeni iznos glavnog duga za razdoblje prije izvršenog plaćanja, konkretno od dana otvaranja stečajnog postupka nad dužnikom pa do dana izvršenja plaćanja vjerovniku Z. b. d.d. Z., od strane tužitelja kao sudužnika.

 

Pravilan je zaključak suda prvog stupnja, kojeg je posredno, odbivši žalbu tužitelja, potvrdio sud drugog stupnja, da tužiteljev zahtjev nije osnovan pozivom na odredbu čl. 94. Zakona o obveznim odnosima postupku ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO). Naime, obzirom da je tuženik isplatio tužitelju, kao ispunitelju obveze, glavnicu i zatezne kamate od dana plaćanja pa na dalje, dok je zatezne kamate do dana plaćanja tužitelja bio je legitimiran naplatiti sam vjerovnik, a ne i tužitelj, jer tužitelju pripada samo naknada svega onog što je isplatio za račun tuženika s kamatama od dana isplate.

 

Također, neovisno od gore navedenog, valja napomenuti kako izjava koja prileži na listu 85 spisa, na koju se poziva revident, u svakom slučaju nije javno ovjerovljena isprava, niti je to izjava koju je stečajni vjerovnik dao pred stečajnim sucem prema odredbi čl. 78.a st. 3. Stečajnog zakona (''Narodne novine'' broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 177/04, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12 - dalje: SZ).

 

Zadnje, ali ne i najmanje bitno, tužitelj ne bi mogao osnovano tražiti isplatu niti u slučaju da je Z. b. d.d. prenijela tražbinu na njega jer bi ga tada odredba čl. 78. a st. 2. SZ jedino ovlastila da uđe u njen pravni položaj (stečajni vjerovnik), a ne i na isplatu. Ako je pak izvršio isplatu kao solidarni dužnik ili jamac, odredba čl. 76. st. 2. SZ ovlašćivala bi ga tražiti osiguranje iznosa što će ga platiti, ali samo razmjerno iznosu koji bi mu pripao kao stečajnom vjerovniku. Sve drugo, značilo bi oštećenje ostalih stečajnih vjerovnika.

 

Slijedom navedenog su neosnovani revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, pa je pozivom na odredbu čl. 393. ZPP valjalo presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 15. svibnja 2019.