Broj: Rev-x 255/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica K. S., dipl. iur. kod tužitelja, protiv tuženice M. T. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 4418/2016-5 od 12. prosinca 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 1403/2012-38 od 14. prosinca 2015., u sjednici održanoj 15. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja radi nedopuštenosti ovrhe u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovrpl – 5093/06 od 25. siječnja 2007. Odlukom o troškovima postupka tužitelj je obvezan naknaditi tuženici iznos od 8.750,00 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tuženica je odgovorila na reviziju uz prijedlog da se ista odbije kao neosnovana.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja kao i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident ukazuje u reviziji. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Suprotno tvrdnji tužitelja, u postupku pred nižestupanjskim sudom nije došlo niti do nepravilne primjene odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a na način u kojem bi to moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.

 

Revizijskim prigovorom tužitelja istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja da je nedopuštena ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovrpl – 5093/2006 od 25. siječnja 2007.

 

U provedenom postupku nižestupanjski sudovi utvrdili su da tražbina tuženice prema pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn – 1300/2003 od 18. listopada 1999. temeljem koje je određena predmetna ovrha nije ispunjena.

 

Kako tužitelj dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi tužitelja kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

 

U prethodno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju ispravno su nižestupanjski sudovi odbili zahtjev tužitelja cijeneći da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi iz čl. 46. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) u kojima bi ovrha bila nedopuštena. Naime, tužitelj svoj zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temelji na opozicijskom prigovoru da je tražbina radi koje je ovrha određena prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg ovršna isprava potječe. Konkretno da je tražbina prestala ispunjenjem (čl. 161. – 179. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18/). Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, tražbina tuženice prema ovršnoj ispravi nije ispunjena. Kako je tužitelj prema načelu dispozicije postavio zahtjev na proglašenje „... nedopuštenosti ovrhe u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovrpl – 5093/06 od 25. siječnja 2007...“, to su nižestupanjski sudovi odbijajući postavljeni zahtjev odlučili u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, kako to nalaže odredba čl. 2. st. 1. ZPP-a.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 15. svibnja 2019.